Danas počinje Euro 2016, a naš reporter javlja da je Pariz, strahu od terorizma usprkos, odabrao živjeti
Telegramov Saša Ibrulj opisuje sigurnosnu situaciju u Francuskoj
Imaginarni brojač u 21 sat prevalio je još jedan dan; hladni i tamni petak trinaesti u studenom je značio da je do početnog udarca na Europskom prvenstvu u Francuskoj točno 210 dana. Orkestar na terenu Stade de Francea – stadiona sagrađenog u tipičnom siromašnom pariškom banlieueu kao simbol moderne multikulturalnosti Pariza – je preko instrumenata prevalio Deutschlandlied, veselije odradio Marseljezu i prijateljski sudar između Francuske i Njemačke mogao je početi.
Točno dvadeset minuta kasnije Pariz se promijenio zauvijek.
Utakmica je već bila počela kada se Bilal Hadfi pokušao uvući na stadion. Plan mu nije uspio. Redare je uvjeravao da su njegovi prijatelji unutra, da imaju njegovu ulaznicu, ali Salim Toorabally, kojemu je ovo bio prvi zadatak kao članu osiguranja na stadionu, nije mu vjerovao. Hadfi je na kraju prvo ušao u masu, ali onda, kao da se predomišljao, prešao je ulicu i pritisnuo okidač. Bilo je dvadeset minuta poslije 21 sat kada je prva bomba eksplodirala i ubila Manuela Diasa – Portugalca koji je u Parizu radio kao vozač – prvu i jedinu žrtvu u St. Deniseu.
Ponovno orkestar na Stade de France
Pet minuta kasnije započela je pucnjava u Rue Bichat; u 21:30 eksplodirala još jedna bomba blizu stadiona; dvije minute prošle su prije nego li je započela pucnjava u Rue de la Fontaine-au-Roi. Do 21:40 – prvo poluvrijeme utakmice još se normalno igralo – eksplodirala je bomba na Voltaireovom bulevaru, a u noćni klub Bataclan ušle su tri do zuba naoružane osobe i počele nasumice pucati.
U 21:53 treća eksplozija se začula van Stade de France, u Bataclanu je započela talačka kriza. Kraj utakmice navijači na najvećem francuskom stadionu dočekali su gotovo u panici; jedan od ulaza je bio zatvoren, a ljudi su s tribina preselili na teren. Njemački i francuski reprezentativci noć su proveli u svlačionicama, u strahu. Do kraja noći ubijeno je 130 nedužnih Parižana.
Dvije stotine i devet dana kasnije brojač je skoro na nuli. Za manje od dvadeset i četiri sata isti onaj orkestar će se ponovno postrojiti na Stade de France i odsvirati prve dvije od dvadeset i četiri različite nacionalne pjesme koje ćemo slušati u narednih mjesec dana – Francuska će sutra otvoriti Europsko prvenstvo dvobojem s Rumunjskom.
Izvanredno stanje tijekom Prvenstva
Dvije stotine i devet dana nakon brutalnog napada na Pariz, u Francuskoj je još na snazi état d’urgence, izvanredno stanje koje je parlament u svibnju odlučio produžiti za vrijeme trajanja Europskog prvenstva. I vjerojatno ste već pročitali – ulice su prepune policajaca sa dugim cijevima; ulice Pariza gotovo su ratna zona. I zaista, policajaca, vojnika i osiguranja jako je puno; preko 100.000 ljudi je uključeno u osiguranje ovogodišnjeg Europskog prvenstva.
Opreza nikada dosta. Teroristi moraju imati sreće samo jednom, a oni koji ih pokušavaju uhvatiti moraju biti sretni svaki put; krilatica je to koju je nakon neuspjelog atentata na Margaret Thatcher 1984. godine izmislila Irska republikanska armija.
Prijetnje ISIL-a i ekstremnih desničara
Fokus je dakako na obrani od eventualnih terorističkih napada. ISIL prijeti, ne posustaju ni ekstremne desničarske organizcije, a velika su opasnost i zaludjeli individualci poput onog uhapšenog nedavno na povratku iz Ukrajine sa automobilom prepunim naoružanja. Tri su točke koje stručnjaci ističu kao potencijalne mete napada. Prije svega to su stadioni, koji ove godine imaju posebno osiguranje.
Ni novinari u press zonu više ne mogu dok ne prođu klasični aerodromski pregled, a tek ćemo da vidimo što očekuje navijače. Slijede fan zone; Francuzi tvrde da im je lakše na jednom mjestu osigurati desetine tisuća ljudi, nego li da su oni razbijeni u manje skupine. Potencijalna meta napada je i gradski prevoz, odnosno metro. Recept je to kojeg je ISIL iskoristio u Brusselesu, pa danas postoji osiguranje gotovo na svakoj stanici.
Francuzi su otišli i korak dalje i napravili posebnu aplikaciju kojom žele, na francuskom i engleskom jeziku, imati mogućnost da navijače obavijeste u slučaju da postoji mogućnost terorističkog napada.
Pariz je odabrao živjeti punim plućima
No, činjenica je i to da su naslovi o ratnoj zoni i dugim cijevima na ulicama spektakularniji i čitaniji, i da su danas svuda oko nas. A Pariz i danas živi – ulice su prepune prolaznika, restorani i barovi natrpani gostima, a preko 7.5 milijuna ljudi posjeti samo Eiffelov toranj svake godine. Opasnost postoji i ljudi su je svjesni, ali nije li tako danas svuda?
Nakon studenog 2015. Pariz jeste drugačiji, ali je odabrao da živi život punim plućima i tako se nosi sa svojim strahovima i svojim sumnjama. Dvije stotine i deseti dan nakon napada na Pariz za grad je poseban. Europsko prvenstvo, između ostalog, još je jedan važan korak u borbi protiv straha i terora. Korak kojeg ovaj grad jedva čeka napraviti.
Saša Ibrulj specijalno je pojačanje našeg sportskog tima za Euro 2016. Ibrulj, iskusni novinar s međunarodnom reputacijom (The Guardian, World Soccer, The Blizzard, Josimar…). izvještavat će i dijeliti svoje dojmove s lica mjesta, iz Francuske, za Telegram i Net.hr tijekom cijelog prvenstva.