Kada bih na jednom plastičnom primjeru morao pokazati što je to NBA playoff, iskoristio bih ovaj video u kojem se savršeno ocrtavaju njegova dinamika i zakonitosti. U prvoj utakmici serije Raptorsa i Sixersa, gostujuća momčad je triput pokušala odigrati svoju standardnu akciju kodnog imena Ear Tug, koju su redovito prodavali suparnicima kroz regularnu sezonu. U sva tri slučaja Raptorsi su bili spremni, a Sixersi su ostali bez plijena u vidu laganih i efektnih poena.
Zašto? Zato jer su ih Raptorsi skautirali u detalje, njihovi advance skauti su prenijeli stručnom štabu i igračima što Sixersi igraju, kad, kako se akcije zovu i koji su signali za nju što im je olakšalo igranje obrane. Philadelphijin trener Brett Brown sada treba donijeti odluku što dalje s ovom akcijom. Opcija A je ostaviti sve kako je i vjerovati u moć svoje izvedbe. Opcija B je promijeniti naziv play calla i signal, što se zapravo najrjeđe događa jer igrači ne vole da ih se izbacuje iz rutine, a osim toga, već za sljedeću utakmicu će Raptorsi znati novi naziv i signal za akciju. Opcija C je prilagoditi se: odigrati drugačiji ulaz u akciju, neki novi blok ili protrčavanje, sve kako bi natjerao suparnika da se ne osjeća sigurno i da razmišlja o tebi.
Ista pitanja mučila su suparničkog trenera Mikea Budenholzera nakon prve utakmice Bucksa i Celticsa, samo na puno višoj razini od jedne akcije. Što učiniti nakon uvjerljivog poraza: vjerovati ideji i kvaliteti izvedbe svoje momčadi ili se prilagoditi?
Milwaukeejeva obrana uopće nije izgrađena da zaustavi Bostonov napad, što je bilo vidljivo u prvoj utakmici
Bila je to maestralna prva utakmica za Celticse koji su u Fiserv Forumu u Milwaukeeju razbucali Buckse potpuno ogolivši sve njihove mane koje su kroz cijelu regularnu sezonu bile jako dobro zamaskirane. Bila je to možda i najbolja defenzivna predstava jedne ekipe protiv Milwaukeeja i Giannisa Antetokounmpa. Grk je uspio ubaciti 22 poena, ali po cijenu od 21 potrošene lopte. Nije to bila ništa specijalno napredna taktička zamisao, dapače, na ispitu su bili disciplina i voljni moment timske Bostonove obrane kojeg su položili s odličnom ocjenom.
Giannis je u potpunosti neutraliziran kroz četiri glavna aspekta u njegovoj igri. Boston mu je oduzeo tranziciju fanatičnom povratnom trkom. Pravilnim pozicioniranjem i gomilanjem tijela ispred njega Celticsi su mu oduzeli ulaze. Za obranu jedan-na-jedan pobrinuo se sjajni Al Horford koji je na vrijeme dobivao pomoć od suigrača da ne ostane sam kad bi se Grk nekako probio do obruča. I konačno, Giannis je izgledao bez rješenja i u pick igri.
Skromnom izdanju MVP kandidata dodajmo i skromnu napadačku večer njegovih sekundanata, prvenstveno Erica Bledsoea i Brooka Lopeza, te općenito tu večer bezvezan napad cijelog tima prepun alibi šutova, dodavanja i ulaza. Bilo je to daleko od trećeg najboljeg napada iz regularne sezone.
Bud vjeruje u jednu ideju
A malo toga smo vidjeli i od druge najbolje obrane regularne sezone. Znali smo da Boston baš ne odgovara Milwaukeeju zbog Horforda koji je hodajući mismatch sa svojim stilom igre, ali u prvoj utakmici je izašlo na vidjelo i to da je obrana koju igraju Bucksi kao stvorena da je sustavno eksploatira ekipa poput Bostona.
Evo o čemu se radi.
