Zadnja izmjena: 27. rujna 2018. AA/ABACA

U NBA ligi ništa tako dobro ne ukazuje da kliziš u igračku irelevantnost kao učestala promjena ekipa. Postoje, dakako, i oni nesretnici kao što je Ersan İlyasova, koji je zadnjih godina bezbroj puta razmijenjen, jer eto, tako mu grah pao. Takvi su ipak u manjini. U većini su rubni NBA igrači koje je liga nekoliko puta prožvakala i ispljunula, te eventualno veterani koji se šeću od ekipe do ekipe, glume mentore, a ustvari nastoje zaraditi još koji dolar prije nego padnu u zaborav i prokockaju stečeno.

Dwight Howard ne pripada nijednoj od ovih kategorija, iako je dvaput razmijenjen u godinu dana, u četiri godine je nastupao za isto toliko ekipa, uskoro će navršiti 33., a košarkaškim vještinama i sposobnostima više nije ni blizu elitnim centrima.

“To je suludo. Stvarno jest”, rekao je Howardov bivši trener iz Orlanda Stan Van Gundy kada su ga pitali za igračev regres i lošu reputaciju koja ga prati među NBA momčadima. “Uopće ga nije zabavno gledati na parketu jer je to momak koji je godinama bio najdominantniji centar lige. I dalje je vrlo dobar, ali čini se da nije na cijeni.”

SVG zna o čemu priča jer je pod njegovim vodstvom Dwight briljirao u Magicu, toliko da usporedbe sa Shaqom uopće nisu bile sulude kakvima se danas možda čine. U tom je periodu D12 šest puta nastupio na All-Staru, pet puta je biran u All-NBA First Team, tri godine uzastopno najbolji defenzivni igrač lige, četiri puta uzastopno član All-NBA Defensive First Teama, četiri puta najbolji skakač lige, dvaput najbolji bloker lige. Sve to? Da!

Razmjenom u Lakerse 2012. počeo je njegov igrački pad. Simptomatično, baš su u tom periodu u NBA ligi zapuhali neki novi vjetrovi. Centarska igra u postu na koju se Dwight uvelike oslanjao počela je gubiti na važnosti, a primat su preuzele trice i small-ball postave. U LA-u se samoprozvani Superman zadržao samo godinu dana. Uslijedile su tri u Houstonu, gdje je jednom izborio All-Star nastup, da bi se u ljeto 2016. vratio u rodnu Atlantu da oživi karijeru. Nakon blamaže i loših igara u playoffu te ga sezone Hawksi razmjenjuju u Charlotte, gdje prošle sezone nije ni izborio playoff.

Ovog je ljeta jedan od prvih poteza na NBA tržnici bio manevar Hornetsa kojim su Dwighta tradeali u Netse, koji ga odmah otpuštaju. Konačno se skrasio u Wizardsima, još jednoj Southeast ekipi gdje je u srpnju potpisao dvogodišnji ugovor.

Zarazni osmijeh i iritantni karakter

Nakon svih ovih putešestvija, uspona i padova, čovjek bi pomislio da će se opametiti, prihvatiti svoje limite i opeglati imidž dok još nije kasno. Ali teško je starog psa naučiti novim trikovima. Zato, ako želimo detektirati gdje su to točno njegovi problemi zadnjih godina ne treba ići daleko u prošlost, dovoljno je samo pročitati njegove izjave nakon što je potpisao za Washington.

Na prvoj press konferenciji u svom infantilnom stilu je izjavio:

Tu je neminovna i objava kako se želi umiroviti kao igrač Wizardsa, što je uzorak koji se ponavlja od uvodne presice do uvodne presice. Nekoliko dana nakon prvih izjava Dwight i njegovi osobni treneri za Washington Post su najavili kako Howard želi biti kao Anthony Davis i Kevin Durant, ali na svoj način. I upravo u ovim izjavama leže dva velika Howardova problema: iritantni karakter koji je teško tolerirati i nenormalna potreba da na parketu bude ono što nije.

