IZ VOLEJA

MAJSTORI ILUZIJE PRODALI SU NAM SAVRŠENI TRIK: Zašto se zapravo raspala Superliga i kako su vas obmanuli pričom o ‘lažnim herojima’?

Komentar: Gledajući sva zbivanja proteklih dana oko neslavne Superlige, od naprasnog pokretanja pa do skandaloznog i jednako naprasnog gašenja, nekako nam se čini da je javnost, i to ne samo domaća, nego i svjetska, možda na neki način, bila žrtvom iluzije

Premda se u doslovnom smislu termin iluzija odnosi na obmanu, privid, pričinjavanje, utvare, varke, neutemeljenu nadu ili tlapnju, umišljanje, zabludu, a zatim i maštarije, snove, fikcije, nedostižne ideale i netočno tumačenje, neobjektivno prosuđivanje stvarnosti, u praktičnoj psihologiji i psihijatriji ona ima svoja konkretnija značenja.

U psihologiji, prije svega se uzima kao opažajna varka ili percepcijska iluzija. To je percepcija čija suština manje ili više nije u skladu sa stvarnom, što se može dokazati neovisnim opažanjem. Iluzije su inače raširena normalna i razmjerno konzistentna pojava u opažanjima. Ponekad se potpuni sadržaj doživljaja ne može predvidjeti analizom objektivnog podražajnog stanja i podrijetla stimulacije. Iluzije su posljedice funkcije čulnih organa i procesa u mozgu, pa se zbog toga njihovo poznavanje koristi u razumijevanju percepcije općenito.

Iluzija je, dakle, premještanje smisla percepcije, uzrokovano načinom na koji mozak normalno prima, organizira i interpretira informacije. Iluzije mogu uključiti sva čula, ali su najpoznatije i najčešće vizualne, jer informacije čula vida često prevladavaju nad onima iz ostalih specijalnih receptora.

Recimo, zanimljiv primjer koji nam pada napamet može se savršeno vidjeti u holivudskom blockbusteru, “Majstori iluzija”, u kojem glavni likovi, koji se nazivaju “Jahačima apokalipse”, organiziraju niz spektakularnih i efektnih iluzionističkih predstava za javnost, u kojima organiziraju i izvedu nekoliko pljački, ali zapravo u pozadini spremaju nešto puno opasnije. Dok se javnost bavi njihovim trikovima i iluzijama, kojima u stvari samo odvraćaju pažnju, oni čitavo vrijeme smještaju svom sponzoru, čovjeku koji financira sve njihove predstave i planiraju ga lišiti kompletne imovine, a on to, dakako, uopće ne sluti.

ProfimediaFoto: Profimedia

Početak iluzije

Elem, gledajući sva zbivanja proteklih dana oko neslavne Superlige, od naprasnog pokretanja pa do skandaloznog i jednako naprasnog gašenja, nekako nam se čini da je javnost, i to ne samo domaća, nego i svjetska, možda na neki način, bila žrtvom iluzije.

Krenimo prvo s tom, veoma šlampavom, noćnom akcijom predsjednika Superlige i Real Madrida, Florentina Pereza i njegove družine. Plan nogometne elite bio je formiranje zatvorene lige, poput NBA-a recimo, koju bi sačinjavalo 20 klubova.

Inicijalno je potpise na Superligu stavilo dvanaest predstavnika. Dakle, u tom novom natjecanju trebali su sudjelovati Real Madrid, Barcelona i Atletico Madrid, zatim engleski Arsenal, Chelsea, Tottenham, Liverpool, Manchester City i Manchester United, te talijanski Juventus, Milan i Inter. Imali su plan u narednim danima nakon osnivanja pridobiti naklonost Bayerna, BVB-a i PSG-a, kao i nekolicine “manjih” klubova, kako bi došli do brojke 20 sudionika. Predsjednik te sada već gotovo sigurno “mrtve” lige trebao je biti Florentino Perez, predsjednik Reala, a zamjenici su trebali biti Andrea Agnelli, šef Juventusa, i vlasnik Manchester Uniteda, Joel Glazer.

