Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

BOLNO OTVARANJE OČIJU

SUMRAK SAGA HR KOŠARKE: ‘Smijali smo im se, a gdje smo mi sad od njih?! Moramo počistiti pred svojim vratima, godinama se uništavalo’

Razgovarali smo sa Damirom Miljkovićem Cicijem, bivšim legendarnim košarkašem KK Zagreb

Mnogi se sjećaju one zlatne generacije KK Zagreb u kojoj su, između ostalih, igrali i braća Tomas. Klub koji je uvijek imao onaj svoj posebni šarm iz svog inkubatora još je izbacio igrače poput Sesara, Stojića, Simona, Šarića, Tomića, Hezonju

BIVŠI KAPETAN I RAĐA UŠLI U VERBALNI RAT: ‘O čemu on priča, u deset godina nije nam donio niti jednu medalju’

No, uz spomenute jedno ime strši kao zvučno. Ono Damira Miljkovića Cicija. Ovaj bivši košarkaš, 193 cm visoki nekadašnji bek-šuter, jedan je od najprepoznatljivijih izdanaka omladinske škole spomenutog posrnulog kluba koji je nekad bio možda i najveći rasadnik talenata u Hrvatskoj.

Jedan od najomiljenijih igrača koji su ikad nastupali za Zagreb

Sigurno je jedan od najomiljenijih igrača koji su ikad nastupali za klub iz Trnskog, prava igračka maskota KK Zagreb, kapetan kluba koji je nekad imao možda i najjaču školu košarke, nekako najbolje radio u mlađim kategorijama, treneri mlađih kategorija u Zagrebu imali su uistinu sjajan nos za talente.

POZNATI STRUČNJAK RASTAVIO RAĐU NA PROSTE FAKTORE: Ovakav šamar legenda nikada nije dobila

Zagrebova priča zapravo je klišej, scenarij koji se stalno ponavlja a koji je, nekako, tako ustaljen na ovim našim napaćenim prostorima. Kolaps se dogodio zbog naglo poraslog apetita kao i nedostatka ideje (i novca), a ta priča na neki neobičan način uklapa se u današnju stramputicu i sunovrat hrvatske reprezentativne košarke.

Ono što je Napoleonu i Hitleru bila Rusija, reprezentaciji Hrvatske je bio nastup u kvalifikacijama za SP u Kini u kojima je dotaknula dno.

Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL

Otužna hrvatska vrsta i njezino vodstvo ostali su samo na četiri pobjede u ovim kvalifikacijama. No, nekako više od poraza od prosječnih reprezentacija poput Poljske i Mađarske koje su, ruku na srce, i takve trenutno ispred nas, boli nemoć, bezidejnost. Ne samo u igri, već i u vodstvu HKS-a.

Zalogaj koji nisu mogli progutati

Da, bio je to zalogaj koji ovi momci nisu mogli progutati. Cici je, kao ustalom i svi, sa zgražanjem gledao hrvatski reprezentativni košarkaški “horor” u kojem je za nacionalnu vrstu ukupno nastupilo 37 igrača, promijenila su se čak dva izbornika, imali smo pet kapetana, a kao rezultat je došao – debakl!

RIJEČI DINA RAĐE ODJEKNULE HRVATSKOM: Ako je istina ovo što slavni košarkaš govori, onda nam se ne piše dobro

Bilo je to jednostavno tapkanje u mraku, bili su to potezi očajnika, otvorena je pandorina kutija i na površinu su izašle sve bolesti i problemi koji vladaju u hrvatskoj košarci. Ovo nam je bio pravi šamar, nadamo se šamar otrežnjenja, povratka u stvarnost, ne posljednji čavao u lijesu nekad trofejnog i slavnog sporta u Hrvata.

