Zašto izgradnja krova na dvije tribine Maksimira košta kao bolji stadion

Od 1997. godine u stadion je uloženo 800 milijuna kuna

24.10.2012., Stadion Maksimir, Zagreb - Nogometna utakmica UEFA Lige prvaka, 3. kolo, GNK Dinamo - FC Paris Saint Germain. Prazne tribine.
Photo: Daniel Kasap/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Najdulja obnova stadiona u povijesti sporta trebala bi u mjesecima koji slijede dobiti još jedan nastavak. Jasno vam je, riječ je o maksimirskom stadionu čija je rekonstrukcija započela još 1997. godine, a njen kraj iščekujemo kao Godota. Doći će sutra. Pa prekosutra. I tako unedogled.

Nova epizoda trebala bi biti obnova i natkrivanje sjeverne i zapadne tribine, što je posao za koji je Grad Zagreb početkom studenoga raspisao natječaj u Narodnim novinama. Cijeli se posao procjenjuje na, vjerovali ili ne, 280 milijuna kuna bez PDV-a! A sam postupak prikupljanja ponuda za izradu projektne dokumentacije stajat će oko 3,8 milijuna kuna, dakako bez PDV-a!

U listopadu 2011. – od 50 do 60 milijuna kuna

Dakle, gotovo 40 milijuna eura, odnosno i više od toga kad uračunamo i PDV, bit će ulupano samo u rekonstrukciju i natkrivanje dviju tribina. Nećemo nimalo pretjerati ako kažemo da se uz pametno upravljanje tim novcem mogao sagraditi potpuno novi stadion, nešto manjeg kapaciteta, ali optimalan za hrvatske prilike i potrebe Dinama i reprezentacije. O tome ćemo nešto kasnije, a za početak treba postaviti drugo pitanje: kako je u samo četiri godine cijena natkrivanja dviju tribina uspjela narasti više od četiri puta?!

U listopadu 2011. godine izvršni predsjednik Dinama Zdravko Mamić okupio je novinare i predstavio im projekt natkrivanja sjevera i zapada. Pozvao je pritom gradonačelnika Milana Bandića i Gradsku skupštinu da upale zeleno svjetlo i donesu mrvicu komfora na maksimirsku ruinu.
“Za obje natkrivene tribine radi se otprilike o trošku od 50 do 60 milijuna kuna. Dozvolit ćete da to nije velika investicija”, ispalio je tada Mamić mašući papirima na kojima je bio iscrtan i ispisan projekt “dajte da ne kisnemo”.

U siječnju 2014. – 250 milijuna kuna

Možda su se današnjem remetinečkom uzniku malo pobrkale brojke što mu i nije za zamjeriti jer ipak nije lako upravljati silnim milijunima i tvrtkama od Hong Konga do Kajmanskih otoka. No, i danas je na internetu dostupna snimka na kojoj se jasno čuje kako objašnjava da bi natkrivanje dviju tribina stajalo između 50 i 60 milijuna kuna.

Coface Arena, Mainz, 60 milijuna € (2011.)
Coface Arena, Mainz (Njemačka), 34.034 gledatelja, 457 milijuna kuna (2011.) AFP

Bandić je tada samo odmahnuo rukom, ali ide vrijeme, prođe rok i eto gradonačelnika u siječnju 2014. na javnoj televiziji. Pada obećanje da će popularni Ruglomir biti obnovljen do kraja 2015. godine te najava da će natkrivanje sjeverne i zapadne tribine zajedno stajati, pazite sad, 250 milijuna kuna!

U svibnju 2015. cijena pala na 140 milijuna kuna

Otada se ništa nije pomaknulo s mrtve točke, ali zato se u svibnju ove godine Bandić ponovno oglašava na temu stadiona i najavljuje natkrivanje dviju tribina za – sljedeću godinu. Cijena koja ovaj put cirkulira medijskim prostorom je 140 milijuna kuna! Naglo je, dakle, posao pojeftinio, ali bilo je to kratkog daha. Jer, kao što smo spomenuli, troškovi stavljanja sjevera i zapada pod krov se sada procjenjuju na 280 milijuna kuna. Od 50 ili 60 milijuna kuna došli smo do 280 milijuna. Bez PDV-a.