ProfimediaFoto: Profimedia

Nešto tu nije valjalo…

Međutim, od samog početka, od ponedjeljka ujutro, kada smo kao medij počeli intenzivno pratiti sva zbivanja, komentare stručnjaka, kada smo okrenuli par brojeva i porazgovarali s analitičarima i kroničarima ovog sporta, kada smo malo zaronili u more “tweetova” i kada smo na koncu počeli čitati i slušati što osnivači te Superlige govore i kakvom se analogijom služe, cijeli je taj narativ oko Superlige zvučao prilično amaterski, površan, da ne kažemo i aljkav.

Perez i njegova vesela družina nisu previše govorili o samom sustavu natjecanja, dakle morali smo se svojski pomučiti da pronađemo kako bi ta Superliga trebala izgledati. Nadalje, sam vizualni identitet Superlige bio je potpuno bazičan, štoviše, logo im izgleda kao da ga je radio netko u pauzi za ručak, a ne kao logo natjecanja koje će kreirati novi svjetski poredak u nogometu.

Zapravo, kada bolje razmislimo, Perez i društvo nisu ni o čemu toliko pričali kao o novcu. Jedna od prvih informacija objavljenih o Superligi bila je ona tko ih financira i koliko će novca koji klub dobiti i to u cent.

Preuzeli eter

Američka investicijska banka JP Morgan Chase & Co bila je spremna upumpati četiri milijarde eura u ovo natjecanje, s tim da bi onda svaki od sudionika u startu dobio 350 milijuna eura. I upravo se oko te informacije vrtio gotovo cijeli narativ. Ogromna je to cifra koju ne bi mogli odbiti niti najbogatiji. I nisu, u početku. U proteklih godinu dana koronakriza je oglodala klupske budžete tako da je Superliga de facto bila slamka spasa većini od 12 klubova potpisnika.

Otprilike 24 sata Perez i njegovi zamjenici drmali su eterom svih jačih europskih medija. Najavljivali spas nogometa, revoluciju, novi stadij, evoluciju, novu nogometnu epohu, mahali ultimatumima, omalovažavali i prozivali vlastitu krovnu organizaciju UEFA-u, baljezgali (ovo je možda i najbolje) o osnivanju vlastitog reprezentacijskog natjecanja za igrače koji ne bi smjeli igrati u svojim reprezentacijama zbog zabrane UEFA-e ili možda još bolje, o naplaćivanju samo posljednjih 15 minuta utakmice i skraćivanju poluvremena na samo pola sata kako bi gledatelji mogli zadržati fokus na utakmici.

Profimedia

Nestali u 48 sati

Nama to zvuči kao hrpa trikova, spinova, nazovite to kako želite, i to podosta loše, agresivno i netaktično iskomuniciranih, ali dobro, ‘ajmo dalje.

U roku od 24 sata ulice dvaju engleskih gradova Londona i Manchestera, preplavili su navijači uglas urlajući na vlasnike klubova da “vrate nogomet navijačima”. Isti su narativ većinom prihvatili i mediji, zazivajući neka bolja vremena, a neki su čak otišli toliko daleko i počeli romantizirati o divnim vremenima Lige prvaka i Europa lige, koju smo toliko voljeli i s užitkom gledali.

Polako su zatim vjerni Perezovi suradnici počeli otkazivati poslušnost. Da skratimo priču, u roku od 48 sati Superliga je s 12 sigurnih sudionika spala na samo tri. Juventus, Barcelonu i Real Madrid, što je na koncu bilo i za očekivati jer predsjednik Reala i predsjednik Juventusa, Andrea Agnelli, stoje iza projekta.

ProfimediaFoto: Profimedia

Zaista nema Superlige?!

