IZ VOLEJA

PRED NAŠIM SE OČIMA LOMI BUDUĆNOST HRVATSKOG NOGOMETA: Tarantinovski scenarij u Dinamu imat će razorne posljedice za Vatrene

Komentar: Dolaskom Nenada Bjelice Dinamo se iz temelja redefinirao, a kako je Zdravko Mamić Bjelici doveo novo zvučno i puno mlađe ime u napadu, Brunu Petkovića, a u to se vrijeme Gavranović, koji je bio u potpunosti bez konkurencije u napadu, malo uljuljkao i Bjelica je silom prilika instalirao Hrvata na poziciju napadača i ovaj je – eksplodirao

Prema njihovim bi se životnim pričama lako bi se mogao snimiti jedan odličan holivudski film. Dobro, ne baš onaj koji bi konkurirao za nagradu Akademije, ali svakako neka napeta tarantinovska sportska drama s pokojom većom zvijezdom u glavnoj ulozi. Govorimo o životnim pričama Dinamova napadačkog dvojca, o Švicarcu Mariju Gavranoviću i hrvatskom reprezentativcu Bruni Petkoviću.

Prvi, Gavranović, u Dinamo je stigao u siječnju 2018. godine u velikom i iznenađujućem transferu iz redova rivala, Rijeke. Bio je tada ponajbolji igrač momčadi s Rujevice, golgeter i miljenik publike i tadašnjeg trenera Matjaža Keka, ali zov Dinama, kluba za koji navija i on i cijela njegova obitelj, kako je svojevremeno priznao, nije se mogao odbiti.

Sanjin Strukic/PIXSELL

Težak početak

“U mojoj obitelji svi su dinamovci pa smo tako i mi naučeni da navijamo za Dinamo”, rekao je Gavranović na predstavljanju prije gotovo tri godine. No, Gavranovićev put do Dinama, njegova kako veli omiljena kluba, bio je dosta turbulentan. Počeo je karijeru u Luganu za koji je u dvije sezone, kao klinac, odigrao 23 utakmica i zabio je pritom osam golova. Karijeru je nastavio Yverdonu za koji je također zabio osam golova, ali u 20 nastupa i nakon toga igrao je Xamaxu gdje je, koincidencije li, opet zabio osam golova i to u 17 susreta.

Nakon toga kupio ga je njemački velikan, koji je tada još bio ugledan i nalazio se u vrhu lige, Schalke. Gavranović je stigao kao velika mlada nada, ali očekivanja nije ispunio. Odigrao je svega deset utakmica za njih i onda se povlačio po posudbama. Bio je kratko u Mainzu za koji nije zabio niti jedan gol, a onda se vratio korijenima i potpisao je za Zurich.

PixsellFoto: PIXSELL

Kek pa Bjelica

U Švicarskoj je opet proigrao te je u 110 utakmica upisao 37 golova i 18 asistencija, igrao je u međuvremenu sve i svašta i polušpice i krila i vezu i napad, a onda je završio u Rijeci. Kod Matjaža Keka se dodatno profilirao i postao ponajbolji igrač lige zabivši, zaradio je poziv u reprezentaciju Švicarske i onda je nakon 80 odigranih utakmica, 40 golova i 13 asistencija za Rijeku, prešao u Dinamo i to bez odštete prethodno odbivši potpisati ugovor s Rijekom. Bio je Gavranović, u startu i u Dinamu superstar i ponajbolji igrač, ali po putu je nešto pošlo po zlu.

Dolaskom Nenada Bjelice Dinamo se iz temelja redefinirao, a kako je Zdravko Mamić Bjelici doveo novo zvučno i puno mlađe ime u napadu, Brunu Petkovića, a u to se vrijeme Gavranović, koji je bio u potpunosti bez konkurencije u napadu, malo uljuljkao i Bjelica je silom prilika instalirao Hrvata na poziciju napadača i ovaj je – eksplodirao.