Novo ljeto, novi grad, nova momčad i nova nadanja navijača da će se u promijenjenoj sredini Howard bolje adaptirati i podsjetiti na starog Howarda. Navijačima Wizardsa je dopušteno sanjati, kao što je bilo i fanovima Hawksa i Hornetsa, samo što im povijest ne daje previše razloga za optimizam. U apsolutno svim ekipama za koje je njihov centar igrao imao je problema s međuljudskim odnosima, odlazio je iz ekipa posvađan sa svima, ostavljajući iza sebe razorenu svlačionicu narušene kemije.

Problem je što Howard već nekoliko sezona ne želi biti Howard, nego netko drugi

Kada se direktno iz srednje škole pojavio u NBA ligi, donio je sa sobom zarazni osmijeh koji i danas nosi te specifičan smisao za humor. Širio je dobru vibru na terenu i izvan njega, a zbog te su ga karizme i opuštenosti novinari obožavali. Na to sve je dodao i vrhunske predstave na terenu, pa je zvijezda rođena.

Njegovu epizodu u Orlandu pamtit ćemo po igrama i činjenici da je jedan od rijetkih koji je zaustavio LeBrona Jamesa na putu do NBA finala. Međutim, u Orlandu su na vidjelo izašle i njegove mušice. Koristio je svoj moćni položaj kod uprave, novinara i suigrača da opstruira Van Gundyjev rad i otjera ga iz momčadi. Javno je kritizirao trenera i prijetio odlaskom, stavljajući pritisak na upravu da bira između jednog ili drugog. Na kraju su se u Magicu riješili obojice — Van Gundy je otišao na biro rada, a Howard u Lakerse.

Pošalice iz lošeg sitcoma

Lakersi su s Howardom pokušali rekreirati nešto slično tandemu Kobe-Shaq, samo je problem bio u tome što Kobe i Howard nikada nisu pronašli kemiju. Kobe, sociopat kakav jest, zamjerao je Howardu da je mekan, da nije gladan pobjeda i izazova, a ni Dwightove banalne šale i nonšalantnost nisu išle ruku pod ruku s mentalitetom Crne Mambe.

U Houstonu je Dwight imao svijetlih trenutaka, ali u novom dvoboju alfa-mužjaka opet je izvukao deblji kraj. James Harden je karakterno jako udaljen od Bryanta, pa opet ni on nije uspostavio tolerirajući odnos s centrom. Howard je smatrao da je na Hardenov račun zapostavljen u napadu, zbog čega nije pružao maksimum u obrani. Sve je kulminiralo kada su suigrači odabrali Hardenovu stranu u svlačionici i kada je Harden tražio od trenera da umjesto Howarda starta Clint Capela.

U Hawksima je napokon opet bio najjače ime, ne i lider kakvog su suigrači i navijači očekivali. Zalaganje na parketu opet je bilo problematično, suigrači su ga optužili da se trudi samo kada igra protiv bivših ekipa, što se nastavilo i u Hornetsima.

Ako mene pitate, Dwight Howard sigurno nije loša osoba i u njemu nema zla. Samo što u njegovu karakteru ima nešto iritantno što odbija ljude poput banalnih djetinjastih šala s kojima ne zna prestati kao da se dohvatio pozornice na večeri otvorenog mikrofona u kakvom stand-up showu. Čak bi njegove cirkusarije i mogle proći da imaju zaleđe u predstavama na parketu, kao što je bio slučaj u Orlandu, ali Howard danas nema tog kredita. Tako će D12 pred utakmicu dijeliti lekcije i držati motivacijske govore u huddleu, a nakon poraza od 30 razlike i svoje skromne predstave zbijati šale pred novinarima i smješkati se u svlačionici sa slušalicama na ušima, odašiljući potpuno krive signale koji kreiraju percepciju igrača u javnosti.

Njegove fore danas više nikome nisu smiješne, a osmijehom ne može zamaskirati sve minuse. Reputacija mu je ozbiljno narušena, od omiljenog je postao omraženi. Većina ekipa ga ne želi ni zamišljati na svom rosteru, i tek neke poput Wizardsa, kojima je bio prijeko potreban centar, uzimaju ga u ozbiljne kombinacije. I bit će jako zanimljivo pratiti dinamiku odnosa u Washingtonovoj svlačionici, gdje Howard dolazi kod Johna Walla koji je također specifičan karakter, i koji se uspio zakačiti s Marcinom Gortatom iako su imali sjajnu suradnju na parketu. Tu je i Bradley Beal, koji želi svoj dio kolača u svlačionici i u izravnom je nadmetanju s Wallom po tom pitanju, a ne zaboravimo i Markieffa Morrisa, vječno nervoznog tipa kojem najmanje u životu trebaju pošalice iz lošeg sitcoma.

