PETAR KRPAN ZA NET.HR

HEROJ MEĐU VATRENIMA: ‘Ćiro će meni da kako mogu tako s predsjednikom.’ Tuđman mu na to kaže ‘on može, on je moj borac’

Razgovarali smo s bivšim hrvatskim nogometašem i reprezentativcem, brončanim iz 1998., Petrom Krpanom (46)

Za njega je Zvonimir Boban kazao kako je on pravi heroj jer je kao klinac s puškom u ruci branio Osijek. Pokojni hrvatski predsjednik Franjo Tuđman zvao ga je svojim borcem. No, njegova najveća vrlina, veličina, leži u skromnosti i poniznosti. Petar Krpan legendarni je bivši hrvatski nogometaš koji je u HNL-u zabio ukupno 64 gola i 19. je na listi najboljih strijelaca u povijesti.

INTERNETOM KRUŽI MANJE POZNATA RATNA PRIČA BRONČANOG VATRENOG: Javno udarili po Duji Ćaletu Caru i ostalima; dečki, vidite li ovo?

‘Reprezentacija Hrvatske ima budućnost, to smo vidjeli u St. Gallenu’

Bio je i dio one brončane generacije Vatrenih 1998. u Francuskoj, pravi mangup na travnjaku koji je svojedobno bivšeg izbornika Ćiru Blaževića oduševio trkom i energijom. Izuzetno zanimljiv, s filmskom pričom kakvu malo tko ima iza sebe. Pun emocije, svoj, nekako je rijetko takvih danas koji će ti se potruditi evocirati uspomene najbolje što može, pokušati ih dočarati što doslovnije. Pričati u jednom dahu, kako je nekad i igrao…

Profimedia

Hrvatska je sinoć u St. Gallenu pobijedila Švicarsku s 2:1 i tako prekinula niz od dva poraza (Portugal u Portu i Francuska u Parizu). Uz to, po prvi put u povijesti je svladala Švicarsku, reprezentaciju s kojom je do ovog dvoboja igrala 4 puta, upisavši i prvu pobjedu u 2020. Razgovor s Petrom Krpanom počeli smo upravo s tim…

KRPAN: Sve ste sami rekli u uvodu, prva pobjeda i to je najbitnije. Kad smo prije samog početka dvoboja u St. Gallenu vidjeli taj šaroliki sastav, svi smo se nadali dobrom rezultatu, jer ipak svi znamo kvalitetu naših igrača, kao i onih koji su igrali protiv Portugala i Francuske. Ali, tada su bili negativni rezultati. No, sad je došla pozitiva. Ono što stano govorim, vidjeli smo da imamo budućnost, kako među seniorima, tako i u mlađim kategorijama. U svim generacijama mi ćemo dobiti minimum po dva-tri igrača. Mi smo Hrvatska.

‘Domagoj Bradarić je odlično odigrao, no jedna utakmica ne čini zvijezdu’

NET.HR: Debitanti i ostali koji su sinoć zaigrali, a koji do sad i nisu kod izbornika Zlatka Dalića bili u prvom planu, odigrali su jako dobro. Posebno su se istaknuli asistent kod prvog Brekalovog gola Domagoj Bradarić na tom lijevom krilu iako je on lijevi bek, asistent kod drugog Ante Budimir također je pokazao da nije tu bez veze. Također, Bradarić i Melnjak su odigrali odlično na toj lijevoj strani na kojoj se protiv Švicaraca dosta toga lijepog izrodilo. Da, kao što ste vi kazali, imamo budućnost, nove opcije, alternative…

KRPAN: Imamo da i to veseli. Mislim da je to jako pozitivno. Dobro, Budimir je već malo stariji igrač, ajmo to tako reći, ali tu su ovi mlađi. Tu se mogu dodati i još neki igrači koji su u U-21, a koje izbornik Zlatko Dalić nije zvao jer imaju svoje kvalifikacijske utakmice sa San Marinom i sa Grčkom. Među njima na lijevoj strani još imamo Sosu, imamo i Moru, imamo tamo još dosta kvalitetnih pojedinaca, Lovru Majera, da sad ne nabrajam. Tu je naša kvaliteta, nadam se da će ti mladi momci što dolaze jednog dana moći iznijeti to neko breme koje nosi srebro iz Rusije, rezultat za pamćenje, i da će se moći napraviti opet jako dobra reprezentacija Hrvatske.

NET.HR: Domagoj Bradarić danas je u fokusu hrvatskih medija. Svi ga hvale, pišu kako je on igrač za budućnost Vatrenih. Nevjerojatan je put koji je ovaj Splićanin prošao u kratkom roku, od rezervi Bijelih do transfera u Lille i hrvatske reprezentacije u samo dvije godine.

