Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

OPASNO STANJE

KOJI SE VRAG DOGAĐA S HAJDUKOM I TKO JE ZA TO KRIV? Torcidu bi ovo moglo zaprepastiti. Ne, nisu problem Burić, igrači i Uprava

Burić bi već davno bio bivši da je riječ o nekom ‘rezervnom’ treneru ili ‘caretakeru’

Tko zna gdje bi Hajduk danas bio da se ljetos nije odigrala cijela ona, sasvim nepotrebna, nasilna smjena trenera. Ma što mislili o njemu i njegovu stručnom stožeru, odnosno, suradnicima, Siniša Oreščanin radio je s Hajdukom najbolji posao u novijoj povijesti. Da ne ulazimo sada u taktičke detalje, čovjek je konačno Hajduk napravio konkurentnim, stvorivši jasan sustav, jasnu filozofiju, koristeći spoj mladosti i iskustva, profilirajući i afirmirajući mlade igrače. Hajduk je sličio na nešto, barem taj kratak period u kojem je Zagrepčanin vodio glavnu riječ u svlačionici.

Međutim, nakon cijelog onog cirkusa u pružanjem podrške bivšem šefu Akadamije Luka Kaliterna, Krešimiru Gojunu, i nakon šokatnog ispadanja iz Europa lige od malteškog patuljka Gzire, Oreščanin je nasilno otišao i ostavio klub u ruke miljeniku predsjednika Marina Brbića, Damiru Buriću. Što je vjerojatno bio i plan od samog povratka Brbića na čelo Hajduka, ali Oreščanin je, eto, radio sjajan posao i teško ga je bilo inkriminirati te ga dovesti u poziciju za otkaz. No, Torcida, kojim zaista nije teško manipulirati, je tu odradila svoje, pritisak se stvorio nakon dvije, tri slabije utakmice i kulminiralo je baš protiv Gzire kada se Oreščaninov sistem nepovratno raspao.

Miranda Cikotic/PIXSELL

Čitanje između redaka

‘Ajmo sada malo ubrzati film do sadašnjosti. Hajduk je od odlaska Oreščanina pa do sada igrom i smislom na terenu propadao iz kola u kolo. Mogu se ljutiti navijači, može klub tvrditi suprotno, možda rezultati i statistika nisu toliko loši, ali igra zaista postaje sve gora i gora. Kako je Oreščanin imao svoj kulminat, tako ga je sada imao i Damir Burić. Hajduk je u prošlom kolu poražen s čak 4:0 od Rijeke i to na svom Poljudu što se u očima svih pristalica tog kluba smatra nedopustivim, a kod onih “hardcore” navijača čak i smrtnim grijehom. Razlika je samo što je Oreščanin nakon svog “kulminata” krahirao, ali ne nakon mjeseci deterioracije igre i sistema, već nakon serije sjajnih igara i rezultata te jednog kraćeg perioda pomalo umjetno stvorene nestabilnosti.

Burić? Buriću se nije dogodilo baš ništa, a vjerojatno niti neće, što se može naslutiti iz njegovih izjava nakon debakla s Rijekom. Ako čitate između redaka dakako.

“Mislim da smo jako dobro otvorili utakmicu i kako to biva, ono što smo trebali realizirati mi nismo to napravili. Danas je dan u kojem nemam objašnjenja za neke stvari. Iz akcije koju možeš jednostavno braniti smo primili gol. U organizaciji smo bili dobri. Visoki poraz ide na moju kapu jer sam ja taj koji je riskirao zadnjih deset minuta, išao sam na all in. Ja sam kriv za ovaj poraz, tako da igrači nisu krivi ništa nego ja. Ima dosta i dobrih stvari kod momaka, tako da ćemo to nastojati pokazati i demonstrirati u sljedećoj utakmici”, rekao je to Burić i zatim nastavio objašnjavati… “Znate da sam maksimalno skoncentriran na rad. Na to ne mogu utjecati. Jedino tko može utjecat na to je predsjednik kluba. Što se mene tiče, ja ću nastaviti dalje raditi s momčadi, jer mi to pričinjava zadovoljstvo. Još uvijek imam nevjerojatno veliku želju za daljnjim radom. Ako sam ja problem, onda je to najmanji problem”, veli trener.