Milwaukee temelji obranu na zaštiti obruča i oni su ekipa koja je suparniku dopuštala najmanji broj pokušaja na obruču i najslabiju realizaciju. To Celticsima malo znači jer oni ionako ne žive od ulaza i napadanja obruča. Samo su tri ekipe uzimale manje pokušaja na obruču od njih u regularnoj sezoni. Istovremeno, Bucksi zbog zatvaranja obruča i zone na strani bez lopte dopuštaju suparnicima najveći broj pokušaja s trice od svih ekipa u ligi, a darežljivi su i u puštanju pokušaja s poludistance. I to je stvar koja ide Celticsima u prilog, jer im se napad upravo bazira na takvim šutovima i u ligi su sedmi po realizaciji s perimetra i četvrti s poludistance. Ukratko, Milwaukeejeva obrana uopće nije izgrađena da zaustavi Bostonov napad, što je bilo vidljivo u prvoj utakmici.
S ovakva dva strukturalna problema u igri Budenholzer je dočekao drugu utakmicu.
“Mislim da smo najbolji kad igramo našu igru”, izjavio je Bud dan nakon poraza, a onda pomalo zaprepastio navijače i NBA javnost izjavom: “Mislim da su prilagodbe za nove utakmice i te stvari malo precijenjene”, davši do znanja da ništa neće mijenjati za drugu.
Čekaj, kako misliš “precijenjene”, kad si utakmicu izgubio 22 razlike, imaš obranu koja ne može braniti Celticsov napad, a najbolji igrač ti je jednostavno zaustavljen? U potpunosti sam vjerovao da Budenholzer neće napraviti ništa važno za drugu utakmicu kako bi izazvao Boston i uzvratio Bradu Stevensu.
Kao netko tko je pogledao sigurno preko 90 posto svih Atlantinih utakmica za vrijeme Budova mandata znao sam da je to klasični Bud. On je, kao i većina stručnjaka s trenerskog stabla oko Gregga Popovicha, trener fundamentalist. Vjeruje u jednu ideju i s njom na usnama živi i umire. To je prava stvar za regularnu sezonu kad ti precizno razrađen sistem igre i identitet omogućavaju da sigurno brodiš kroz 82 utakmice bez velikih oscilacija, ili da nadmašiš očekivanja s nekakvim lošim rosterom. Ovosezonski Spursi su taj tip momčadi. Da se ne zovu San Antonio nego, recimo, Memphis bili bi vjerojatno treća najlošija momčad Zapada. U playoffu to ne prolazi jer se suparnik puno bolje pripremi za tebe, možda ti i ne odgovaraju matchupovi što od tebe traži da u hodu napustiš principe kojima si se dosad vodio i prigrliš nove, odnosno, prilagodiš se.
Kiša prilagodbi
Na tom je testu Budenholzer često padao u playoffu kao trener u Atlanti. Kao trener-fundamentalist radio je tek kozmetičke promjene i prilagodbe kroz serije u playoffu. Nikada ne bi promijenio naziv akcije i signal s početka priče niti bi joj dodavao nove elemente. Ne, Playoff Bud bi vjerovao u to da njegovu akciju nitko ne može zaustaviti, a ako već bude zaustavljena, to nije zbog suparnikove kvalitete nego izvedba njegove ekipe nije dobra.
Istu priču je gurao i nakon prve utakmice, a slično su mantrali i njegovi igrači.
“Mislim da se nismo dovoljno borili. To će se promijeniti u drugoj utakmici”, rekao je Giannis. Na pitanje o mogućim prilagodbama pred drugu rekao je: “Ne trebaju nam prilagodbe, trebamo ostati svoji i igrati ono što igramo cijelu sezonu. Ne mijenjamo ništa.”
Isto i slično su ponavljali i ostali Milwaukeejevi igrači, na što su u Bostonu zadovoljno trljali ruke. Barem dok nije počela utakmica kada smo svi shvatili da su priče o tome da nikakvih prilagodbi neće biti bile samo dimna zavjesa i manevar za zavaranje suparnika, jer su Bucksi pripremili kišu prilagodbi.
