Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa
hnl

‘Sjetite se kakav je Mandžukić bio u Hrvatskoj, stalno po novinama…’

U ovotjednom intervjuu 1 na 1 gostuje Ivan Katalinić, koji je otvoreno progovorio o Hajduku i njegovim problemima, domaćem prvenstvu, reprezentaciji, Mariju Mandžukiću, novom izazovu u karijeri…

Dugo nismo gledali ovako zanimljivu završnicu prvenstva. Jedino je Dinamov naslov bio siguran, a u posljednjem kolu je bila drama oko borbe za Europu, odnosno ispadanja.
Dinamo je odavno osigurao naslov prvaka, a sve drugo što se događalo u vezi s Europom i ispadanjem iz prve hrvatske nogometne lige je zato što su sve momčadi bile izjednačene. Nije tu bilo velikih razlika, svi su bili u par bodova razlike. Hajduk je Europu nekako izvukao preko Kupa, Split je trebao ući jer je imao dobru momčad, a i Rijeka je imala priliku osigurati, pa na kraju nije. Lokomotiva je odlično igrala cijelu sezonu i osvojila to drugo mjesto, a što se tiče borbe za ostanak, bilo je interesantno jer su sve tri momčadi imale mogućnost ostanka. Zadar je u trećem dijelu prvenstva pobijedio Inter u Zaprešiću, pa Cibaliju, protiv Zagreba odigrao remi i po meni zasluženo ostao u ligi.

Najviše prašine se podiglo oko utakmice Zadra i Splita, u kojoj je domaćin, navodno, nepostojećim penalom izborio ostanak u prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi, a Split ostao bez Europe. Na kraju je palo dosta teških riječi između tih klubova.
Bio sam na toj utakmici tako da mogu govoriti iz prve ruke. Split može žaliti zbog toga što nije bio drugi na ljestvici jer ima izvanrednu ekipu, ali čekati posljednje kolo da bi izborio Europu, to je bilo suludo. Zadru je taj bod jamčio ostanak u prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi. Neću govoriti o tom jedanaestercu, nisam vidio snimku, a bio sam dosta udaljen od tog mjesta. Znam da je igrač postavio nogu, ali ne mogu tvrditi što je točno bilo. Ima mnogo situacija u kojima igrači prevare suca. Sudac je ovaj put pokazao na bijelu točku, to je odlučilo, ali Split nije ništa pokazao da bi dobio tu utakmicu. Po meni je rezultat bio realan i Zadar je ostao u prvoj ligi, što je i zaslužio. Split se sljedeće sezone mora više potruditi za Europu. To što oni pričaju da je lopta jedan ili dva puta ubačena u teren… oni su morali riješiti utakmicu u prvom poluvremenu, a ne čekati posljednje minute.

Kad smo već kod Rebića, puno ga se hvali u posljednje vrijeme. Kakvu mu budućnost predviđate?
Rebića sam stavio u prvoj utakmici protiv Dinama u Zagrebu i zabio je gol. Njegov najveći problem je što je igrao i igra u Splitu, a ne u Hajduku ili Dinamu. On je stvarno veliki talent, odskače od svih, međutim vi znate da Hajduk i naročito Dinamo u posljednje vrijeme samo prodaju igrače i mogu postići dobru cijenu. On je ipak iz Splita, zabio je dosta golova, igra za mladu reprezentaciju. Odličan je igrač i šteta je za sve što će najvjerojatnije otići van.

Kako komentirate svoj Hajduk i njegovu sezonu koju je spasio osvajanjem Kupa? Je li Mišo Krstičević zaslužio otkaz par kola prije kraja sezone? Da vi odlučujete, biste li ga pustili da dočeka kraj sezone ili je smjena bila nužna kako bi se podigla momčad i osvojio Kup?

Nije to baš moj Hajduk. Moj Hajduk je onaj koji sam ja vodio i u kojem sam igrao. Danas je nešto drugo. Besparica je i nema pravih igrača. Nedostaje kvalitete i tako se ne može isplivati. To je najveći problem. Ako Hajduk u hrvatskoj ligi zauzme četvrto mjesto, to vam pokazuje da Hajduk nema kvalitetu. Znamo kako je počela sezona i kako je došao Krstičević poslije Balakova. Te turbulencije koje su se događale su djelovale na sve, a najviše na ekipu jer su razmišljali o tome što rukovodstvo radi, hoće li klub otići u bankrot ili ne, hoće li dobiti plaće, koje su kasnile tri, četiri, pet mjeseci. Na kraju se dogodilo najljepše – osvajanje Kupa, ali mislim da nije trebalo micati Krstičevića. On je trebao ostati, ali došao je Tudor, koji je vrlo ambiciozan i mlad trener. Na početku svog mandata je osvojio Kup i bit će mu lakše u sljedećem prvenstvu. Međutim, znam što navijači žele. Oni će tražiti da se osvoji prvo mjesto i skine Dinamo, no to će biti teško. Ne vjerujem da itko može zaustaviti Dinamo, pa tako i Hajduk. Hajduk mora dovesti pet, šest pravih igrača da bi eventualno mogao ugroziti Dinamo. Bez toga nema ništa. To su sve zablude – trener ovaj ili onaj – bez pravih igrača i kvalitete nema rezultata.

