Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

NET.HR DONOSI

PRIČA IZ BERGAMA IZ USTA AKTERA LEGENDARNOG GOSTOVANJA PLAVIH: Taj dan Europa je upoznala Boyse; Detalji kaosa o kojem se i danas govori

Priča iz Bergama o prvom velikom europskom navijačkom pohodu Bad Blue Boysa iz usta aktera i sudionika gostovanja

Dosta se ispričalo, puno se tinte prolilo i uspomena evociralo posljednjih dana o legendarnom gostovanju Bad Blue Boysa u Bergamu 18. rujna 1990. godine. Tadašnje gostovanje Modrih na stadionu Atleti Azzurri d’Italia u potpunosti je palo u drugi plan zbog kaosa i nereda u režiji Bad Blue Boysa.

Najmasovniji izlazak u Europu do tada

Bilo je to prvo veliko europsko gostovanje zagrebačkih ultrasa. Najmasovniji izlazak u Europu. Prvi veliki navijački pohod dinamovaca na jednu europsku destinaciju, i to u zemlju u kojoj je ultras pokret tada postojao valjda već 20 godina. Zbog svega navedenog Bergamo je iznimno značajan. Tu se pisala povijest navijačke grupe koja je podignula huligansku ljestvicu na jedan viši nivo. Ne samo u regiji, nego u čitavoj Europi i postala strah i trepet svima…

REPORTAŽA NET.HR-A: Čuli smo nevjerojatnu informaciju i reći ćemo samo jedno; Talijane na Maksimiru čeka – pakao!

Bili su to jedni od najvećih nereda u povijesti grupe. “Premijerni u Europi”, reći će naši sugovornici. Razgovor smo napravili s dva navijača koja su bila na poprištu tada, a koja su htjela ostati anonimna… Inače su poznati u grupi Bad Blue Boys…

POPUT VOJSKE, SVI K’O JEDAN DO KOLEKTIVNOG LUDILA: Igrači Milana ostali zatečeni prizorom na Šalati; ovo je za naježiti se

‘Ono što želimo naglasiti kako je nama to gostovanje više bio đir što se čulo za nas’

“Nije bitno tko smo, ono što želimo naglasiti kako je nama to gostovanje više bio đir, je’iga, što se čulo za nas. Naša brojnost, samo gostovanje i događanja toga dana u Bergamu odjeknula su Europom u periodu kad nije bilo interneta, Facebooka, znači protok informacija bio je slabiji nego danas”, govore nam dva iskusna navijača Dinama, nekadašnja pripadnika tzv. “prve ekipe” Bad Blue Boysa, ljudi koji su bili totalno unutra što se tiče navijačke priče, supkulture i grupe BBB…

Za sebe ne žele govoriti u kontekstu tadašnje prve ekipe, niti to žele isticati jer su oni bili, kako to i naglašavaju, svi Bad Blue Boysi ali se jako dobro znalo koji ljudi su vodili grupu, koji su bili aktivni, koji su pratili trendove i koji su samim time gurali grupu svojim navijačkim djelovanjem prema jednoj ekspanziji… Slično kao i danas. Samo što je danas to kud i kamo izraženije, organiziranije… Navijanje je evoluirao, prije je to sve nekako više bilo stihijski…

UOČI ATALANTE PROCURILA POVIJESNA SNIMKA POHODA BBB-A NA BERGAMO: Čim su se iskrcali nastali su krš i lom