Torku Arena, Konya (Turska), 48 milijuna € (2014.),
Torku Arena, Konya (Turska), 42.276 gledatelja, 365 milijuna kuna (2014.), FLICKR

Da bismo vam bolje dočarali o kakvom je iznosu riječ, spomenut ćemo vam da njemački prvoligaš Augsburg igra na stadionu koji je otvoren 2009. godine i koštao je 45 milijuna eura. Prima 30.600 gledatelja i u Njemačkoj ga smatraju primjerom efikasne gradnje sportskog objekta. Prošli je, pak, mjesec u turskoj Antalyji otvoren stadion sa 32.000 mjesta za cijenu od 34 milijuna eura.

Potrošit će se milijardu kuna od 1997.

Diljem Europe posljednjih godina ima dokaza kako se za primjereni iznos mogu sagraditi svrsishodni stadioni, čak i za iznos koji je u Zagrebu dovoljan samo za natkrivanje dviju tribina. Bandić je u svibnju izjavio kako je od početka obnove Maksimira 1997. godine uloženo zapanjujućih 800 milijuna kuna, a sa spomenutih 280 milijuna kuna ta će cifra prijeći milijardu! Kakav se tek svemirski brod od stadiona može izgraditi za taj novac!

Groupama Arena, Budimpešta, 40 milijuna € (2014.)
Groupama Arena, Budimpešta, 23.700 gledatelja, 305 milijuna kuna (2014.) AFP

 

A Maksimir ni s tom milijardom kuna još uvijek neće biti završen, svaka će tribina i dalje pričati svoju priču, a samo će dvije biti pod krovom.
Priča o megalomanskoj rekonstrukciji Maksimira počela je 1997. godine prema izričitoj želji tadašnjeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i uz nadzor Mirka Novosela koji je u to doba bio na dužnosti direktora Dinama, odnosno Croatije.

Izgubljeni prihodi – više stotina milijuna kuna

Najavljivano je arhitektonsko čudo za 60.000 gledatelja na kojem će se igrati i finale Lige prvaka, a u unutrašnjosti stadiona trebali su biti poslovni-trgovački prostori čiji bi najam donosio novac u gradsku blagajnu. Do kraja 1999. završene su sjeverna i zapadna tribina, ali početkom 2000. godine, nedugo nakon Tuđmanove smrti, svi su radovi stali.

Antalya Arena, Antalija (Turska), 34 milijuna € (2015.)
Antalya Arena, Antalija (Turska), 32.539 gledatelja, 260 milijuna kuna (2015.) FLICKR

Ostakljeni poslovni prostori zjape prazni, a izgubljeni prihodi na njima u desetljeće i pol procjenjuju se na više stotina milijuna kuna. Iz godine u godinu smo slušali obećanja kako će obnova biti nastavljena, a stadion je bio u sve lošijem stanju. Na ime njegova održavanja iz gradske su se u Dinamovu blagajnu slijevali milijuni kuna što je zapravo bila idealna situacija za Mamića i prijatelje. Jer kad bi stadion bio dovršen, kapalo bi puno manje novca za njegovo održavanje.

JPP, manji stadion na Kajzerici i ostale ideje

Bilo je u međuvremenu još prijedloga i ideja poput one o javno-privatnom partnerstvu s austrijskom tvrtkom Alpine Bau koja je trebala obnoviti Maksimir, izgraditi manji nogometni stadion na Kajzerici i atletski na Sveticama. Odustalo se s vremenom i od toga jer bi Grad Zagreb u 24 godine tu avanturu morao platiti 4,9 milijardi kuna! Imali smo i Bandićevu najavu da će raspisati referendum o budućnosti stadiona, ali i ta se priča ugasila.

ALLIANZ stadion, Beč, 53 milijuna €, 2016.
Allianz stadion, Beč (Austrija), 28.000 gledatelja, 404 milijuna kuna, 2016. RAPID WIEN

Potom je 2011. ruglo malo ušminkano: promijenjene su sjedalice, postavljen novi travnjak, a otvoren je i klupski hotel ispod južne tribine. Akcija je koštala 90 milijuna kuna, a sve je navodno platio Dinamo iz vlastitih prihoda. Valjda iz onog dijela koji nije završio na računima u inozemstvu.

I tako sve do danas. Najava na najavu, obećanje na obećanje, a i dalje imamo rupu bez dna koja nemilice usisava novac poreznih obveznika. I tko zna dokad tako…