Vizualna smo bića i najveći dio onoga kako percipiramo stvari zasnivamo na onome što vidimo. To je i logično s obzirom na to da je čak 30 posto moždanih stanica zaduženo za procesiranje vizualnih podražaja. Za usporedbu, na osjetilo dodira opada osam, njuh četiri, a na sluh tek dva posto moždanih stanica. Vjerojatno se u tome što ogromnu većinu informacija u svakodnevnom životu skupljamo upravo osjetilom vida krije najveći dio razloga zbog čega nam je utakmica između Tottenhama i Manchester Cityja izgledala tako antiklimaktično.
Nakon što je NFL karavana pregazila Wembley, travnjak je ostao u katastrofalnom stanju. S obzirom na činjenicu da upravo travnjak dominira našom vizualnom percepcijom, manjak trave na centru terena je asocirao nas je na prilično drugačije uvjete od onih koje na podsvjesnoj razini povezujemo s vrhunskim nogometom. Tehnički gledano, teren u suštini nije bio neravan ili grbav i pružao je sasvim dobre uvjete da se igra tehnički ispoliran nogomet bez potrebe za napucavanjima. Problem je u tome što je travnjak na ekranu izgledao nevjerojatno otužno, posebno jer smo na toj razini nogometa navikli na nešto drugačije kulise. A forma je u okvirima ljudske percepcije često važnija i od samog sadržaja.
Međutim, kad zanemarimo oranicu na kojoj se igralo, iza loše forme i kulise koju automatski povezujemo s nogometom niže kvalitete je bilo jako dobrog sadržaja.
Jedan od ključnih faktora za kreiranje tog sadržaja bio je vratar Ederson. Za Pepa Guardiolu vratari nisu zadnja točka obrane, već prva točka napada, a njegova filozofija se zasniva na tome da vratari ravnopravno sudjeluju u igri i u otvaranju napada. Upravo zato Joe Hart nije imao šanse. Međutim, Ederson Guardioli ne donosi samo mirnoću na lopti i pregled igre, sposobnost koju su demonstrirali i Víctor Valdés i Manuel Neuer, ali i već pomalo zaboravljeni Claudio Bravo, koji je prvi doveden da zamijeni Harta. Oni su kroz kratka dodavanja razigravali početak napada sa stoperima i zadnjim veznima koji su se spuštali stvarati brojčani višak kako bi prenijeli loptu dalje. Ederson uz te kvalitete ima i nevjerojatnu preciznu i mekanu dugu loptu, što je nova razina u odnosu na njegove prethodnike u toj ulozi.
Malo je toga Mauricio Pochettino mogao napraviti drugačije jer taktička priprema je bila dobra. Međutim, ovaj put nije bilo dovoljno jer je suparnik bio naprosto bolji
Danas je nogomet toliko fokusiran na presing i linije stoje toliko visoko da je vratar postao posljednji ventil na terenu preko kojeg ekipa može prodisati u prvoj fazi posjeda. Upravo zato Ederson više nije samo pomoćni organizator igre, figura više u otvaranju napada koja daje brojčanu superiornost protiv napadača. On se povremeno pretvori u quarterbacka koji će kazniti to što suparnik izlazi visoko i preciznim dodavanjem prebaciti težište igre na izolirano krilo kad to već momčad nije mogla napraviti izlaskom preko obrane i okretanjem strane preko veznog igrača.
Ciljano rješenje
Tottenham je izašao u fazu visokog presinga i taj posao je odradio vrlo dobro. Opcije u prvoj liniji distribucije su skroz zatvorene, Harry Kane odlično drži svog stopera u sjeni i pritišće Edersona. Međutim, nogomet je igra koja ne nudi konačno rješenje i savršenu strategiju, svaki izbor ima i pozitivne i negativne posljedice. Jednostavnije rečeno — tko ne plati na mostu, morat će platiti na ćupriji, a City se ovdje itekako naplatio.
Zbog dobre sekvence presinga, Tottenham ostavlja prostor iza i ispred svoje zadnje linije. To je naprosto nuspojava takve strategije. David Silva nije markiran u sredini zbog visokog izlaska Tottenhamova veznog reda u pritisak i jedini je Cityjev igrač koji nema čuvara u svojoj zoni, čak i na daljoj strani od lopte gdje lijevi stoper i lijevi bek mogu igrati poluaktivno jer ne postoji realna mogućnost da lopta dođe u njihovu zonu zbog orijentacije pritiska u prvoj liniji.