Luka Stanzl/PIXSELLFoto: Luka Stanzl/PIXSELL

Petkoviću još gore

E sada, okrenut ćemo priču, malo onako kako smo kazali u uvodu, tarantinovski, na početak neke druge priče taman kada je ova postala napeta. Ako je Gavranovićev put do Dinama bio težak, kakav je tek onda bio Petkovićev. Čovjek je počeo karijeru u Dinamu, ali vrlo se rano otisnuo u vrlo nemirne i za mlade igrače vrlo opasne vode, one talijanske. Moramo sada malo zadaviti, ali Petkovićev nogometni put izgledao je ovako.

Počeo je u Neretvi iz Metkovića, zatim ga je kao klinca uzeo Dinamo 2007. godine. Iz Dinama je otišao 2009. godine u omladinski pogon tada još dobrostojećeg Zagreba, no 2010. godine odlazi u HAŠK, iz HAŠK-a 2011. godine ide u mladu momčad Hrvatskog Dragovoljca, a onda ga uzima Catania i tu počinje svojevrsni pakao za mladog napadača.

Igor Soban/PIXSELL

S posudbe na posudbu pa Dinamo

Catania ga je nakon prve godine što je bio u klubu počela prosljeđivati na posudbe i tako je lutao sve do 2016. kada ga je kupio Trapani. Do tada je igrao u Vareseu, Regianni i Vitrusu Entelli. Kasnije je prvo posuđen Trapaniju, a zatim su ga ovi i otkupili. No, ovi su ga prodali nakon samo godinu dana u Bolognu. Bologna ga je pak nakon godinu dana proslijedila na posudbu u Hellas Veronu da bi ga ovi vratili nakon samo pola godine. I tu se konačno događa sudbonosni transfer za Petkovića. Posuđuje ga Bologna u Dinamo u ljeto 2018. godine i zatim ga Mamić otkupljuje godinu dana kasnije.

Petković sve do dolaska u Dinamo i spleta okolnosti koji ga je na koncu i doveo do mjesta u momčadi, zapravo nikada nije igrao nogomet koji mu odgovara. To je napadač svojevremeno i sam izjavio.

“Dok sam bio u Italiji bio, sam isti igrač, ali sam igrao drugačiji nogomet, ne na ovakvom nivou i sigurno psihički nisam bio igrač kakav sam danas. Napredovao psihički i mentalno. Talijanski nogomet je više taktički, nema prostora za kreativnost. U Dinamu sam pronašao prostor da dišem, više me razumiju i kod kuće sam, osjećam se super”, rekao je to svojevremeno Petković.

Milan Sabic/PIXSELLFoto: Milan Sabic/PIXSELL

Uzlet kod Bjelica pa reprezentacija

I tu se konačno priče Gavranovića i Petkovića isprepliću. Bjelica je javno rekao kako je Petkovića osobno doveo u klub Zdravko Mamić, a kako je ovaj bio nekakvo renomiranije ime koje je karijeru gradilo u Italiji, kako je riječ o domaćem dečku kojeg su nekada proglašavali “novim Ibrahimovićem“, očito je bilo nekog pritiska da se Petkovića malo pogura. No, nije ga se, zapravo, moralo niti gurati. Petković je sjajno radio i nakon polusezonske borbe konačno je istisnuo nedodirljivog Gavranovića iz momčadi.

I tu kreće vrlo nesretna priča za Švicarca, a mi ćemo, eto, paralelno otvoriti i novo poglavlje – reprezentaciju. Petković si je u kratkom roku i u nedostatku dobrih napadačkih opcija u nacionalnoj selekciji priskrbio poziv Zlatka Dalića. Prihvaćen je uz dosta skepse, ali ubrzo se pokazao kao odličan “fit”. Petković je bio napadač kakav je trebao Zlatku Daliću, okretan, visok, jak u duelu, sjajan u igri s loptom, igra leđima okrenut golu, zna se snaći u teškoj situaciji, zna zadržati loptu, voli kombinirati, voli proigrati suigrača. Bio je idealan i bio je u vrhunskoj formi.

Dalić ga je hvalio, suigrači iz reprezentacije također, a on je pucao od samopouzdanja i briljirao u nastupima za popularne Vatrene. Proglasili su ga brzo legitimnim nasljednikom Marija Mandžukića, a ubrzo su krenuli i napisi da je budućnost napada Hrvatske sigurna u Petkovićevim rukama, ili tako nekako.