Anegdota iz Budimpešte nakon Bergama

“Evo, ispričat ću vam jednu zanimljivu anegdotu. Naime, te zime nakon Bergama bio sam na maturalcu u Budimpešti i furao sam majicu Bad Blue Boysa na kojoj je pisalo BBB ‘Invazija na Bergamo’. Nekoliko se vrsta tih majica radilo posebno za to gostovanje. Bili smo u disku, ma niti par minuta kad mi je uletio baš Ferencvarošov navijač i on je znao za nas. Pazite, u vrijeme kad nije bilo ničeg, ma ja ne znam kako je on znao za Bad Blue Boyse, ali on je odmah došao do mene, uletio mi kao ‘a, Bad Blue Boys, OK.’ Vidi majicu Bergamo i kaže nam kako je čuo da je bilo je*eno, bla bla bla, i kaže nam kako su oni tu jesen igrali s Brondbayjem i kako su s njima imali je*eni fight. Kako je sad taj u Budimpešti čuo za nas i nerede, saznao da se bilo što dogodilo u Bergamu, to stvarno ne znam. Ali neredi Boysa tog dana, te godine itekako su odjeknuli u navijačkom svijetu”, govori nam sugovornik kojeg ćemo u tekstu nazvati broj 1…

Događaj koji će se kasnije prepričavati unucima

Bergamo je posebnim slovima ostao zapamćen u povijesti grupe BBB. Svatko od klinaca koji su krenuli na utakmice u periodu nakon, hranili su se snimkama sukoba iz Bergama, pričama s tog legendarnog, slavnog gostovanja.. Jer, to je bio uistinu događaj koji će se kasnije prepričavati unucima. Dobro, za neke druge je bio inicijacija u samoj grupi, a mnogima postao početni poligon za brojna kasnija zbivanja i iskustvo, kao i renome na navijačko-huliganskoj sceni na kojoj Boysi i dan danas imaju ime i pedigre…

“Mi smo organizirali jedan zajednički bus. U njemu je bilo jedno 50 dobrih ljudi iz raznih kvartova. Srednjaci, Dubrava, Gajnice itd… Putem je bio totalni šou. Krađe po pumpama, ekipa ementaler isfurava iz autogrila, talijanskog dućana na pumpama. Neki Česi kad su to vidjeli ostali su paf, gledaju, ne vjeruju, misle si valjda kakva je to anarhija.. Ma totalna ludnica… To je bilo devedesete, taman nakon pada Berlinskog zida”, nadovezuje se njegov “suborac” iz autobusa i ekipe

“Mi smo se za to počeli pripremati dosta prije, čim se izvuklo. To smo svi bili jako uzbuđeni, to nam je do tada bilo nešto sasvim novo, nevjerojatno, nismo valjda noćima spavali zbog organizacije našeg busa i uzbuđenja zbog gostovanja. Noć prjie utakmice, oko 11 navečer, krenuli smo put Bergama. Prvi, osim onog busa koji je došao dan ranije sa tada starijom ekipom, starijom od nas, smo tamo bili mi.

‘Čini mi se kako sam prebrojao 46 autobusa plus nekoliko automobila’

Kao da smo najušili da bu bilo svega, ostali su kretali oko 4, 5 ujutro. Tako da smo na granici došli među prvima. Bilo je tu još nekakvih buseva, ali većina je dolazila poslije. Što se tiče brojnosti, meni se čini da je nas bilo manje od 2500, 2000, brojki koje se spominju kad se govori o tom gostovanju Boysa. Čak mislim da sam bio sav užasno nabrijan na to sve, brojnost, koliko baklji, sve sam prebrojao. Čini mi se kako sam prebrojao 46 autobusa plus nekoliko automobila. Ali, tada se baš s autima na gostovanja nije išlo. Sjećam se da je neka ekipa iz Prečkog se iza nas čitavo vrijeme vozila u stojadinu. Sjećam se nekakav čupavi je vozio, bijeli stojadin je bio, nama je to nama bilo svjetsko čudo da idu s autom. Nemreš vjerovati. Radili smo majice u suradnji sa Zlodijem. Bilo je nekoliko vrsta majica, plavi tisak i bijela majica, sad se čak spominje da će se raditi replika. BBB Invasion on Bergamo. Prvi je put bilo napravljeno da platiš bus, uđeš u bus i dobiješ majicu. To je tada bila revolucija”, objašnjava nam sugovornik 1 i nastavlja:

“Krenuli smo među prvima i na granici je bio bus, dva još. Brada iz Gorice, frajer nije imao putovnicu i izašao je iz busa van. I negdje je otišao sto metara desno u grmlje i s druge strane opet čekao. Znači čovjek se prošetao tadašnjom jugoslovensko-talijanskom granicom. Znači prošetao se bos 100 metara i ušao u bus s druge strane. Bolesno, tip je legenda, kralj…”.

