Masai Ujiri sigurno je bio svjestan rizika kada je kao GM Toronto Raptorsa dogovorio trade sa Spursima. A imao je i muda, neophodnog sastojka svakog generalnog menadžera koji se upušta u nemirne vode pretumbacije momčadi.
Pazite ovo… Ujiri je na ljeto smijenio dobitnika nagrade Coach oft the Year Dwanea Caseyja, a na njegovo mjesto postavio njegovog ofenzivnog koordinatora Nicka Nursea. Odlučio je prodrmati momčad koja je lani ostvarila rekordni broj pobjeda u regularnoj sezoni tako što je razmijenio lice franšize i ljubimca navijača DeMara DeRozana. Na kraju, najveći rizik, doveo je u Kanadu Kawhija Leonarda za kojeg se govorilo da uopće ne želi biti u Torontu, koji se oporavljao od ozljede, i ogromne su šanse da su ga Raptorsi samo iznajmili na jednu sezonu jer je The Claw na ljeto slobodan igrač.
Na prvu su ovi potezi mogli izgledati kao da ih vuče čovjek u bunilu, ali brzim premotavanjem iz ljeta u mjesec studeni Ujirijevi potezi izgledaju vizionarski. Čini se da se rizik isplatio, a metoda “pukovnik ili pokojnik” kao puno bolja opcija od ziheraškog pristupa poslu. Nurse se pokazuje kao odličan stručnjak koji je modernizirao Torontovu igru. DeRozana se navijači tek romantično sjete jer su Raptorsi s Bucksima čvrsto na vrhu Istoka i pobjeđuju. A veseli i Leonardov povratak u formu od prije dvije sezone, kada je bio u uskoj konkurenciji za titulu MVP-ja.
Nema sumnje, Leonard je franšizni igrač, u normalnim okolnostima top 5 igrač lige, što DeRozan nikada nije bio. Kawhi je generacijski talent kakvi se u ligi traže pod svijećom, a krenemo li ih prebrojavati bit će nam dovoljni prsti jedne ruke. S takvim igračem ideš u pohod po prsten. Samo što takav igrač ne garantira ništa sam po sebi, potrebno je pametno graditi oko njega. To je teže nego što se čini — jer da je lako, LeBron James bi u prvom periodu u Cavsima vjerojatno uzeo titulu, baš kao i Anthony Davis sada s Pelicansima. Ne samo da su potrebni još jedan ili dvojica All-Star zvijezda uz franšiznog igrača, nego se traže i savršeno komplementarni role playeri.
Ujiri pronalazi vrijednosti ondje gdje ih drugi ne vide. U Kanadi se trenutno nalazi plejada vrhunskih igrača zadataka kakvih nema nitko drugi u ligi
Znam, znam. Ne vjerujete Raptorsima. Znam, previše puta su razočarali u playoffu zadnjih godina. Znam, mislite da će opet zajebati i ne mogu vas kriviti. Ali eto, ja ću im dati novu šansu jer mi ova momčad izgleda bolje nego sve prethodne, i čine mi se jako dobro opremljena za pohod na veliko finale. Leonard je bolji playoff igrač od DeRozana jer je efikasniji strijelac i bolji defenzivac. Čekamo još samo da pritisne tipku ‘nitro’ i upogoni sve motore koje ima. Kyle Lowry igra fantastičnu sezonu kao druga opcija i Leonardov Robin koji je trenutno najbolji asistent lige.
Ipak, možda i najbolja priča Raptorsa ove sezone su igrači zadatka koji savršeno nadopunjuju Lowryja i Leonarda.
Ibaka parkiran pod košem
To je nastavak priče od lani, kada su Kanađani imali uvjerljivo najbolju klupu lige koja je ostvarivala bolju koš razliku na 100 posjeda čak i od startne petorke. Razlika između prošle i ove sezone je u tome što je Nurse uspio ojačati startnu petorku a da ne oslabi klupu, pa tako sada Toronto ima dvije podjednako moćne petorke koje igraju toliko dobro da Raptorse bez imalo ustezanja možemo nazvati ‘najdubljom’ momčadi lige.