Dakle, na upravi kluba je da osigura financije za transfere. Mogu li to učiniti?
A pitanje je. Čitam da nitko ne želi doći u Hajduk jer nema novca. Više nije čast igrati u Hajduku kao što je to nekad bilo dok sam ja igrao. Danas se sve gleda kroz novac. Uopće ne znam tko radi politiku Hajduka, to je najveći problem. Sportski direktor Krešić, koji je bio 25 godina u Španjolskoj, kad je on, koji je kao trener prošao sve živo, nakon šest, sedam mjeseci otišao s te pozicije, ne znam tko će se uopće prihvatiti tog posla. Taj sportski direktor neće ni o čemu odlučivati, nego drugi ljudi – nadzorni odbor i ne znam tko drugi koji nisu stručni u tome.

Kako komentirate neuspjeh Ćire Blaževića. Doveden je da spasi Zagreb, no odveo ga je u drugu ligu?
Ćiro bi rekao da je važan trener. Sigurno da je, ali ne može trener ništa napraviti ako nema igrače. To je zabluda. Mogao se bilo tko naći u takvoj situaciji. Zagreb se našao u takvoj poziciji da je bilo jako teško. Na igračima je bio psihološki pritisak. Oni su više gledali ljestvicu nego razmišljali o tome kako dobiti utakmicu. Ćiro nije mogao ništa napraviti. Teško je s tim igračima koji nemaju kvalitetu napraviti nešto više. Ćiro je pokušao svojim ‘magijom’, ali je na kraju ispao.

Nakon brojnih klubova pronašli ste novi izazov – Slaven Belupo. Kakvi su ciljevi postavljeni pred vas i koja su vaša očekivanja?
Do sada sam bio u Rijeci, Hajduku, Splitu, Varaždinu, s kojima sam igrao u Europi. Očekujem da ću to napraviti i sa Slaven Belupom. To mi je zadatak, ne samo zato što to klub očekuje, nego zato što i ja to želim. Oni su ove sezone katastrofalno odigrali taj drugi dio prvenstva, završili su 8. na ljestvici, a to ne zaslužuju jer imaju dobru ekipu. Tamo nikad nije bilo trzavica, nikad iz Koprivnice niste čuli nešto loše i ja želim taj klub vratiti među prva četiri u Hrvatskoj. To će biti moj zadatak.

Što mislite o Ligi 10?
Možda će biti izjednačenije prvenstvo, ali što se tiče drugih stvari – neće pomoći. Neće biti ni publike, kao što je nije bilo ni do sada. Može biti interesantno prvih 15-ak kola i posljednjih pet. Igra se 36 utakmica, a to je prevelik broj. Sezona počinje 13. srpnja, a prvi dio završava oko 15. prosinca, to je ogromnih šest mjeseci. U drugom dijelu će se najvjerojatnije igrati i srijedom, pa će se to ‘ublažiti’.

Kako općenito gledate na status trenera u Hrvatskoj. Opet njih nekoliko nije dočekalo kraj sezone, a neki bivši Vatreni ne žele ni blizu jer se, kažu, ne žele osjećati kao krpe.
Treba vidjeti koji su to ljudi koji vode klubove, pa onda možete vidjeti koliko oni znaju o nogometu. Vi i sami znate koliko se menadžera oko klubova vrti, četiri milijuna Hrvata zna nešto o nogometu… I ove smjene trenera u posljednjih nekoliko kola dovoljno govore – samo pokazuju da ti ljudi nemaju veze s nogometom. Svatko želi stvoriti igrača pa ga prodati i hvaliti se time koliko su ih napravili i prodali. To se tako ne radi. Dinamo je pokazao da se igranjem u Europi prodaju igrači i to mora svima u Hrvatskoj biti cilj. Dosta smo nogometa izgubili u Hrvatskoj, samo se gleda kroz te pare i ništa drugo. No, mi bez proizvodnje, odnosno omladinskih pogona nećemo daleko dogurati.

Vaš kolega Luka Bonačić imao je vrlo neugodnu situaciju u kojoj je fizički napadnut. Jeste li vi imali sličnih iskustava, pritisaka menadžera i čelnika klubova?
Ako sam i imao, napustio bih klub jer ja to ne mogu. Ako sam trener i radim svoj posao i sada moram staviti igrače po nečijoj narudžbi, onda više nisam svoj trener. Ne želim voditi momčad koju nisam sastavio. Znam da je ponekad u interesu kluba, pa se nekome želi pomoći da se proda, pa svatko će staviti igrača za jednu utakmicu, ali ne možeš ti svaku utakmicu ispunjavati nečije želje. Onda njima nisu potrebni ti treneri. Ne znam zašto se onda trenere uopće plaća kad rukovodstvo zna više od njih.