Davor Javorovic/PIXSELL

“Ne znam što bi rekao na sve to. Za ljude koji se razumiju u sport i koji su se bavili sportom, posebno košarkom, ovo i nije neko iznenađenje. Treba bi realan. Znači, mi više ne pripadamo gornjem domu košarkaškog svijeta. Mi smo sad neki donji dom, stremimo prema onom nekom srednjem košarkaškom razredu. Nismo čak niti u tom, nazovimo ga, B košarkaškom razredu. Rugali smo se Skandinavcima, a oni nas sad šišaju za debelo. To je ona stvar ‘koliko para, toliko muzike”, kazao nam je u uvodu razgovora legendarni Damir Miljković koji je tijekom karijere igrao i za reprezentaciju Hrvatske, te nastavio:

‘Najviše mi je žao igrača, oni uvijek ispaštaju’

“Košarka više nije sport broj dva u Hrvatskoj. Košarku su prešišali i rukomet i neki ostali sportovi. Odbojka se digla, kao i vaterpolo. Ne radimo na nekoj popularizaciji košarke, a to se ne može postići bez politike. To vrijedi i za čitav hrvatski sport. Bez podrške države teško se može nešto vriše napraviti. Meni je najviše žao igrača, oni uvijek ispaštaju. Oni su na lomači jer su na svoja leđa uzeli taj rezultatski teret. Nitko od struke i ljudi iz gornjeg doma nisu nešto konkretno napravili, podnijeli ostavku ili izašli u javnost s konkretnim idejama, objašnjenjem što se dogodilo. Netko treba snositi odgovornost za ovo što se dogodilo, što se događa. Jednostavno, nemamo ljude koji će lupiti šakom od stol i reći to je tako ili nikako.

‘Ako se dogodi debakl povući ću se jer, očigledno, nisam dovoljno dobar’. Ništa u takvom shvaćanju, pogledu, nema osobno. Pa, sport je biznis. Imali smo pet igrača iz NBA lige pa smo izgubili od Poljske. To je zabrinjavajuće. Isto, u kvalifikacijama mijenjaš izbornika, šansu daješ Skelinu. Ne želim nikoga omalovažavati niti ništa, ali mi nismo uzeli niti najboljeg izbornika. Moramo naći trenera, izbornika koji će napraviti posao, a to je njima bio odlazak na SP u Kinu.

Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Vrludali smo s igračima, bili su tu neki igrači koji čak nisu igrali niti u svojim matičnim klubovima. Zašto nije bio pozvan Rok Stipčević koji igra s Lietuvos Rytasom Eurokup. Što je s Markom Tomasom? To su samo neka od pitanja. Ima ih još u zraku, toliko da se ne vidi ‘nebo’ od njih”, objašnjava nam u jednom dahu Cici i naš razgovor odlazi na temu tko je krivac za neplasman na SP?

‘Naši košarkaški kriteriji su se srozali’

“Općenito loša atmosfera oko košarke, bez obzira radilo se tu o Cedeviti, Ciboni ili nekom trećem. Naši košarkaški kriteriji su se srozali. Pa mi imamo jedan klub koji igra Europu, jednog igrača u Euroligi, Simona. To je prestrašno i jasni pokazatelj gdje smo mi trenutno na košarkaškoj mapi Europe, o svijetu da ne govorim. Ne radimo uopće na poboljšanju i jačanju domaćeg košarkaškog prvenstva, a u ABA ligi smo pijuni.

Cibona nažalost propada, nitko ne smije biti konkurentan, Zagreb je nažalost propao, Zadar je na aparatima. Meni je pitanje vremena kad će i Cedevita zatvoriti vrata, jer ovo nema koristi, ne vidim smisla. Baš pričam nešto s bivšim kolegama, suigračima, prije kad smo igrali hrvatsku ligu bilo je tu jedno pet, šest klubova koji su igrali Europu. Kvaliteta lige je bila dobra, imali smo dva euroligaša.