Upravo zato je Davinson Sánchez koncentriran na Silvu. Tottenham se ne brani metodom markiranja čovjek-na-čovjeka, tako da nitko ne preuzima Silvu, nego je Sánchez spreman reagirati iskakanjem i eliminirati tu opasnost s obzirom na to da ne mora brinuti o ulasku Sergija Agüera iza svojih leđa u ovom dijelu akcije. Međutim, pretjerana koncentracija na Silvu uzrokuje manjak pozornosti na Raheema Sterlinga i nije u poziciji da dijagonalnim kretanjem zatvori leđa Kieranu Trippieru koji je ostavljen na širokom prostoru protiv brzog krila.
Ederson, iako je pod pritiskom, ne ispucava loptu običnim degažiranjem. On šalje prilično mekanu i felšanu dugu loptu ciljajući Sterlinga koji se nalazi u izolaciji, i koji je ciljano rezervno rješenje u slučaju nemogućnosti iznošenja lopte. Momčad je pozicionirana tako da u slučaju da bek dobije duel ima dvojicu igrača u blizini koja mogu reagirati na drugu loptu, a ako on gurne loptu naprijed, napadač može napasti dubinu. Trippier griješi, Sterling napada prostor, Sánchez ne stiže osigurati grešku i Riyad Mahrez završava akciju na povratnu loptu.
Elitni napad, vrhunska obrana
Kad Tottenham nije bio visoko, nego se branio u srednjem bloku i držao manje agresivnu zonsku obranu, City je u organizaciju igre uvodio napadača kako bi stvorio zone kreacije i prenio loptu u završnicu.
Dok se Tottenham brani u formaciji 4-4-2, Cityjev stoper se izvlači skroz lijevo te koristi činjenicu što Benjamin Mendy okupira prostor uz aut liniju i fiksira Moussu Sissoka, koji je igrao desnog veznog. David Silva u halfspaceu radi kretnju prema aut liniji i odvlači centralnog veznog igrača, što otvara koridor od stopera prema Agüeru; on se spušta s pozicije napadače u međulinijski prostor u lijevom halfspaceu i sa sobom povlači Sáncheza, što prazni centralni koridor terena.
Sterling napada dubinu baš u centralnom koridoru iza Sánchezovih leđa, Silva se otvara u bočnu zonu i zbunjuje čuvara, Agüero mu ostavlja loptu i City zatvara trokut u kojem Trippier ostaje zarobljen između dvije jednako loše opcije: napasti Silvu ili pratiti Sterlinga. A kao uvijek sve u nogometu, oba izbora dolaze s posljedicama. Ili će platiti na mostu pa će ispratiti Sterlinga i pustiti Silvu da vodi loptu do kaznenog prostora, ili će platiti na ćupriji pa će pokušati napasti Silvu i riskirati da gurne loptu Sterlingu u prostor.
U ovom slučaju, Toby Alderweireld je došao u pokrivanje i u zadnji čas uklizao u Sterlingov udarac s nekih šest metara i tako spriječio gotovo siguran gol. Međutim, iznimno je teško braniti ovaj City koji ima i igračku kvalitetu, ali i seriju mehanizama i sistemskih rješenja kako osloboditi igrače u ciljanim zonama i efikasno napadati.
Uostalom, to pokazuju i brojke. Manchester City najbolja ekipa Premier lige sa 198 ukupnih udaraca na gol, najbolja momčad lige s 26 golova, momčad s najvećim brojem pogođenih stativa i najvećim posjedom lopte. Usto ima i najmanje primljenih golova i najviše utakmica bez primljenog gola, kao dokaz da uz elitni napad može ići i vrhunska obrana. Ukratko, uz formu ide i sadržaj.
Kad uzmemo sve stvari u obzir, Tottenham je zaista odigrao dobru utakmicu s malo pogrešaka i mnogo dobrih sistemskih stvari u igri, te usprkos otužnoj kulisi možemo reći da je pružio jako solidnu igru. Malo je toga Mauricio Pochettino mogao napraviti drugačije jer taktička priprema je bila dobra. Međutim, ovaj put nije bilo dovoljno jer je suparnik bio naprosto bolji. Uostalom, činjenica da je Manchester City i dalje prvi favorit lige usprkos fantastičnom Liverpoolu, genijalnom Chelseaju i probuđenom Arsenalu najbolje govori koliko je momčad Pepa Guardiole zapravo jaka.