Iako je cijelo prvo poluvrijeme igrana utakmica u egalu, Milwaukee je izgledao kao sigurnija momčad, a kad je u trećoj četvrtini povezao nekoliko vrhunskih obrana i realizirao trice u napadu, više se nije osvrtao. Ubacili su Bucksi franšizni playoff rekord od 20 trica, što je definitivno olakšalo dolazak do pobjede, ali iza tih trica je stajala dobra napadačka ideja. Giannis je u drugoj utakmici skupio samo četiri asista, ali su ključ bili njegova pravovremena dodavanja kada ga zatvore na ulazu i hokejaški asisti nakon obrambenih rotacija. Pored njih, s Nikolom Mirotićem umjesto Sterlinga Browna u početnoj postavi, Milwaukeee je imao puno bolji spacing, a i tranzicija je funkcionirala odlično. Heroj večeri, uz Giannisa, bio je Khris Middleton koji je ubacio 28 poena uz sedam pogođenih trica.
Budenholzer je također dao više minuta dvojcu Bledsoe-George Hill kako bi s dvojicom playmakera i sposobnih slash & kick igrača podigao pritisak na Bostonovu obranu. Milwaukee je veći dio večeri sjajno kontrolirao tempo i trudio se što ranije ulaziti u akciju, čak i nakon primljenog koša, sve kako bi izbjegao napadanje na postavljenu obranu.
Ukazanje Playoff Buda
Ključne prilagodbe u Milwaukeejevoj igri su bile ipak defenzivne. Malo su im pomogli i Celticsi koji su u trećoj četvrtini sami sebi pucali u nogu jer su dopustili Bucksima da ih ubace u svoj žrvanj napucavanja. Pogledajte ovih nekoliko napada u razmaku od par minuta u trećoj i kako je izgledao Bostonov napad. Nije bilo strpljivosti u kreaciji i napadanja slabih karika Milwaukeejeve obrane, igralo se stihijski i na poen više, a u tome Boston nema šanse.
Osim toga, ekipa koja je u regularnoj sezoni najmanje switchala od svih sad je odjednom počela preuzimati puno više, što je Bostonov napad dobro izbacilo iz ritma. Prvenstveno su Bucksi preuzimali takozvani Bostonov small-small pick koji im je radio velike probleme u prvoj utakmici i preko kojeg se Kyrie Irving tada razmahao. Preuzimanjem su anulirali Bostonove kretnje i stvaranje viška ili otvorenih šutova, i natjerali su Kelte da ih napadaju jedan-na jedan. Switch do kraja serije Bucksima mora biti dominantna obrana. Giannis je u drugoj utakmici proveo puno više vremena čuvajući Horforda, čime je dobrim dijelom izbrisan mismatch koji Bostonov centar nosi sa sobom. Lopez, Mirotić i ostali visoki igrači koji igraju u tandemu s Giannisom čuvali bi Marcusa Morrisa koji je solidan šuter i strijelac, ali za Bostonov napad nema ni približnu vrijednost kao Big Al.
Jedna vrlo važna prilagodba kod Bucksa o kojoj se čak i ne priča dovoljno bila je usmjerena na čuvanje Irvinga, na kojem su Bucksi primijenili Harden taktiku korištenja slabije ruke na ulazima i kreaciji. Milwaukee, na čelu s Bledsoeom, usmjeravao je Kyrieja na lijevu stranu. Irving obožava desnu stranu parketa odakle najčešće zabija svoje trice i koševe s poludistance. Ovako je izgledao njegov shot chart iz prve utakmice gdje možete vidjeti kako se nazabijao s područja desnog lakta. A ovo je njegov shot chart iz druge, gdje je jasno vidljivo da s desne poludistance nije uputio nijedan šut, što znači da je Bucksima upalila taktika. Irving je zabio samo devet poena uz šut 4/18.
Playoff Bud se tako ipak ukazao i dokazao da možda ipak nije samo trener za 82 utakmice i da ga Brad Stevens, trener za 16 utakmica, neće samo tako nadmudriti. Očekujem da će ova serija biti sve bolja što se bude približavala kraju. Uskoro će nestati i velikih prilagodbi jer će ekipe ispucati sve opcije pa bi i utakmice trebale biti sve neizvjesnije, ni blizu ovim blowoutima iz Milwaukeeja.