“Danas svi žele više”

U nastavku priče o Howardu Stan Van Gundy kaže sljedeće: “Problem je, i ne samo za Dwighta, što se visoki igrači teško prilagođavaju. Danas svi od centara traže da trče, brane, brane pick and roll, štite obruč, skaču, i da su u napadu pick and roll opasnost. Pa, to je Dwight Howard. Vjerojatno nikada nije postojao nitko bolji od njega u tim vještinama.“

SVG opet pogađa u sridu i precizno opisuje za što je Dwight sposoban, istovremeno razbijajući mit da se od centara danas traži da de facto budu LeBron: da brane nekoliko pozicija, šutiraju trice, driblaju, kreiraju s posta, vuku tranziciju, itd. Dakako da je poželjno imati centra koji ima set različitih vještina i nije limitiran na samo mali broj njih, ali isto tako centri ne moraju nužno biti all-rounderi. Spomenuti Capela i Rudy Gobert su očiti dokazi.

A zašto se pojedini centri, uključujući i Howarda, danas ipak trude biti ono što nisu otkriva opet SVG: “Problem je što danas svi žele više. Žele se vratiti u dane kada bi im netko bacio loptu u low post i pustio ih da igraju svoju igru. Razumijem to. Vrhunski si igrač i želiš pokazati za što si sposoban, ali igra se promijenila. Teške su to prilagodbe za visoke igrače. Ne mislim da su izašli iz mode jer su i dalje vrlo korisni. Samo imaju problema s prilagodbom i uživanjem u novoj ulozi.”

Kada pričamo o današnjim Dwightovim akcijama na parketu, priča ne može proći bez potrebe da naglasimo kako treba napraviti razliku između onoga za što je Dwight sposoban i onoga što želi raditi.

Nema sumnje, Howard i danas može odraditi posao koji odrađuju Capela i Gobert. Nije izgubio puno na eksplozivnosti, zdrav je i lani je odigrao 81 utakmicu te ima sve potrebne vještine da još nekoliko godina bude koristan NBA igrač. Problem je što Howard već nekoliko sezona ne želi biti Howard, nego netko drugi. Ne prihvaća svoje limite i ulogu nego se zamara potrebom da bude kao Davis, kao Durant.

Ovdje govorimo o igraču koji je lani ostvario double-double prosjek od 16,6 poena i 12,5 skokova. O igraču čija je ekipa uvijek defenzivno bolja s njim na parketu nego bez njega. O igraču koji je doktorirao obranu picka, skok igru i zaštitu obruča. Pa ipak, njegova igra je učestalo bolno frustrirajuća jer ne želi postaviti tvrdi screen, neće se vratiti u defenzivnu tranziciju, neće izaći na šutera s podignutom rukom, neće snažno rollati prema obruču, neće iskoristiti mismatch u postu nego će uzeti šut s distance, iako i slobodna bacanja teško pogađa. Pa će se na ljeto pojaviti s idejom kako je odlučio šutirati trice u novoj sezoni. Tužakat će se kako ne dobiva dovoljno lopti u post, iako su lani više od njega lopti u post dobili samo Joel Embiid i LaMarcus Aldridge, a kao strijelac iz posta bio je debelo ispodprosječan.

Howard je u globalu bolja opcija za Wizardse od svog prethodnika Gortata, koji ga je inače nadigrao prije dvije godine u prvoj rundi doigravanja između Wizardsa i Hawksa. Novi centar u DC-u momčadi bi prvenstveno mogao pomoći kao defenzivac koji će čuvati leđa Wallu i istjerati suparnike iz reketa. U napadu će ekipa višestruko profitirati samo ako prihvati činjenicu da je tu zbog čvrstih blokova, agresivnog rollanja i skupljanja skokova.

Itʼs either evolve, adapt or get left behind”, kaže Howard danas, i vrag bi ga znao što pod tim misli i u kakvom ćemo ga izdanju gledati u novoj NBA sezoni.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

Ne propusti top članke
X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.