Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

POSLJEDNJI JURIŠ

JOSE MOURINHO BIO BI PEREZOV SVE ILI NIŠTA: The Special One je jedini kojem uspjeh treba više nego Realu

Kriza u Madridu uzima maha i sve ozbiljnije podsjeća na onu u koju su upali Galacticosi

Real Madrid trenutno prolazi kroz najveću krizu kluba još od kraja prošlog desetljeća kad su se nalazili u povijesno lošoj situaciji. Bili su tada Kraljevi u nizu od šest godina bez prolaska osmine finala Lige prvaka i sa “samo” dvije titule u La Ligi. Kao kap koja je prelila čašu stigao je poraz od Lyona u osmini finala Lige prvaka 2010. godine nakon kojeg je Manuel Pellegrini postao svjestan da je njegovo vrijeme isteklo.

U svibnju iste godine kao novi trener Madriđana predstavljen je Jose Mourinho koji je stigao kao 11. trener u zadnjih sedam godina. U Madrid je stigao nakon što je s Interom odradio najuspješniju sezonu u povijesti tog kluba i osvojio tripletu pa su ga navijači Reala dočekali s nadimkom Galactico, dotad rezerviranim samo za nogometaše.

Odmah po dolasku Mourinho je potražio rješenja za kadar koji je zatekao pa je kao pojačanja doveo Samija Khediru, Mesuta Ozila, Ricarda Carvalha i Angela Di Mariu. Sve njih, za danas skromnih nešto više od 60 milijuna eura. Treba napomenuti kako su sezonu ranije u klub dovedeni Cristiano Ronaldo, Kaka i Xabi Alonso za koje je plaćeno oko 150 milijuna eura tako da je Mourinho po dolasku morao samo malo uljepšati već itekako jak arsenal koji je imao na raspolaganju.

Kozmetičke promjene kadra i temeljit zaokret u razmišljanju

Jasno je kako tada proslavljeni Portugalac, vjerojatno u tom trenutku najcjenjeniji trener na svijetu došao u kadrovski sjajno posloženu ekipu bez većih mana, ali atmosfera koju je zatekao nije obećavala. Niz drugih mjesta u La Ligi i ranih ispadanja u Ligi prvaka razbio je godinama građenu patinu pobjednika koja je bila glavni znak Real Madrida. Nakon osvajanja Lige prvaka 2002. godine otvorila se crna rupa koja je privremeno progutala pobjednički mentalitet Galacticosa i osudila ga na povremene bljeskove.

Jose Mourinho bio je čovjek koji je napravio ono što najbolje radi, mobilizirao trupe koje je imao na raspolaganju i preokrenuo smjer u kojem se klub kretao. Nakon što je s Interom postigao ono što nitko prije nije, došao je u Madrid kao najveće trenersko ime na svijetu i na račun autoriteta čovjeka koji je osvojio dvije Lige prvaka s dva različita kluba prodrmao svlačionicu na Bernabeu.

Nakon toga, pod njegovim vodstvom Real je igrao tri polufinala Lige prvaka i ispadao redom od  Barcelone, Bayerna i Borussije. Osim toga, 2011. je Real sa šest pobjeda u skupini Lige prvaka postao tek peta momčad u povijesti Lige prvaka kojoj je to pošlo, a to je ujedno bila i 15. pobjeda u nizu kojojm su izjednačili 50 godina star rekord.

Iste te sezone Mourinho i Real srušili još mnoge rekorde. Postali su ekipa s najviše pobjeda u jednoj sezoni La Lige (32), s najviše pobjeda u gostima (16), s najviše bodova osvojenih od svih ekipa u nekoj od liga petica (100), postavili rekord po broju zabijenih pogodaka (121) i najvećoj gol razlici (89). Sve to nakon što su šest sezona živjeli u sjedni Guardioline Barcelone i pokušavali preskočiti magičnu granicu osmine finala Lige prvaka.

