Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

VELIKA NEPRAVDA

KOVAČ JE DOBIO NAJODVRATNIJI OTKAZ U NOVIJOJ POVIJESTI NOGOMETA: Detalji o kojima gotovo nitko ne želi pričati

Niko Kovač je imao najteži trenerski posao na svijetu

Bio je ovo najodvratniji otkaz u novijoj povijesti nogometa. Eto, moramo to tako reći jer se malo tko potrudio ovih dana staviti stvari u pravi kontekst. Hrvatski strateg i bivši izbornik Hrvatske, Niko Kovač, od prvog dana dolaska u minhenski Bayern imao je maćehinski tretman i to takav da bi većina njegovih kolega lijepo spakirala kofere i za kojih mjesec, dva otišla na Maldive ili gdje već malo razbistriti glavu.

Kovač je napravio čudo s dotadašnjom kantom za napucavanje u Bundesligi, Eintrachtom, osvojivši Kup i izborivši Europa ligu, zbog čega mu je priređen doček i slavlje kakvo se u Njemačkoj može eventualno vidjeti u vrijeme, recimo, Oktoberfesta ili proslave naslova prvaka. Istodobno, Bayern je proživljavao veliku rezultatsku krizu, tražio se novi trener, ali tada je doista bilo malo dostupnih i slobodnih trenera pa su se Bavarci odlučili uzeti Kovača, inače njihova bivšeg igrača.

ProfimediaFoto: Profiemdia

Osporavan od prvog dana

Prihvaćen je uz vrlo visoku dozu skepse, odmah mu se krenuo osporavati učinak u Eintrachtu kao i činjenica da nema dosta trenerskog iskustva. Nijemcima je sve, ali baš sve smetalo kod Kovača pa su ga čak najavili kao privremenog trenera dok ne dođe netko bolji. Prvo su mu spočitavali, pazite sada ovo, da zašto vodi igrače na vožnju biciklom, zatim su ga nagazili nakon prvih kikseva, a Bayernu i njegovim navijačima kiks je čak i ako pobijedite, ali s nedovoljnom gol-razlikom. Remi ili poraz ravan je debaklu. Na prste jedne ruke možemo nabrojiti pohvale na račun Nike Kovača u njegovoj prvoj sezoni. Stalno se pisalo o crnim rupama, o svađama u svlačionici o njegovim izjavama nakon utakmice koje su svi tumačili kako su htjeli. A što je Kovač na kraju takve sezone napravio? Osvojio duplu krunu.

ProfimediaFoto: Profimedia

Šefovi za poželjeti

Dvostrukim trijumfom Kovač je samo nakratko začepio usta kritičarima i natjerao čak i one koji su najviše negodovali zbog njegova dolaska, poput skorašnjeg novog predsjednika Bayerna Olivera Kahna, da progutaju gorku pilulu i priznaju da je ipak napravio dobar posao. I onda je došla ta nova sezona koja je Niki bila presudna. I sada je vrijeme da stvari stavimo u kontekst.

Kovač je od prvog dana svog mandata imao trojicu šefova, i to ne bilo kakvih, Karl-Heinz Rummenigge i Uli Hoeness poznati su po tome da ne daju disati trenerima i da im se konstantno miješaju u posao. Ta mješali su se Pepu Guardioli i Carlu Ancelottiju pa kako ne bi onda i Kovaču. Od toga da su nakon gotovo svakog kiksa silazili u svlačionicu i čitali bukvicu Kovaču i igračima pa do toga da su držali govore pred kompletnim klubom u kojem su prozivali trenera i igrače za lošu igru, ali malo više trenera nego igrače. Sve u svemu, baš su bili šefovi za poželjeti.

ProfimediaFoto: Profimedia

Braco

Na stranu sada s njima dvojicom, koji su direktni krivci za lošu igru Bayerna i činjenicu da Kovač nije mogao disati od prve do zadnje minute svog mandata, ali tu je i takozvana spona između Uprave i trenera, sportski direktor koji je i inzistirao na dovođenju Kovača. Hasan Salihamidžić pokazalo se na kraju, zapravio nije bio nikakva tampon zona koja će štititi Kovača i igrače od pritiska Uprave i navijača. Upravo suprotno, Salihamidžić je radio isto što i njegovi šefovi, samo ponešto suptilnije. Redovito je u javnim istupima kritzirao igru Bayerna kao i selekciju igrača, a svoj je primarni posao, akvizicije novih igrača, odradio vrlo površno i loše.

Kovač prve sezone u Bayernu uopće nije dobio pojačanja već je morao s ostarjelom generacijom, načetom ozljedama, drastičnim oscilacijama u formi i spremnosti da odigra možda 25 jakih utakmica u sezoni, ostvariti čudo i pod mus osvojiti Bundesligu i doći što dalje u Ligi prvaka. OK, u Ligi prvaka nije išlo, ali zato je Bundesligu uzeo i to s veteranima. Nitko u Njemačkoj nije se potrudio to naglasiti. Potom je Salihamidžić koncem prošle sezone krenuo u rekonstrukciju Bayerna. Kažemo Salihamidžić jer Kovač nije imao previše utjecaja na to koga će Bayern kupiti. Ironično, tip je trener kluba, a nema pravo reći koga želi. Na koncu su mu doveli dvojicu stopera, Benjamina Pavarda i Lucasa Hernandeza, zatim još jednog veterana Ivana Perišića, potom igrača koji je cijelu prošlu sezonu bio u lošoj formi Coutinha te gotovo nevažne Jan-Fiete Arpa i Mickaela Cuisancea. 