‘Frajer se s lancem zaletio i razbio šajbu na busu ispred našeg. Odmah smo istrčali van’

Upitali smo ga je li bilo otvorenog obračuna Boysa i Atalantinih Ultrasa? Kad se pričaju priče iz Bergama stalno se spominje taj sukob s policijom na parkingu kod stadiona, oko njega, ali baš i ne sukobi s Atalantinim huliganima. Riječ sad uzima sugovornik 2:

“Kad smo došli tamo, odmah kod stadiona su nas napali. Frajer se s lancem zaletio i razbio šajbu na busu ispred našeg. Odmah smo istrčali van busa i naganjanje s njima. Uslijedila je tučnjava i Atalantini ultrasi su pobjegli. Onda je uslijedilo navijanje po gradu, korteo, baklje, dimne, ludnica. Odmor u nekom parku i unutra na stadion. Većina nas je uspjela ući unutra kad je vani počeo sukob s policijom, tako da je vani ostao jedan manji dio ljudi koji se fino potukao s policijom. Mi smo pokušali provaliti van sa stadiona što nije bilo moguće, pa smo bakljama zasuli muriju s tribine, oni na nas suzavcem”, u jednom dahu nam prepričava vinovnik i sudionik događanja u Bergamu.

‘What Amici, No Amici, just fight’

Puno toga su nam imali za ispričati, kako govore tako i detalji, uspomene izlaze na površinu. Neke se stvari ne mogu zaboraviti. Krv se odmah uzbudi, adrenalin učini svoje… Srce odmah počne jače lupati kad se priča o tim stvarima…

“U sedam, osam ujutro nikog nije bilo kod stadiona. Niti policajca, niti njihovih navijača. Tek kad smo se malo raštrkali, razišli, e tu su počele čarkice. Nije bila šora, ali je incident. Nosili smo naše majice ‘Invazija na Bergamo’, išli u tu neku pizzeriju, sad su nas ovi snimili, počeli se pojavljivati, gledaju koji smo sad mi, bla, bla, bla… Onda je tu došlo do kntakta, čak je jedan njihov došao nama. ‘Amici‘, ‘Amici‘, kao frendovi smo si. Mi smo to, naravno, odje*ali. Vlaho iz Dubrave koji je tada bio dosta aktivan izrekao je dosta legendarnu izjavu iz toga vremena: ‘What Amici, No Amici, just fight’. Ovaj gleda, ne vjeruje, i onda je otišao. Ja nisam nikoga udario niti je mene netko, ali bilo je tog nekog natezanja pod njihovom tribinom”.

Pojeli su pizzu i nakon toga su se vračali na parking ispod tribine gdje su bili smješteni njihovi prijatelji iz grupe…

‘Mi smo pokušavali doći do njih, oni do nas’

“E tad je već bilo 10, 15 autobusa, ekipa se doslovno ruši od alkohola. Padaju jedni preko drugih i tada se krenulo u grad. Tu još nije bilo murije ni nikoga. Ja sam bio u šoku kad sam izbrojao buseve, znači 46, više nego njihovih sad najavljivanih 35. Krenili smo na glavni trg i tu nas je policija proaktala i ulicu dvije, prije glavnog trga, iz svih smjerova su došli, blokirali nas… Mi smo tu jedno vrijeme stajali, kemijali što ćemo… Onda su nas lagano šišnuli danas. No, to su takva vremena bila, danas bi bili pametniji i galamili. Već kad smo mi krenuli prema stadionu, tamo su se već dogodila prva sr*anja. Koliko se sjećam, oni su bili nekih 300 metara od nas, između nas i njih dva kordona policije koji se borio i tukao svako sa svojom stranom. Znači i jedni i drugi pokušavamo doći do kontakta, do međusobnog sukoba, a policija je između i pokušavamo njih probiti u toj namjeri.