Superlige, za sada, gotovo sigurno neće biti. Ali čega će onda biti? E tu, dragi naši, počinje prava predstava. Ako doista mislite da su svi ovi klubovi odustali od Superlige jer je šačica navijača s transparentima došla pred stadion i prozvala ih ubojicama nogometa, onda se jako grdno varate. Ako da su novinski napisi ili riječi Garryja Nevillea koji je plakao u eteru i prozivao engleske klubove da su prodali dušu vragu razlog zbog kojeg su klubovi odustali, varate se.

Ako ste mislili da su se klubovi uplašili zabrana da im igrači neće moći nastupati za reprezentacije i da zbog toga odstupaju iz Superlige, varate se. Varate se i ako mislite da su tu nekog prava glasa imali trener i igrači, a bilo ih je posvuda koji su se pobunili protiv Superlige, među njima su bili eto i Jurgen Klopp, i Pep Guardiola i Jose Mourinho, koji je zbog svog protesta, navodno, dobio i otkaz.

Mediji i društvene mreže već dva dana vrište da je ovo pobjeda navijača, pobjeda raznih nogometnih legendi, trenera, igrača koji su podigli glas i uvjerljivo najbolje od svega, da je ovo pobjeda UEFA-e i njezina predsjednika Aleksandera Čeferina, koji je kao vitez na bijelom konju spasio nogomet od potpune propasti.

Profimedia

Pozadina priče

Međutim, sve je to zapravo bila jedna iluzija. Društvene mreže i mediji odradili su sav posao, stvorili su kritičnu masu, digli malo ljude na noge, okrenuli kompletan Twitter protiv Superlige, izvukli ljude na cestu, ali u pozadini se ipak događalo nešto puno intrigantnije i važnije.

Što mislite kako će točno izgledati elitni europski nogomet od sada pa nadalje? Mislite da će biti kao prije? E pa neće baš. Dok su se svi slavili i uzdizali Petra Cecha, koji je iz prvih redova s navijačima pred Stamford Bridgeom urlao na svog šefa Romana Abramoviča da vrati nogomet navijačima, UEFA je s odmetnutim “superligašima” postigla “superdogovor”.

Profimedia

Nova (Super)Liga prvaka

UEFA je ovaj tjedan potvrdila novi format Lige prvaka koji će krenuti, gle čuda, baš negdje onda kada je trebala krenuti i Superliga, sezone 2024./2025. A promjena, promjena će biti radikalna.

Gle još jednog čuda. Nova Liga prvaka imat će 180 utakmica grupne faze, isto onoliko koliko je trebala imati i Superliga. Svaka momčad igrat će deset utakmica, što je dvostruko više nego danas, a to znači i dvostruko više novca od TV-prava i marketinga, kao i prodaje karata i prihoda na dan utakmice.

Grupna faza igrala bi se, vidi vraga, kao zatvoren sustav, kao jedna velika liga (Superliga?!), a najbolje od svega tek dolazi. Najkontroverzniji dio nove Lige prvaka jest onaj dio koji gura elitne momčadi u natjecanje iako oni nisu zadovoljili normu u domaćem prvenstvu. Dakle, dva mjesta u grupnoj fazi bit će rezervirana za momčadi s najvećim koeficijentom, a da se prethodno nisu kvalificirale automatski.

Dakle, kada bi gledali po trenutnom stanju ljestvice Premiershipa, Arsenal i Liverpool (koji su suosnivači Superlige), kao deveta i šesta momčad Premier lige, upali bi u Ligu prvaka, bez obzira na to što se nisu kvalificirali jer imaju dovoljno velik koeficijent.