Ujiri je oko Leonarda i Lowryja okupio specijalce koji igraju obranu, jure kontre i šutiraju trice. Momčad tako gotovo da nema slabu točku koju možeš eksploatirati u obrani ili napadu. Nurseu je to uvelike pomoglo da uz dozu kreativnosti i fleksibilnosti može slagati različite postave te igrače postaviti u svoj sistem igre koji će od njih stvarati zvijezde. Cijeli Toronto je trenutno krcat zvjezdanim role playerima koji su produkt sistema.
Možemo početi od startera. Leonardu i Lowryju Nurse najčešće pridružuje Dannyja Greena, Pascala Siakama i Sergea Ibaku. Ova petorka na 100 posjeda ostvaruje koš razliku od 15,6 poena. Ako su Leonard i Lowry motori te postave, onda su Green, Siakam i Ibaka sigurno njeno gorivo.
https://www.youtube.com/watch?v=NpyXJHkrtsQ
Ibaka je još jedan očiti dokaz koliko promjena uloge i konteksta može pomoći igraču. Sve do ove sezone, njegov trogodišnji ugovor potpisan u ljeto 2017. a težak 65 milijuna dolara izgledao je kao jedan od najtoksičnijih u ligi. Ibaka je u Kanadu došao s pedigreom defenzivnog specijalista koji može i razvući obrane u napadu, ali nikada ništa od toga nije pokazao. Posebno je loš bio u doigravanjima. Španjolski Kongoanac nikada nije dosegao formu iz Oklahome. Sve do ove sezone, kada ga je Nurse konačno prebacio s ‘četvorke’ na ‘peticu’. Ibaka sada starta kao centar i igra isključivo centra. Dok je lani čak 70 posto svojih minuta provodio kao visoko krilo u tandemu s teretnim centrom Jonasom Valančiūnasom, ove godine Ibaka s Litavcem nije odigrao ni minute pod košem.
Nurse ga je u obrani parkirao pod koš, gdje njegove blokerske kvalitete mogu doći do izražaja te više ne mora ganjati niže igrače po perimetru. U napadu Ibaka ima odličnu kemiju s Lowryjem na pick and popu, što je njegov standard, a novitet je da sve više napada obruč i finišira iz blizine kao roller. Ibaka je trenutno drugi najbolji strijelac momčadi, drugi najbolji skakač i najbolji bloker. Nešto više od 20 milijuna dolara godišnje sada izgleda puno podnošljivije.
Sjajni Siakam i revitalizirani Green
Pomicanje Ibake za poziciju više ostavilo je upražnjeno mjesto visokog krila, a za njega se izborio Siakam, fantastičan lik zbog kojeg se isplati upaliti utakmicu Raptorsa. Kunem vam se, trenutno nitko u ligi ne igra s toliko energije kao Pascal. Toliko pršti energijom, toliko snažno trči kontre, zakucava i igra obranu da bi trebao promijeniti prezime u Šljakam.
Upravo on je osvojio posljednju nagradu za Igrača tjedna na Istoku jer su njegove zasluge za igru i pobjede Kanađana ogromne. Siakam dolazi u SAD igrati košarku preko svog kamerunskog sunarodnjaka Luca Richarda Mbah a Moutea, koji ga je otkrio u jednom kampu u Kamerunu. Siakamu je bilo 16 godina i tek je počeo igrati košarku. Prošao je sveučilište New Mexico i Toronto ga je 2016. izabrao 27. pickom na draftu. U početku gotovo da nije imao ništa osim srca i energije, ali je i to bilo dovoljno da se s vremenom nametne treneru Caseyju, a onda ove sezone eksplodira. Malo-pomalo Siakam postaje kompletan košarkaš. Treneri koji su radili s njim ovog ljeta kažu da je živio u dvorani koliko se pripremao za ovu sezonu i htio nametnuti novom treneru.
Danas ga uspoređuju s Draymondom Greenom zbog energije i entuzijazma s kojim obavlja prljavi posao. Još je ipak prerano za takve usporedbe, ali Siakam je već sad elitni finišer iz tranzicije, odličan defanzivac, sve bolji šuter i dodavač, a možda i vlasnik najubojitijeg spina u ligi.
