Budućnost je prošle večeri u majstorici pobijedila Cedevitu i pridružila se Crvenoj zvezdi u finalu ABA lige. Čitava polufinalna serija bila je vrlo neizvjesna, a majstorica je odlučena tek u posljednjoj minuti u korist gostiju, premda je Cedevita imala šansu u prvom poluvremenu nedostižno se odlijepiti.
Pa što se dogodilo?
Prije same analize treba istaknuti sjajnu atmosferu u krcatom Draženovu domu. U danima kada je hrvatska košarka na koljenima zagrebačka je publika pokazala da je još uvijek uistinu malo potrebno da se razbukta interes za ovaj sport. A da sve ne bi ostalo blago i nedorečeno, pobrinuli su se navijači Budućnosti koji su u zaista velikom broju pristigli iz Podgorice i grlatim navijanjem dali dvorani onaj balkanski štimung karakterističan za završnicu ABA lige.
Cedevita je izgubila utakmicu usprkos tome što je neočekivano nadskakala suparnika (34>28), k tome imala manje izgubljenih lopti (13<14), bila jednaka po asistencijama (14:14) i izvela neznatno manje slobodnih bacanja (20/32 < 23/34) (treba uzeti u obzir hotimične prekršaje u samoj završnici pri lovljenju zaostatka). Statistika ukazuje da je Budućnost pobijedila isključivo zbog blage prednosti u realizaciji šutova iz igre, a to se dogodilo jer je Slaven Rimac odustao od stila koji je nametnuo kroz sezonu i odabrao mnogo oprezniji pristup utakmici.
Rimčev trik
Krenimo od prve četvrtine koju je Cedevita okončala vodstvom 21:10. Rimac je otvorio s petorkom Justin Cobbs — Filip Krušlin — Ivan Ramljak — Elgin Cook — Andrija Stipanović, a Jasmin Repeša je kao startere postavio Norrisa Colea, Edwina Jacksona, Suada Šehovića, Earla Clarka i Gogu Bitadzea. Dakle, najzanimljiviji individualni dvoboj bio je na poziciji četvorke, gdje se očekivalo nadmetanje višeg i težeg Clarka s prirodnim krilom Cookom, kakvo smo gledali u prvoj utakmici.
Međutim, dok je Cook sporadično i napao Clarka, na drugoj strani terena nije se događalo obratno jer je Repeša napadao gotovo isključivo preko Bitadzea u pick igri nakon koje su mu se spuštale lopte. Mladi Gruzijac u početku se nije dobro snašao jer ga je Stipanović tjerao u teške pozicije, a nije se uspio nametnuti čak ni nakon ulaska nešto nižeg Marka Banića već nakon tri i pol minute. Cedevita je također uglavnom napadala kroz pick Cobbsa sa Stipanovićem/Banićem, ali nešto uspješnije od gostiju, stoga je držala blagu prednost u trenutku kada je u igru ušao Jacob Pullen.
Tu se zbio jedan od detalja gdje je Rimac nadmudrio Repešu. Cedevitin strateg u Podgorici je praktički morao moliti Pullena da se spusti u stav barem za zadnjih pet minuta da ga prestanu probijati kao nožem maslac, stoga je sada progurao jedan trik — poslao je Pullena da čuva krila: prvo Šehovića, potom i Jamesa Bella. U čemu je caka? Premda su obojica viša golemih 15-ak centimetara od Pullena, Rimac je dobro pretpostavio da neće iskoristiti tu prednost jer u Repešinim shemama praktički nema akcije u kojoj oni napadaju leđima.
Od svih pozicija na terenu Repeša najmanje napada preko trice — Šehović i Bell uglavnom vrebaju rupu za utrčavanje pod obruč ili čekaju priliku za otvoren šut na strani na kojoj nije lopta. E sad, takva se prilika ukaže kad njihov čuvar krene u pomoć na stranu lopte prilikom pucanja obrane nakon prodora. Ako uslijedi pravovremeni pas na suprotnu stranu, krilnom igraču se otvara sjajan pogled na obruč.