Za Real nema boljeg od Mourinha

Sada se Real nalazi u situaciji koja izgleda kao početak slične krize, iako je malo vjerojatno da bi ova mogla potrajati tako dugo, strah od neuspjeha itekako postoji. Tu je i ljestvica koju je Zinedine Zidane postavio prilično visoko, vjerojatno jedini razlog zbog kojeg odmah nakon njega na klupu nije sjeo Antonio Conte. Talijan je iskusan, procijenio je da, osim što mora riješiti spor s Chelseajem, u Realu ne može napraviti ništa što bi bio korak naprijed u očima uprave, jer zbilja, što netko može napraviti da ispuni očekivanja nakon tri uzastopne Lige prvaka?

To je situacija u kojoj trener, ako mu je gazda Florentino Perez, jednostavno dolazi dobiti otkaz. Da je na čelu kluba netko drugi, s više strpljenja, možda sada ne bismo govorili o smjeni drugog trenera u zadnjih sedam mjeseci. Zapravo, ne govorimo o smjeni, Santiago Solari je mrtvac koji hoda, sada se samo raspravlja o tome tko će biti sljedeći. A za to nema idealnijeg od Josea Mourinha.

Za reputaciju kluba nije dobro da mijenja trenera tako često kao što će Real sada učiniti, ali za njih ovo nije nova situacija, sjećamo se onih 11 trenera u sedam godina s početka teksta koji su pokazali potrošnom robom za vodstvo kluba s Bernabeua. Ovosezonski Real u 18 kola zabio je najmanje golova još od sezone 1991/1992, njih samo 26. Za primjer, Lionel Messi je ove sezone sam zabio i namjestio jednako golova. Uz to, čak sedam puta nisu uspjeli zabiti pogodak u utakmici, što im se lani u cijeloj sezoni dogodilo samo šest puta, a nisu se proslavili ni time da u tekućoj sezoni u 29 utakmica imaju jednako poraza kao prošle sezone 62 utakmice.

Modrićeva reakcija kao epitaf Santiaga Solarija

Koliko je situacija loša najbolje prikazuje reakcija Luke Modrića nakon domaćeg poraza od Real Sociedada prošlog vikenda. Mogao se dobitnik Zlatne lopte izvlačiti na čisti jedanaesterac koji su suci propustili dosuditi za njegovu momčad nakon pada Viniciusa Juniora u kaznenom prostoru, ali i njemu je bilo potpuno jasno da je situacija toliko loša da jednostavno nema smisla bježati od realnosti.

“Mnogi od nas nisu na svojoj najboljoj razini. Počeli smo jako loše, baš kao i protiv Villarreala. Ne mogu nam se ovakve stvari događati na početku svake utakmice”, rekao je Modrić u miks-zoni nakon susreta protiv Real Sociedada, jasno aludiravši na jedanaesterac kojim su gosti poveli već u 3. minuti, pa je dodao: “Moramo jasno reći, ovdje se ne radi o nedostatku sreće. Stvaramo puno prilika, ali lopta ne ulazi u mrežu. Postoji više razloga koji mogu objasniti zašto nam ne ide dobro.”

“Možda sudac nije imao svoj dan, ali naš problem nije sudac ili VAR, iako nam nisu ni pomogli, mi imamo druge probleme. Sudac mi je rekao da su njemu rekli da penala nije bilo. Čini mi se nevjerojatno da nisu provjerili, ali tako je.’, rekao je Luka pa objasnio sitauciju s trenerom:

”Što se tiče trenera Solarija, on radi odličan posao. Ne može on davati golove umjesto nas. Trener ima povjerenje u nas i moramo mu uzvratiti. Moramo se jako popraviti, nismo u idealnoj situaciji, ali moramo djelovati homogenije na travnjaku kao momčad. Idemo utakmicu po utakmicu, trebamo ovo podnijeti muški i popraviti stvari”