Petorku zaokružuje Green, koji je u Toronto došao u paketu s Leonardom. On je u svim bitkama testirani veteran, šampion sa Spursima i prototip 3&D igrača. Obrana na svim vanjskim pozicijama nikada nije bila upitna, ali ovo “3” jest. Danny se zadnjih godina nije mogao sastaviti s tricom. Godine 2016. tricu je šutirao 33 posto, iduće 38 posto, a prošle sezone 36 posto. To su slabe brojke za nekoga tko bi trebao biti šuterski specijalist.
Međutim, slično kao i Ibaka, Green je u 32. godini života uspio revitalizirati karijeru. Ne samo da šutira 5,5 trica po utakmici (samo je jednom šutirao više u karijeri, i to 5,6 pokušaja), nego je i realizira s 44 posto uspješnosti, što mu je rekord karijere.
Nova klupa, stare navike
S klupe Nurse najviše koristi petorku koja u bekovskoj liniji uključuje Freda Van Vleeta i Delona Wrighta, na krilima su C.J. Miles i OG Anunoby, a na centru je Valančiūnas. Ova postava na 100 posjeda ostvaruje koš razliku od +14,6 poena.
Van Vleet je bio moj kandidat za najboljeg šestog igrača lige. Od njega se tek u ovoj sezoni očekuju prave stvari, jer je dosad imao problema sa ozljedama. Wright je atleta koja može igrati obranu na nekoliko pozicija, kreirati i zabijati trice. Miles je trenutno najslabija karika ove postave jer mu se srozao šut za tricu, ali ga obrane i dalje respektiraju.
Anunoby i Valančiūnas su najugodnija iznenađenja. Prvi je trebao biti lutrijski pick po svim prognozama, samo što ga je u tome spriječila teška ozljeda koljena pa su ga Raptorsi 2017. odabrali 23. pickom. Tek mu je 21 i vrlo je vjerojatno da ćemo o Anunobyju za par godina pričati kao o krađi drafta.
Kao i Siakam, i Anunoby igra vrlo energično i požrtvovno, a zbog izvrsnog omjera visine, raspona ruku i atleticizma može braniti svih pet pozicija. I s njim je Nurse, kao s Ibakom, napravio rošadu. Dok je lani 76 posto minuta igrao kao nisko krilo, ove sezone OG igra 78 posto minuta kao visoko krilo. On, Siakam i Leonard u frontcourtu mogli bi biti tajno Nurseovo oružje u doigravanju. Tu će obranu biti vraški teško probiti.
Valančiūnas je povremeni starter kada Toronto naleti na ekipu koja ima snažnog low post centra. Nurse ga ipak vidi kao igrača s klupe koji ima priliku dominirati protiv slabijih postava i centara koji se ne mogu nositi s njegovom masom. Trenutno ta taktika pali, jer je JoVal najbolji strijelac s klupe, treći skakač momčadi i treći najuspješniji realizator po postotku šuta iza Ibake i Siakama. Klupa Raptorsa zahvaljujući njemu i ostalima opet dominira kao i lani.
Koliko su Raptorsi zapravo duboki govori to da su dobili tri od četiri utakmice koje su igrali bez Leonarda, a izgubili su tek od Milwaukeeja. To je zasluga trenera koji je pronašao način kako da igrači uspiju, a zasluga je i GM-a jer ih je pronašao. Vidjeli smo da su Anunoby i Siakam odabrani krajem prve runde, baš kao i Wright, dok Van Vleet uopće nije draftiran. Ujiri pronalazi vrijednosti ondje gdje ih drugi ne vide. U Kanadi se trenutno nalazi plejada vrhunskih igrača zadataka kakvih nema nitko drugi u ligi.
Raptorsi općenito imaju još zaliha. Leonard može biti bolji. Tricaški ekipa može također biti bolja — a ako i ne bude, maskirat će to volumenom pokušaja s perimetra. Imaju četvrti najbolji napad lige i devetu najbolju obranu. Obrana isto može napredovati s obzirom na karakter igrača. Ne trebate se kladiti na Raptorse, ali ne biste trebali ni protiv njih.