KRPAN: Domagoj je odlično odigrao, tome se ne može ništa reći. No, treba sad nastaviti s tim kontinuitetom. Jedna utakmica ne čini zvijezdu. Da ne spominjemo ako jedna-dvije utakmice odigra lošije, znate gdje će biti i što će se o njemu pisati. Nije taj, ovo ono… Treba ići stepenicu po stepenicu. Dečko je dobio šansu, odigrao je dobro, pobijedili smo što je najbitnije. Samo pozitiva… Josip Brekalo, mladić koji je unutra, postigao je lijep pogodak. Napokon i Mario Pašalić da je pokazao svoju kvalitetu koju pokazuje gdje god je bio na posudbama, dok Atalanta nije otkupila njegov ugovor gdje je eksplodirao. Tako da sve pozitivno. No, nedjelja je opet najbitnija. Protiv Švedske u Ligi nacija se ne smije izgubiti. Nova utakmica, novo dokazivanje. To je tako u nogometu.

Profimedia

NET.HR: Ajmo malo o vama i vašem zanimljivom životu i karijeri. Kad ste i kako počeli igrati nogomet?

KRPAN: Počeo sam u Metalcu, klubu koji je bio ajmo reći na Jugu 2. Poslije je bila Olimpija, tu su me prepoznali ljudi iz Olimpije koji su bili malo bolje organizirani u to vrijeme. Onda sam otišao u NK Osijek gdje me doveo Ivo Šušak, moj prvi trener u klubu. To je bilo 1994. I onda je krenuo ozbiljni profesionalni rad. Nakon toga je došao SP 1998., pa onda prodaja Sportingu i ostalo se sve zna – Zagreb, Hajduk, U.D. Leiria, Rijeka.

‘Bio sam maloljetno dijete koje je otišlo na prvu liniju’

NET.HR: Kada su novinari svojedobno pitali slavnog kapetana Zvonimira Bobana ‘tko je najveći heroj generacije ’98?’, on je odgovorio da ste to vi. ‘Jedini pravi heroj te generacije je Petar Krpan. Jer, dok smo mi u ratu zarađivali po Milanu, Madridu, Njemačkoj i Francuskoj, on je kao maloljetnik branio Osijek s puškom u ruci’. Kako su izgledali ti vaši ratni dani?

KRPAN: Rat kao rat, ne volim to toliko ni spominjati iako su to ‘lijepe’ uspomene, ovo ‘lijepe’ pod navodnicima. Uvijek kad su obljetnice ili nešto spominje se taj rat, no nitko ga se ne želi sjećati zbog svega što se dogodilo. Ipak si tu izgubio neke prijatelje. Iako nam je svima na ponos što smo branili zemlju. Tu su i neke uspomene koje te vežu za taj ratni period. Što da vam kažem, maloljetno dijete otišlo na prvu liniju. Rat je naša povijest.

NET.HR: Vaš stariji brat bio je ranjen u jednom granatiranju. Pala je granata i pokosili su ga šrapneli koji su mu ostali u tijelu, ali je na svu sreću preživio. Sada ima problema kada god je promjena vremena jer osjeća bolove.

KRPAN: On je invalid domovinskog rata. No, moram kazati kako ću uvijek na njega i sebe biti ponosan što smo branili Hrvatsku, što sam obukao našu uniformu, što sam bio na prvoj liniji. Na tome sam baš ponosan. Poslije sam napravio profesionalnu karijeru u Osijeku, s Hajdukom, Zagrebom i Sportingom bio prvak države, treći na svijetu… To su jako lijepe stvari. Sad radim u HNS-u kao glavni instruktor, radim što volim. Ne može biti ljepše.

NET.HR: Nakon godinu dana došli su vam prijatelji, uzeli pušku i poslali vas igrati nogomet. 

KRPAN: Evo, sad kad se prisjećam nekih stvari, i o ratu i o nogometnim uspomenama, odmah se naježim. Nakon toga, kad pogledate koga sam sve gledao na televiziji, Šukera, Bobana, Bokšića, i onda dobiješ poziv i budeš s njima u reprezentaciji, s njima dijeliš svlačionicu, odrađuješ pripreme, nastupiš na SP-u. Toliko je priča ispričano o tom Mundijalu u Francuskoj, to mi je možda i najljepša stvar u životu.

‘Ja trčim vamo tamo, lijevo desno, svugdje me ima, a Bilić i Štimac meni ‘pa daj mali stani’

NET.HR: Zanimljiva je anegdota iz utakmice reprezentacije Hrvatske i novinara u kojoj ste nastupili. Dobili ste priliku igrati protiv Stanića, Vlaovića, Bilića, Šukera, Bobana, Štimca i ostalih… Upravo vam je potonji u jednom trenutku kazao ‘de mali stani s trčanjem’. Trčali ste k’o navijeni, upravo je to Ćiri upalo u oči…

KRPAN: On i Slaven Bilić. Izbornik novinara je bio Luka Bonačić ako se dobro sjećam. Ja trčim vamo tamo, lijevo desno, svugdje me ima. A oni meni ‘pa daj mali stani’, još su tu neke riječi bile koje ne bi sad spominjao. A ja ‘ma daj boli me briga. Što ćete vi meni govoriti što ja moram’. I to još protivnička momčad, a ja se želim dokazati, bilo što s loptom napraviti. A nakon toga sam bio s njima u reprezentaciji.