Poseban posao za Posebnog

Iz ovih nekoliko rečenica najboljeg hrvatskog nogometaša jasno se može razaznati da je raspoloženje u svlačionici toliko loše da on kao jedan od glavnih igrača osjeća kako više nema smisla negirati postojanje krize. Zadnji dio, u kojem govori kako on i suigrači moraju djelovati homogenije i situaciju podnijeti muški izravno je priznanje disbalansa u ekipi. Njegovih uzroka je mnogo, od zasićenja nakon nekoliko sjajnih sezona preko umora od naporne sezone koju je zaključilo Svjetsko prvenstvu s kojeg su se mnogi ključni igrači vratili potrošeni pa do toga da nijedan od zadnja dva trenera nije imao mir potreban da stvori homogenu svlačionicu.

Svi problemi o kojima Modrić ovdje govori su oni s kojima The Special One najbolje barata i izlazi na kraj. Kad je prvi puta dolazio u Real, Mourinho je dolazio u sličnu atmosferu i s podjednako kvalitetnim kadrom (minus Cristiano Ronaldo koji je zapravo nenadokandiv) i od njih stvorio pobjedničku momčad. Nakon ovosezonskog poraza od Juventusa u Ligi prvaka Dino Begić poentirao je u svom tekstu na Telesportu:

“Trener koji je u prošlosti oduševljavao svijet svojom karizmom i elokvencijom postao je bezidejan i dosadan. Opravdanje ćete, kao mnogo puta dosad, sigurno potražiti u osvojenim trofejima, ali razlog leži isključivo u njemu. Neke stvari se s pravom smatraju poviješću. Vrijeme je da se ugase reflektori nad nevjerojatnom karijerom.”

Ako oživi Real, Mourinho će oživjeti i sebe

I uistinu, Mourinhova karijera nalazi se u ozbiljnoj krizi. Dijelom zbog njegove rigidnosti, a dijelom i zbog uprave Manchester Uniteda koja nije na baš najbolji način surađivala s čovjekom kojeg je dovela da ih spasi od krize. United ga je doveo da ih izvuče iz ponora u koji su upali, a on im je, uz uteg loših odnosa s Edom Woodwardom donio 2. mjesto u Premiershipu i titulu u Europa ligi. Da, slažem se s onime što ste sada pomislili, donio im je i dekadentni nogomet i razdor u svlačionici. Svaki uspjeh ima cijenu, a ona Mourinhovog uspjeha sve je veća kako godine odmiču.

Upravo zato, nema boljeg izbora za klupu Real Madrida od njega. Ako netko može situaciju u kojoj je sve protiv njega okrenuti u svoju korist, čak i kad uprava nije s njim na istoj liniji svijesti, onda je to Jose Mourinho. Naravno, taj preokret ima svoju cijenu u vidu nekog velikog skalpa u svlačionici i pokoje oku ružnije utakmice protiv nekog nominalnog favorita. Baš kao što je onomad glavom za nastavak Mourinhove ideje trebao platiti Iker Casillas pa je Real ustuknuo i već kada je bilo prekasno odlučio da nije spreman podnositi sve posljedice koje nosi ta odluka i udovoljio Mourinhovoj želji da ode. Isto tako je u Unitedu za nastavak Mourinhova rada glavom trebao platiti Paul Pogba, ali klub je odabrao igrača ispred trenera i poslao Portugalca na burzu.

Sada se Real drugi puta nalazi u situaciji u kojoj mora platiti cijenu Mourinhova djelovanja na Bernabeu. Ovoga puta imaju luksuz da od samog početka znaju pod kojim uvjetima i s kojim rizikom ulaze u dogovor s njim. Stanje na tržištu trenera je takvo da Real, ako želi uspjeh bez da ide u temeljitu rekonstrukciju kluba koja bi tražila i promjenu predsjednika, ima samo jedan izbor – ići all in s Joseom Mourinhom. Karte su podijeljene, flop je na stolu, na potezu je Perez.

Povratak na Net.hr