Igor Soban/PIXSELLFoto: Igor Soban/PIXSELL

Otpisani Gavranović

Za Gavranovića je to značilo jedno – siguran kraj karijere koju je sanjao u Dinamu. Tako je i bilo kod Nenada Bjelice, bio je uglavnom na klupi i igrao je one manje važne utakmice. Čak i kada je na njima briljirao, a znao je često, Gavranović je bio samo rezerva Petkoviću i to vrlo skupa rezerva s plaćom od gotovo 800 tisuća eura godišnje.

Iako se jedno vrijeme dobro držao, nakon nekog vremena očito je bilo da mu samopouzdanje i forma padaju i to drastično. Na koncu je Gavranović u potpunosti odstranjen iz momčadi, poručeno mu je da se u klub više ne mora ni vraćati i da će na kraju sezone 2019./20. napustiti klub. Nije se Gavranović pretjerano bunio, pokupio je stvari i vratio se u kući u Švicarsku i pomirio se s time da ga njegov omiljeni klub više ne treba.

Dok je Gavranović propadao Petković se sve više uljuljkavao u svoj zvjezdani status i to do te mjere da se katkada znalo činiti da mu se čak neke utakmice ne da pretjerano igrati. Djelovalo je baš tako, da igra kada mu se “hoće”, da mu je mjesto u momčadi sigurno, da može trenirati kako želi i su sve stvari na mjestu. I forma mu je isprva polako, ali kasnije rapidno počela opadati. Proljetni dio sezone, onaj nakon koronapauze, odigrao je očajno i to je na koncu bio okidač klubu da se nešto mora poduzeti.

Igor Kralj/PIXSELL

U Mamiću je spas. Ili?

Na mjesto trenera došao Zoran Mamić i donio je vjerojatno najšokantniju odluku u posljednjih nekoliko godina. Već otpisanog napadača, koji je zadnju utakmicu odigrao u veljači, koji nije zabio gol pola godine, koji osam posljednjih utakmica nije bio niti na klupi, koji je napustio klub i vratio se kući, vraća nazad u momčad, daje mu novi ugovor i govori mu da ozbiljno računa na njega u novoj sezoni. Gavranoviću tu kao da je netko dao ne jednu, već tri injekcije adrenalina i čovjek je u 31. godini doživio novi preporod.

Dinamo osim Petkovića u tim trenucima nije imao napadača. Imao je Brunu koji je valjda mislio da je nedodirljiv i da može raditi što hoće, ali iskusni Zoran Mamić je napravio potez godine. Gavranović u šest utakmica za Dinamo ove sezone upisuje sedam golova, dok Petković u pet nastupa ima samo jedan. I tu dolazimo do vrhunskog zapleta u priči.

Velika zvijezda Dinama, prvi napadač reprezentacije i miljenik malobrojne maksimirske publike, Bruno Petković, gubi status prvog napadača Dinama i seli na klupu, a preporođeni Gavranović preuzima njegovo mjesto. Da stvar bude bolje, Gavranović je sada prvi topnik švicarske reprezentacije i tamo također iskorištavaju njegovu formu, a njemu to samo nadograđuje samopouzdanje i trenutno djeluje kao da ga zaustaviti može jedino, ne dao Bog, ozljeda.

ProfimediaFoto: Profimedia

Imaju isti problem

Eh, sada. Problem s ovom dvojicom je slične, zapravo, gotovo iste naravi. Obojica vrlo lako izgube formu i samopouzdanje ako ne igraju, dakle, ne trpe boravak na klupi. Petković je sam naglasio kako mu je godilo to što ga je Bjelica toliko koristio, a Gavranović, Gavranović sada igra nogomet života otkako ga je Mamić psihološki doveo u red i vratio mu samopouzdanje.