Profimedia

Liga prvaka samo za elitu

Mislite da je to sve? Vjerojatno niste niti primijetili, ali UEFA je prije nekoliko dana odlučila malo omekšati pravila financijskog fair playa, a to je nešto što “superligašima” možda i najviše treba u ovom trenutku. A jamačno vam se negdje ispod radara provukla i, za sada još uvijek neslužbena, informacija da UEFA u novu Ligu prvaka planira upumpati 4,5 milijardi eura, dakle otprilike isto onoliko koliko je davao i JP Morgan, ali također ta bi cifra navodno mogla narasti i na sedam milijardi eura. Dakako, tim će se novcem financirati većinski upravo ova elita koja je prebjegla iz Superlige, jer nova Liga prvaka je, de facto, tako i dizajnirana, da nema više srednjih i malih klubova, već da su u njoj samo najjači od najjačih.

Još vam Roman Abramovič, Nasser Al-Khelaifi, Kroenke, Glazeri i društvo izgledaju kao heroji koji su rekli ne Superligi i spasili nogomet? Još uvijek mislite da je to sve zbog navijača, suza Garyja Nevillea, i urlika Petra Cecha? Dajte izvucite glavu iz pijeska.

Novi format Lige prvaka napravit će nogometu gotovo istu stvar kao što bi je napravila i Superliga. Klubovi poput Dinama, Benfice, Ajaxa, Porta, Crvene zvezde, Atalante i koga sve već ovih dana nisu pokušali istaknuti kao svijetao primjer kluba koji će silno nedostajati Ligi prvaka, isto tako neće igrati u toj novoj Ligi prvaka jednom kada ona dođe. To jest, možda i hoće, ali će ti dečki morati, kolokvijalno rečeno, krv propišati, da bi uopće prismrdili Superligi. Oprostite, UEFA-inoj Ligi prvaka.

Liga prvaka uskoro će biti rezervirana isključivo za elitne klubove, ostali su raspoređeni po Europa ligi i vjerojatno najnevažnijem europskom natjecanju natjecanju još od Intertoto kupa, Konferencijskoj ligi.

Profimedia

Neizbježan proces

Sad, možete reći da samo zagazili u sferu teorije zavjere, da je to plod naše mašte ili da smo sve umislili, ali čini se nekako da je Superliga više poslužila kao nekakav iluzoran projekt koji je trebao natjerati UEFA-u da pristane na sve uvjete koje su elitni klubovi godinama unazad žarko potraživali. Dakako, palo je tu i ponešto glava, ali ne onih bitnih. Stvorili su se, kao posljedica te iluzije, neki “lažni heroji” poput vlasnika pojedinih klubova, predsjednika UEFA-e, navijača, nekih nogometnih legendi, a eto Čeferin je već najavio kako će oprostiti svim “grešnicima” koji su se odmetnuli, što u prijevodu znači, “bilo pa prošlo”.

Makar je trajala samo 48 sati, makar je prezentirana gotovo amaterski, poluprofesionalno, Superliga je ubrzala neke procese koji bi možda trajali godinama, ali važno je sada reći da su ti procesi neizbježni. Zvala se to UEFA-ina Liga prvaka ili Superliga ili nekako treće, jedno je sigurno, jaz između “siromašnih” i “bogatih” od sada postaje sve veći. I ako još uvijek vjerujete da se nogomet vrti, ili još gore mijenja, oko tvrdokornih navijača s transparentima, igračkih i trenerskih legendi koje nariču nad sudbinom nogometa, onda ste i dalje pod utjecajem iluzije, ali uvidjet ćete brzo pravu pozadinu priče.

Sjećate se primjera s početka, o “Jahačima apokalipse”? U ovom slučaju “Jahači” su upravo ti “Superligaši”, njihov sponzor kojem cijelo vrijeme smještaju i od njega žele izvući sve, jest UEFA, a mi? Mi smo oni nevini promatrači u publici koji poput ovaca blejimo u predstavu i ne vidimo dalje od nosa. Divimo se njihovim trikovima, gledamo kako nas obrađuju riječima i jeftinim iluzijama, skupljamo njihove mrvice, dok se u pozadini zapravo odvija ono najvažnije, na što mi, ruku na srce, ne možemo niti ćemo moći više utjecati.


*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.

Povratak na Net.hr