NET.HR: Nakon toga ste dobili poziv za pripreme za SP. Na pripremama u Bjelolasici bili ste fascinirani momčadi i igračima među kojima ste se našli. Prošli prvi dio priprema, otišli u Poreč na drugi dio, i onda je došlo to čitanje popisa igrača za SP i vi ste bili na njemu, dobili ste dvojku. I odmah izjurili na šank, morali ste jednu drmnuti

Profimedia

KRPAN: Ćiro pročitao da sam broj dva, ja ustao i otišao. Ovi gledaju gdje ćeš, svi u smijeh, Šuker me gleda, Jarni isto, nisam ni slušao dalje popis. Nitko mi naravno nije to zamjerio.

‘Zloglasni’ Jug 2

NET.HR: Sjećamo se još i dan danas svi te osmine finala protiv Rumunjske. Ušli ste u igru i umalo zabili, iako se niste dobro ni zagrijali jer niste ni očekivali da ćete dobiti priliku. Nitko vam nije zamjerio taj promašaj, a pokojni predsjednik Franjo Tuđman prije utakmice vam je došao, potapšao vas po ramenu rekavši ‘gdje je moj borac’.

KRPAN: Je, istina. Svaku utakmicu je predsjednik dolazio i čak sam se jednom bio obratio predsjedniku sa ti, a naš izbornik svih izbornika Ćiro Blažević meni ‘sine, kako to možeš tako’. Onda mu je predsjednik rekao ‘on može, on je moj borac, on može’.

NET.HR: Živjeli ste i odrasli u tada zloglasnom osječkom kvartu Jug 2. Zašto zloglasnom?

KRPAN: Dobro, to su neke priče o tim sumnjivim tipovima. Pokojni Mato Šaban je bio naš zapovjednik u ratu, bile su neke priče u bivšoj Jugoslaviji koje me nisu zanimale. Tako je nekako naš kvart Jug 2 došao na zao glas kojem, pod navodnicima, ‘nitko ništa ne može’. Ali, radi se o naselju za koje me još puno toga veže, gdje imam velike prijatelje, i dalje smo svi vezani. Pravo smo društvo, ima nas nekih 15-estak koji smo išli u osnovnu školu zajedno. I danas smo zajedno. To zloglasno je, stoga, rekla kazala.

NET.HR: Kad ste bili klinac zvali su vas Bule. Zašto?

KRPAN: Bio sam malo debeljuca. I onda Bule, Bule i jednom su protiv Hajduka meni s tribina vikali Bule, a tada se Nino Bule okreće, ništa mu jasno. To je moj nadimak od malena. Kad mi netko kaže Bule onda znam odmah da je iz Juga 2.

Odrastanje i NK Osijek pod Bjelicom

NET.HR: Isto tako, išli ste u školu koja se tada zvala XII Proleterska i nogometni teren NK Metalca vam je bio 30 metara od zgrade. Imali ste i te dječačke tučnjave sa svojom ekipom protiv druge iz drugog dijela grada. Dječje odrastanje, rekli bi smo. Zanimljiv period.

KRPAN: Uvijek si vezan za svoje društvo i nikad nismo dali da nas netko maltretira, zeza… Ono, na taj način smo razvijali karakter, zajedništvo. opet da ponovim, lijepe uspomene. Ali, tučnjave i šore, nije to toliko toga bilo. To je ipak malo ajmo to tako reći izvikano.

Hrvoje Jelavic/PIXSELL

NET.HR: Kako vam izgleda danas NK Osijek s Nenadom Bjelicom na klupi?

KRPAN: Odlično, samo se nadam da će se dogoditi neke stvari koje mi svi priželjkujemo, a to je naš stadion. Malo malo prođem i vidim obrise stadiona. Potreban nam je taj stadion, imamo i sad OK stadion, ali kad se napravi jedan pravi, novi i moderni stadion za 13-14 tisuća ljudi, to će biti onda puno bolje. Što se tiče momčadi, mislim da je dobra. Neno je doveo još nekoliko igrača. On je moj prijatelj i sve najbolje mu želim. Od kad je došao Bjelica to je jako dobra momčad, možemo ih očekivati u borbi za prvo mjesto. Neka priča prijeđe u djelo na terenu. Bit će veliki konkurent Dinamu, Hajduku. Dobro što nam je ‘pola’ momčadi u HNL-u bilo ljetos u Europi. Na ponos našeg nogometa”.

Povratak na Net.hr