Od trenutka kad smo stigli u Slovačku na Europsko prvenstvo za nogometaše do 17 godina, za nas je zaista sve bilo perfektno, osim 0:0 protiv Italije u prvoj utakmici.
Bio sam 2005. godine na Europskom prvenstvu u Italiji, ali ovo je nešto stvarno posebno. Organizacija je dovedena do savršenstva, od konferencija za novinare, preko antidopinških kontrola, suđenja, dolazaka i odlazaka s utakmica, ma sve. Smješteni smo u Senecu, u njihovom poznatom turističkom odredištu na Senečkom jezeru, gdje se priprema i slovačka seniorska reprezentacija. Ma jako smo zadovoljni, ugođaj je poseban, domaćini su nas prihvatili kao svoje i stvarno se osjećamo kao doma, pa Slovaci su nam jako slični.
Još samo da smo pobijedili Italiju, a bili smo jako blizu. Znali smo da su Talijani agresivni, brzi, da prebacuju igru, da su dobri iz prekida i taktički odlični, strašno disciplinirani u fazi obrane. Mi baš nismo dobro otvorili utakmicu, ali onda smo preuzeli stvar, počeli igrati svoju pas-igru, stvarali šanse, probijali ih. Naši kreativci Halilović, Roguljić, Brodić, a poslije i Murić stvarali su odlične šanse, ali lopta jednostavno nije htjela u gol. Dečki su stvorili tri, četiri velike, stopostotne prilike, dok su Talijani imali samo jednu. Zato mi je najviše žao, bili smo bliže pobjedi, bili smo permanentno opasni, i iz kontri i nakon prekida, ali nedostajala nam je ta završnica.
Veliku priliku promašio je Roguljić, pa Brodić, koji umjesto da uđe i odmah iz prve šutira nakon Halilovićevog dodavanja, ide u drugu stranu i prilika propada. Imali smo stvarno odlične situacije na 16 do 20 metara, ali smo stalno imali i taj dodir više, mogli smo to zadnje dodavanje i bolje odigrati. Baš zato smo uveli Murića u drugom poluvremenu. On nam je donio jednu dimenziju više, kao igrač koji je zafrkan, ne znate na koju stranu dribla, ima ne samo okomitost i veliku brzinu, nego podjednako dobro igra objema nogama, ima odličan udarac, prekid i znali smo da je on naš adut kad tempo malo padne. I mislim da je to opravdao.
U ovoj prvoj utakmici bili smo malo zakinuti. Josip Bašić je bio malo rezerviraniji nego inače, a od kapetana očekujemo njegove klasične okomite prodore po desnoj strani. Protiv Italije je bio malo samozatajan, ali očekujemo da će u sljedećim utakmicama pokazati svu svoju raskoš i ubojitost.
Šteta na kraju. Vidio sam i po dečkima u svlačionici koliko im je žao. Posjetila nas je i delegacija HNS-a s Davorom Šukerom na čelu, bilo im je teško, nije svaki dan prvenstvo Europe i utakmica s Italijom... I onda kad imaš toliko šansi, a odigraš 0:0, naravno da ti bude žao. Ali nema veze, Italija nije bilo tko, nismo primili gol i idemo dalje.
U srijedu nas čeka Rusija, a u subotu Ukrajina. Obje reprezentacije su dobre, ali, evo, Rusija je pomalo i sretno u prvom kolu pobijedila Ukrajince 3:0. Mi nemamo što razmišljati – idemo na pobjedu. Igrat ćemo svoju igru, snimili smo ih, dobri su, ali mi možemo pobijediti svakoga, to smo već pokazali.
Italija je čvršća reprezentacija od Rusije, ali Rusi mogu biti jako neugodni, slična je situacija kao kod seniora. Ma tu svatko svakoga može dobiti. Ukrajinci su recimo bili bolji od Rusa u prvom poluvremenu, pa su na kraju izgubili 3:0.
Plan za Ruse je – dobro se pripremiti, dobro ih izanalizirati, a najvažnije je da su dečki zdravi. Idemo po dvije pobjede!
Prijenose utakmica, kolumne izbornika Ivana Gudelja te najnovije vijesti s EURA možete pratiti na portalu Sportski.net.