Onda se nešto sve smirilo, počelo se ulaziti i vani je oper počelo, na ulazu, ne znam oko ulaznica ili čega. Tu sad govorim o onim snimkama kad se vidi natjeravanja policije, kad Sarma policajcu lomi pušku… Mi smo bili unutra i nismo bili sigurni, ono što već godinama prepričavamo i što nam je bilo žao, nismo bili sigurni, jer smo naša čitava ekipa, nas 30, svi do jednog smo imali baklje. To je kod nas tako bilo godinama, nisi mogao biti dio naše ekipe ako nisi donio baklju, ako ju nisi imao. Svi smo ih imali i svi smo ih unijeli. Konkretno ja sam ju bacio na policiju s vrha tribine. Jer nismo mogli van i ovi koji su bili vani su se natezali s policijom, pa smo im išli pomoći. Poslije sam, ono, pao u depru što sam skurio baklju, što je nisam imao”, pričaju nam navijači.

‘Na stadionu smo se njihovim navijačima gađali bakljama. Klasika’

Sugovornik broj dva uzima riječ:

“Na stadionu smo se njihovim navijačima gađali bakljama. Klasika… Poslije tekme jedno dva sata nismo mogli izaći sa stadiona jer je policija kružila, čula se pucnjava, što pravih metaka, što gumenih, suzavac je bio aktiviran… Sve je peklo za oči. Onda se ovaj iz Utrina uspio probiti kroz žičanu ogradu, popeti se na nekih sedam metara visine i kroz tu rupu na žici proći do terena, maznuti njihov transparent, njihovu krpu, i trijumfalno se vratiti kroz tu istu rupu među dečke. Krpa je bila izvješena na tribini na uzvratu. Bilo je veselo, uglavnom”.

Istina je i ta, govore nam, kako tadašnja talijanska policija nije bila adekvatno spremna, nisu očekivali toliki broj navijača Dinama…

‘Stadion je poslije podivljao, jer smo mi jedno deset, petnaestak baklji pobacali na tribine po njima’

“Policije nije bilo u nekoj ekstremnoj brojci. To su bili tadašnji oni njihovi talijanski karabinjeri, što smo tek poslije, iz isksutva saznali, to je bila varijanta kao kod nas što je bilo rezervna vojska, kod njih je to bila mobilizirana ekipa. Znači, umjesto da ide u vojsku on kaže da hoće biti karabinjer. Znači, to nisu bili profi policajci nego su prošli tečaj doslovno. Umjesto da je vojnik, on je karabinjer. Zaletiš se na njega, on bježi. Imali su i prazne puške, to smo odmah skužili. Dugo je sve to trajalo, sukobi su potrajali sigurno dva, tri sata. Bio je to kaos. Zanimljivo, u čitavoj toj priči, kaosu, ludnici, čitavo vrijeme kaplju naši autobusi. Ma opći kaos. Stadion je poslije podivljao, jer smo mi jedno deset, petnaestak baklji pobacali na tribine po njima lijevo-desno. Iza tekme smo dugo bili na stadionu, što nije bio slučaj u Jugi. Oni su satima pokušavali doći do nas, ali nisu uspjeli. Kad su nas isfurali nisu nam dali da stanemo niti na jednoj pumpi. Ono, mi gladni, žedni, p*ša nam se… Netko je rekao ovih dana, pročitao sam u medijima, ali mislim i ja da je tako bilo, uopće na granici nismo ništa pokazivali, Samo su rekli vozi, da vas nikad više ne vidimo”, zaključuju priču Boysi iz Bergama.

Povratak na Net.hr