Moramo davati priliku mladima, klubovi nemaju povjerenja, ovise o nekakvim rezultatima, ne žele dati mladim šansu jer se boje poraza. Zašto ne možemo te uspjehe omladinskih reprezentativnih kategorija pretvoriti, oploditi i u seniorima, to stvarno ne znam. Nije mi jasno gdje tu već godinama zapinje. Moramo dati priliku mladima, moramo imati strpljenja. Bitnije je izbaciti 4,5 igrača za reprezentaciju nego gledati da li će netko biti četvrti, peti ili šesti na tablici. To je tako nebitno”.

Davor Javorovic/PIXSELL

Miljković nam je rekao da je teško naći pravo rješenje izlaska iz krize hrvatske košarke i kako nije dobro niti smijeniti sve.

‘Kopkamo u mjestu ili idemo u nazad. Nema naprijed’

“Kopkamo u mjestu ili idemo u nazad. Nema naprijed. Da, nekad se igrala drugačija košarka, baš mi sad to pada na pamet kad o ovom pričamo. Mi smo nekad imali puno više sportskih motiva. Ja sam htio igrati samo pred puno ljudi, novac me nije toliko zanimao. Ipak smo doveli jedan Real Madrid u Trnsko, Milano, puna dvorana, dolazili su nam Zvezda i Partizan, Olimpija, jedan Maccabi je igrao u Trnskom… Mali klubovi moraju raditi za velike. Daj Bože da se uskoro digne i Split, to su institucije hrvatske košarke.

Također, ovo igranje za reprezentaciju… Netko hoće igrati, netko neće, netko kaže da ne može, drugi se hoće bolje spremiti tijekom ljeta. U naše vrijeme je to bilo drugačije. Reprezentacija te prodavala, ako si ti u nacionalnoj momčadi onda valjda nešto i vrijediš. To je najveće zadovoljstvo i čast koju igrač može imati. No, ako netko odluči da ne želi, to je njegova odluka. Kad već o tome pričamo, ajmo se onda dotaknuti one teme tko je prvi počeo otkazivati nastup reprezentaciji?

Kukoč i Rađa, između ostalih i oni koji sad sjede u upravi HKS-a. Neka košarci smjernica bude nogomet. Zašto ne kopiramo sustav rada Slovenaca kojim se smijemo. Ej, mi se s njima smijemo a oni postali europski prvaci, a gdje smo mi?! Ta problematike je puno dublja nego što mi mislimo. Jednostavno, to je godinama sve sustavno uništavano i trulo, preživljava se i nema pomaka. Jedan Partizan je bio na konopcima, a za dvije godine oni će napasti Euroligu, to vam garantiram.

‘U Srbiji iza košarke stoji – država’

Dižu se iz dana u dan. Ljudi se pitaju zašto su Srbi tako dobri u košarci? Zato što iza njih stoji država. Nemojmo se zavaravati, tamo je košarka broj jedan sport u državi. Oni su svjetski prvaci u odbojci i u ženskoj i u muškoj konkurenciji Imaju oko 500 školi odbojke, radi na popularizaciji sporta, samo u Beogradu postoji nekih 100 škola košarke, samo se raspitajte koliko ih ima kod nas”.

I za kraj Cici zaključuje:

Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL

“Klincima se danas ne da igrati košarka jer nismo u tom sportu više dobri. Nema košarke na TV-u. NBA kao NBA, to više nije košarka nego cirkus. Euroliga i ostala natjecanja idu u svom pravcu, miljama daleko od nas.

Tako da mi moramo biti svjesni gdje smo, što smo, počistiti ispred svojih vrata i onda postepeno, strpljivo graditi svoj stil i prepoznatljivost. Moramo pustiti vrijeme gdje smo nekad bili, i dalje živimo u prošlosti. Moramo biti svjesni da je ta generacija koja je bila tada produkt sustava jugoslavenske košarke, ondašnjeg jakog košarkaškog sistema. Oni su preuzeli taj sistem, a mi smo počeli izmišljati toplu vodu. Zato i jesmo tu gdje jesmo. Žao mi je, ali ljudi koji su odgovorni u Savezu moraju probati naći način izlaska iz krize. Ne smijemo biti nestrpljivi”.


Povratak na Net.hr