Potom je pokušao prebaciti odgovornost. “Mislim da smo to puno puta pokazali i dokazali. Meni to nije nešto novo. Mi smo imali tri pobjede, sve s nulom, pa nije valjalo. Dobili smo Dinama, bili prvi, opet nešto nije valjalo. Mi smo se svaki put uzdigli i vratili. Ne sumnjam da ćemo opet biti na pravom putu, to je samo pitanje vremena”, zaključio je Burić.

Miranda Cikotic/PIXSELL

Nisu krivi igrači i trener?

Dakako, Torcida, koja već mjesecima puca po šavovima, kako zbog sve gorih izdanja i igre, tako i zbog napete situacije u klubu prvo zbog gostovanja reprezentacije pa onda i zbog učestalih kadrovskih rošada i smjena na višim, ali ne najvišim funkcijama, eksplodirala je nakon Rijeke i prvi je put cijeli stadion zazivao otkaz treneru.

Više nije tajna kako je sada već veći dio navijača Hajduka konsterniran radom pojedinih djelatnika te otvoreno zaziva promjene, no tu je i gotovo jednak ako ne i veći dio koji podržava aktualni klupski model operiranja i dolazi do turbulencija u cijelom establišmentu. Kako unutarklupskom, tako i navijačkom, a klub je to kojeg praktički vode navijači i čim se more uznemiri na jednoj strani, nastane plimni val na drugoj.

Sada ćemo izreći možda i pomalo kontradiktornu rečenicu u odnosu na ovo što smo do sada pisali. Evo ga ide… Nisu baš igrači i trener krivi za ovakvo stanje u Hajduku. OK, Burić je promašio s taktikom, igrači su mu kako većinsko njegovom, ali opet i svojom krivicom, djelovali letargično protiv Rijeke, a o onih prvih pola sata protiv Dinama na Maksimiru da i ne pričamo. No, ne može ga se kriviti za dugoročne probleme Hajduka, a to je gubitak prvenstva u rujnu i oproštaj od Europe tamo oko Velike Gospe.

Opet kažemo. Da, Burić radi loš posao s Hajdukom, taktika je nejasna, razvoj mladih igrača stoji, klub počinja padati na ljestvici, padaju i moralom, ali on zaista nije uzrok problema u ovoj ekipi. Ta čovjek je ove sezone već jednom dokazao da ima dobar stav i to onog trenutka kada nije podržao prozivku Torcide, kada su ovi postrojili igrače i brutalno ih vrijeđali. Svakoj normalnoj osobi, treneru, menadžeru, ne treba u karijeri da ih vrijeđa, a niti njegove igrače, tamo neki ostrašćeni zakrabuljeni nogometni laik koji utakmicu zapravo paušalno gleda ili je niti ne gleda već samo dolazi skandirati kojekakve pogrdne fraze. Treneru se samim time narušava autoritet, jer igrači moraju gledati razjarene navijače kako mu spominju majku i prijete batinama, a ne treba ni njemu paranoja za vratom dok šeta gradskom Rivom.

Miranda Cikotic/PIXSELL

Zašto je Burić još u klubu?

Pa zašto se onda, pobogu, Burić zubima drži za klupu Hajduka? Vrijeđaju ga, navijači zazivaju njegov otkaz, na portalima se pokreću ankete za njegovom smjenom, novinari, pa evo i mi među njima, već potenciraju njegov odlazak kroz kojekakve komentare, analize ili članke.