ProfimediaFoto: Profimedia

Promašena sportska politika

Je li vam itko od spomenutih zapeo za oko ove sezone? Je li itko od spomenutih pojačanja u dobroj formi? Dakako da nije jer Bayernova sportska politika potpuni je promašaj. Dio tih pojačanja je povrijeđen, dio oscilira, dio nije niti u natjecateljskoj formi… I sada za to možete kriviti Kovača, ali idemo staviti stvari u kontekst. Osim što ima vjerojatno najuži roster od svih Bundesligaša, od Kovača se jednako tako očekuje da igra baš kao što je nekada igrao Bayern Juppa Heynckesa i nikako drugačije. Od Kovača se očekivalo da pronađe novog Ribberyja i novog Robbena i nikako drugačije. Da forsira kreativnog playmakera Coutinha, koji je do tada lutao po krilima, centralnim veznima, polušpicama, špicama i što je važnije posljednju dobru utakmicu odigrao još u Liverpoolu. Očekivalo se istodobno da Neuer, Kimmich i Muller moraju igrati, bez obzira što su neki u katastrofalnoj formi i odavno su dali svoje. Očekivalo se od Kovača da, isto tako, pazi da mu se igrači ne ozlijede jer u njegovu slučaju s onako tankim rosterom igrača, ozljeda nekog od prvotimaca je pogubna za cijelu momčad.

Očekivalo se od Kovača da dominira u Bundesligi, Ligi prvaka, Kupu pa čak vjerojatno i u prijateljskim utakmicama jer, eto, to je ipak Bayern. Nadalje, osim toga što su ga šefovi polako stiskali uza zid, u isto vrijeme Kovač se morao hrvati i s medijima i s klupskim legendama, a Bog zna da ih ima kao piljevine, kao i s vlastitim igračima. Kada bismo sada išli pobrojavati tko je sve i što izgovorio protiv Kovača samo u posljednjih pola godine trebao bi nam novi članak. Iz dana u dan su ili legende, ili novinari, ili njegovi igrači kritizirali njegov rad i to otvoreno, bez zadrške, čak i s podsmijehom.

ProfimediaFoto: Profimedia

Vreća za udaranje

A kako je Kovač reagirao? Inače temperamentni i borbeni Niko, na sve je te kritike odgovarao s osmijehom i pozitivnim komentarima. Čovjek je gotovo dvije godine, vjerojatno goreći u sebi, s osmijehom upijao sve kritike, a valja reći sada kako je većina tih kritika trebala biti upućena klupskom vodstvu, a ne njemu. Kovač je zapravo odlično poslužio kako vreća za udaranje i klupskim djelatnicima koji su svu svoju krivicu prebacili na njega, a zna se tko je kriv za rezultat u očima površnih novinara i klupskih legendi, a danas mahom foteljaša koji paušalno prate nogomet, trener dakako. Kovaču bi zapravo trebali odati počast jer je dvije godine služio kao paravan i spužva za kritiku šefovima koji su uistinu odradili kriminalan posao.

ProfimediaFoto: Glyn KIRK / AFP / Profimedia

Najteži posao na svijetu

Niko Kovač je, zasigurno možemo to reći, imao najteži trenerski posao na svijetu, a iako je odradio vraški dobar posao, na kraju je dobio najodvratniji mogući otkaz. Okrivljen za pad forme, okrivljen za ozljede igrača koji su nastradali zbog nedostatka zamjena, okrivljen za neefikasnost kod pojačanja, okrivljen jer ne forsira domaće igrače, premda su ovi odavno dali svoje… Okrivljen je na kraju bio za sve, a realno nitko se nije zapitao je li zaista samo Kovač kriv za ovo? Ne, nije. Čovjeku su nametnuli sustav koji mora koristiti, filozofiju koju mora koristiti, doveli su mu igrače za koje su oni ocijenili da će biti dobri, postavili pred njega nerealne ciljeve u vrijeme kada treba provesti smjenu generacija, izlagali ga pritiscima svakoj budali kojoj se prohtjelo kritizirati, kritizirali ga i sami te ga time praktički sramotili. I eto što su mu na kraju napravili. Ne pamtimo kada je neki trener imao ovakav tretman, možda jedino Jose Mourinho u svojim posljednjim trenucima u Manchesteru, ali on je tamo ipak dočekan kao spasitelj i u međuvremenu se sam zakopao. Kod Kovača je druga priča, on se u principu cijelo vrijeme morao sam samcat otkopavati, dok ga je cijela sila ljudi silom pokušavala zakopati.

Možda je sada malo jasnije zašto je ovo najodvratniji otkaz u novijoj povijesti nogometa, odnosno zašto je Kovač imao najteži trenerski posao na svijetu.

Povratak na Net.hr