No, kakav bi to bio film da nema malo drame. Petković je nedavno dobio prvu veliku packu izbornika Zlatka Dalića. Izbornik je nedodirljivog Petkovića, koji je, nota bene, čak i ubojito dobrog Andreja Kramarića istisnuo iz momčadi, odlučio javno prozvati zbog loše forme, a Dalić je poznat po tome da vrlo rijetko ili gotovo nikada ne govori tako o svojim igračima.

PixsellFoto: Igor Kralj/PIXSELL

Prijeti mu potpuni krah

“To je bila moja odluka. Bruno Petković je ušao u Portugalu i dao je gol, ali nije spreman. Nije na nivou koji bih ja očekivao od njega. Kad dođeš u reprezentaciju, moraš biti maksimalno spreman i motiviran, pogotovo jer je njemu krenulo prvenstvo. Ne možeš doći u reprezentaciju s 20 posto kapaciteta i očekivati da ćeš igrati”, rekao je Dalić za RTL nakon nedavne reprezentacijske akcije.

Nije se Petković trgnuo niti nakon toga već je samo prolongirao lošu formu i Mamić sada više nema dvojbi oko toga tko mu je prvi napadač. No, posljedica toga mogla bi biti gubitak najbolje napadačke opcije u reprezentaciji Hrvatske. Nastavi li Petković s ovako lošim igrama, Dalić neće imati previše izbora i morat će ga ili preseliti na klupu ili u najgorem slučaju odstraniti iz momčadi. I sam izbornik repetitivno govori kako u reprezentaciji moraju igrati igrači koji su u formi, a Petković to, nažalost nije.

Luka Stanzl/PIXSELL

Čak mogu igrati skupa

Dinamo kroz sezonu igra dovoljno utakmica da se i Gavranović i Petković naigraju, štoviše kompatibilni su čak i zajedno u momčadi jer Švicarac može igrati i krilo i polušpicu, a stil igre mu je sasvim drugačiji od Petkovićeva. Gavranović se puno bolje kreće bez lopte, razvlači obranu i samim kretnjama otvara koridore suigračima prema golu, ima vrhunsku radnu etiku, sudjeluje u obrani i napadu, puno je bolji igrač za pressing od Petkovića, dakle samim time je i puno moderniji, puno je agilniji i češće prijeti suparničkim vratima.

Trenutno, u sustavu Zorana Mamića, Gavranović je bolji “fit”, iako bi se i Petković mogao uklopiti i Mamić itekako može prilagoditi igru hrvatskom napadaču, ali da bi se vratio u momčad Petković očito mora više raditi i truditi se. Bilo bi zaista poražavajuće da reprezentacija izgubi ponajboljeg napadača, koji je, de facto, u najboljim nogometnim godinama, a opet teško se može prigovoriti Zoranu Mamiću što je probudio Gavranovića jer on je, uz vratara Dominika Livakovića i mladog Lovru Majera, trenutno najsvjetlija točka Dinama.

Marko Lukunic/PIXSELL

Zdrava konkurencija

Rješenje za ovaj problem postoji i leži upravo u samim igračima, odnosno, njihovu karakteru. Ne trgne li se Petković uskoro, Gavranović će ga progutati u Dinamu i lako je moguće da će izgubiti mjesto u reprezentaciji, a s druge strane Petković itekako može iskoristiti formu Gavranovića kao dodatni podstrek, a ne kao znak da je njegovo vrijeme u Dinamu gotovo.

Mamić nema nikakvog razloga da odstrani Gavranovića iz momčadi, bez obzira na to što je Petković reprezentativac i velika zvijezda, nema se treneru što tu prigovoriti, kao niti Zlatku Daliću ako Petkovića odstrani iz reprezentacije. Dakle, de facto, sve zapravo ovisi o Petkoviću. I velimo još jednom, bila bi prava šteta da reprezentacija ostane bez tako klasnog i dobrog napadača kao što je Petković, a u klubu i dalje ima sve opcije otvorene i konkurencija mu je zapravo vrlo zdrava.

Bila bi prava šteta da ova filmska priča, barem s Petkovićeve strane, dobije nesretan završetak jer u Gavranovićevu slučaju onda svakako ide prema “happy endu”…


*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.

Povratak na Net.hr