Pa pojednostavimo priču. Burić je došao kao čovjek od velikog povjerenja aktualnog vodstva kluba i vraćen je ponosno nakon što je tri godine ranije sasvim nepravedno smjenjen dolaskom nove uprave pod vodstvom Ivana Kosa. Te 2016. godine Buriću je uručen otkaz po odlasku Brbića i dolasku Ivana Kosa, a s Kosom je došla i cijela garnitura ljudi, koje danas, ponovnim povratkom Brbića, više gotovo da i nema. Tako to ide u Hajduku, otprilike kao da je riječ o Vladi, a ne klubu. Dođe HDZ postavi svoj sustav i kadar, ode HDZ dođe SDP i postavi svoje. Tako je i ovdje, dođe novi predsjednik ode cijela garnitura bivšeg predsjednika i to bez imalo grizodušja. Recimo, Akademija je pod Gojunom radila vrhunski posao, Hajduk je pod Oreščaninom izgledao kao ekipa koja je mogla ugroziti Dinamovo prvo mjesto. Dobro, možda ne odmah ove sezone, a možda i da, jer Dinamu je ova sezona u potpunosti okrenuta Ligi prvaka i već su u prvenstvu ostavili oveći prostor za ostale ekipe da pokušaju napasti vodeću poziciju i čak se malo odlijepiti. Da su oni ostali tko zna gdje bi danas bio Hajduk. No, ostane li ovakav “set up” može se već nagađati kako će Hajdukova sezona završiti.

Burić neće otići jer da ode bilo bi to, vjerojatno s naše točke gledišta, izravno priznavanje lošeg poslovnog poteza aktualnog vodstva kluba, a oni si to u ovako krhkim trenucima ne mogu dozvoliti. Burić bi već davno bio bivši da je riječ o nekom “rezervnom” treneru ili “caretakeru”, ali ovdje govorimo o čovjeku koji je u klub stigao nakon naprasne smjene Oreščanina koji je radio izvrstan posao, uz uvjeravanje kako će Hajduk pod Burićem izgledati još bolje i uvjerljivije. Smjena Burića, u očima promatrača, danas bila bi ravna priznavanju poraza Uprave i automatski bi dali povoda navijačima da krenu u antikampanju protiv njih, a dio njih je ionako nabrušen na klub zbog gostovanja reprezentacije u na Poljudu, s kojom, kako u Hajduku tvrde, nisu imali veze, ali kod dijela navijača to ne prolazi. Dojma smo kako je ta antikampanja, ili neki će reći udar na klub, zapravo neizbježna, te da se sada samo odgađa nadolazeća oluja na sam vrh establišmenta.

Ivo Cagalj/PIXSELL

Nije kriva Uprava?

Tko je na kraju kriv? Idemo još malo u kontradiktornost? Pa nije ni uprava sasvim kriva, nisu ni trener ni igrači. Smiješno vam je već? Tko sudjeluje u tom izboru Uprave, tko sudjeluje na svim razinama u klupskim aktivnostima? Navijači dakako. Fenomen smo u svijetu kada je u pitanju ovakav destruktivno-pasionirano-naivno-zaluđeni, a opet vrlo malogdje na svijetu navijači dobivaju čitanje bukvice nakon loše odigrane utakmice, malogdje se igrače na ulici mlati jer nisu u formi… Malogdje na svijetu navijači upravljaju klubom, a gotovo nigdje na svijetu ne upravljaju na ovakav način. Stahovlada je opasna stvar i Torcida možda nije niti svjesna koliku moć posjeduje. Ne kažemo nužno da je to loše, ali činjenica je da su oni ti koji sutra mogu smijeniti Upravu, trenera ili otjerati igrača kojeg uzmu “na zub”. No, ako su nezadovoljni klubom, rezultatima, upravom, trenerom, ili nečim trećim, možda bi prvo oni sami trebali preispitati svoje postupke i odluke, odnosno, tijela koje ih predstavlja u vlasničkoj strukturi, pa tek onda pozivati na smjenu ili nešto gore jer stvar bi mogla izmaknuti kontroli i pretvoriti se iz ove, ha, kvazidemokracije u diktaturu. A znamo svi kako diktature završavaju, pa čak i kada je provodi navijački kolektiv.

Povratak na Net.hr