Imali ste brojne trenerske uspjehe u karijeri, među njima i slavni nastup Hajduka u Ligi prvaka u kojoj ste ispali u četvrtfinalu od Ajaxa. No, dokazivali ste se i kad nije bilo financijskih mogućnosti, pa ste s Dugopoljem napravili povijesni uspjeh i uveli ga u drugu ligu, brojne klubove spašavali od ispadanja, sa Splitom izborili Europu… Na koji ste uspjeh najponosniji? Možete li izdvojiti događaj koji vam je posebno ostao u sjećanju?
Sigurno da su moj najveći uspjeh i zadovoljstvo, s obzirom da sam hajdukovac, ono što sam napravio u Ligi prvaka. Imam zadovoljstvo kazati da je ova moja generacija sedamdesetih i osamdesetih daleko najbolja jer je osvojila četiri prvenstva i pet Kupova u bivšoj Jugoslaviji. Isto tako, 1993. i 1994. godine sam osvojio dva Kupa i dva prvenstva i vodio Hajduk u tom četvrtfinalu Lige prvaka. Znate, trener je uspješan ili neuspješan, a ja sam nekako naučio pobjeđivati i to mi je u krvi. Ne volim gubiti. U tom smjeru ću ići i u Slaven Belupu i to pokušati usaditi u igrače. S Hajdukom sam u 25 godina osvojio 21 trofej, samo se o tome malo priča. Ne mogu doći blizu Hajduka jer imam previše trofeja, no oni misle da su oni Hajduk.

Što bi se trebalo dogoditi da opet preuzmete Hajduk? Iz vaših riječi se može razaznati da se ne možete poistovjetiti sa sadašnjim Hajdukom.
Zato što se tamo dolazi po vezi, a ne kvaliteti. Kad se bude uzimalo po kvaliteti, onda će profitirati hrvatski nogomet. Oni svi misle da svatko može biti trener, da svatko može voditi klub, a to nije baš tako. Pa pogledajte klubove vani, pogledajte tko radi u Bayernu. Pa Heynckesu je Borussia posljednje dvije sezone uzela prvenstvo, ali su ga ostavili i sad će najvjerojatnije uzeti trostruku krunu. Ali ti ljudi su iz nogometa i znaju što rade. Ovdje kod nas vas samo makne i kaže ‘nemaš pojma’. Pa koji je to sustav, kakav je to način?

Kada vam je bilo najteže u trenerskoj karijeri?
Pa možda onda kad nisam uspio s Hajdukom proći Panathinaikos i drugi put ući u Ligu prvaka. Imali smo priliku, no uništio nas je rat i nismo mogli igrati u Splitu, nego u Rijeci. Ne znam koga bih sada krivio, HNS ili nekoga drugog. Igrali smo 0:0 u Ateni. Puno se stvari događalo, pa i Vulić je slomio nogu. Na Kantridi smo vodili 1:0, no oni su izjednačili i na kraju prošli zbog gola u gostima. To bi bio velik uspjeh, no u svim stvarima treba imati sreće. U Saudijskoj Arabiji sam naučio da kad lopta udara u stativu dobiješ otkaz, a kad uđe u mrežu dobiješ produljenje ugovora.

Štimac na kormilu reprezentacije? Dobro gura u kvalifikacijama i Brazil je sve bliže…
Mi imamo kontinuitet, a i ždrijeb nam je bio dosta po volji. Štimac je pokazao da dobro vodi reprezentaciju, tako da svi očekujemo direktan plasman. Mislim da će utakmica između Hrvatske i Belgije odlučiti tko ide izravno na SP.

Mario Mandžukić se prometnuo u prvo ime Vatrenih. U prvoj sezoni se nametnuo i izborio mjesto u prvih 11 i onda postao jedan od bavarskih heroja u finalu Lige prvaka.
Bio sam sretan kad je zabio. To nije samo njegov gol, to je gol cijele Hrvatske. No, sjetite se kakav je bio u Hrvatskoj i kakav je sada. To je jedan profesionalizam i putokaz za sve igrače. U Hrvatskoj je stalno bio po novinama, pa Mandžukić ovo, pa Mandžukić ono… Otišao je u Njemačku, u jedan profesionalni pogon, gdje samo razmišlja o nogometu, i vidite što je doživio. Svi se mi lažemo da je ovo kod nas profesionalizam, a to je čisti amaterizam. Ja sam igrao tri i pol godine u Engleskoj i znam što je profesionalizam. Mandžukiću ovim putem čestitam na svemu što je napravio, želim mu da uzme i treću krunu.

Povratak na Net.hr