Cedevita je zbog ziheraškog pristupa imala najlošiju šutersku večer ove sezone
No, Rimac nije morao brinuti o tome zato što Pullen, naprosto, ne pomaže. Hajde dobro, pomogne rijetko kad preko volje, ali poanta je da se rizik ovdje isplatio — Pullen je dugo vremena bio sakriven kao rupa u obrani, a k tome je s druge strane najbolji defenzivac Ramljak mogao naganjati Colea. Trajalo je to sve dok se Repeša nije dosjetio postaviti na tricu robusnog Cottyja Clarkea, pa je Rimac morao odustati od te obrambene rošade.
Problemi su za Cedevitu počeli kada se razbudio Bitadze nakon što je pogodio tricu te potom krenuo održavati lekcije 13, odnosno 15 godina starijima Stipanoviću i Baniću. Zatim su krenule akcije za Clarka, koji je usporen udvajanjima skoro pa neposredno po primitku lopte (što nismo vidjeli u prvom susretu kada je stavio 23 poena), ali je opet pronalazio put do poena. Većinu sezone bio je posve raštiman, no u ovoj seriji pogađao je redom iz teških situacija u dobrom postotku.
Otrovni Pullenov utjecaj
Ali dobro, bilo je za očekivati da će kad-tad ispoljiti individualna kvaliteta Budućnosti te da će Podgoričani doći do svojih poena. Nameće se pitanje zašto je Rimac odustao od za Cedevitu karakterističnih brzih napada? Izuzev Ramljaka i Cobbsa u par navrata, uopće se nije pokušavalo vući u leđa nakon skoka u obrani, pa čak ni u izrazito izglednim situacijama. Potezala se kočnica, a zašto? Da se brzinski ne prokocka prednost od par posjeda razlike?
To se uistinu nije dogodilo, već je Budućnost malo-pomalo grickala zaostatak (dosta joj se toga i sudilo na mlin) te na kraju u pravi čas prešla u prednost. Cedevita je zbog tog ziheraškog pristupa imala užasnu šutersku večer, najlošiju ove sezone — 5/25 trice, odnosno pišljivih 20 posto, što je više nego dvostruko lošije od njenog prosjeka u sezoni. Neprestani dugi napadi natjerali su momčad u glib pozicijske košarke, zbog čega su pozicije za šut mnogo zatvorenije nego što je navikla.
Uistinu teško shvatljiva Rimčeva odluka, pogotovo kada se zna da je Budućnost sve te silne poraze u Euroligi pretrpjela upravo zato što su igrači bili lomljeni brzim napadačkim ritmom, pogotovo u kasnijim fazama utakmica. Ovo je bilo kao da je Wehrmacht 1940. Blitzkriegom prodro do polovice Francuske pa se najednom odlučio ukopati u rovove i prijeći na strategiju iscrpljivanja iz Prvog svjetskog rata. Uglavnom, niđe veze!
A u rovovima pozicijske košarke najbolje se snalazi Nemanja Gordić. Prošlosezonski MVP doigravanja mjesecima se nalazio pod brutalnim kritikama nezadovoljnika zbog razočaravajućih igara u Euroligi, da bi dolaskom Repeše izgubio i mjesto startera. No, supervrijedni razigravač ušao je u formu kada je najpotrebnije, posve zasjenio Colea te hladnokrvnim odlukama u završnici (ukupno 15 poena i 5 asistencija) uskratio Cedeviti svaku nadu u preokret.
Na koncu, teško izborena pobjeda Budućnosti koja će biti u velikim iskušenjima protiv Zvezde; u te dvoboje jamačno ne ulazi kao favorit. Što se tiče Vitamina, novo veliko razočaranje unatoč tome što se podgorički euroligaš nudio. Moglo se na koncu barem do produžetka da je Pullen dodao Krušlinu na posve otvorenu tricu 10 sekundi prije kraja. Iako je Kruška i napad prije pogodio s perimetra, Pullen je ipak odlučio još jednom šutirati preko dvojice te, naravno, promašio (ukupna trica 1/7).
Džaba timska igra ostalih pojedinaca kada si jedan igrač daje za pravo tako bezobrazno napucavati ma koliko god dobar on bio, a mnogo je lošiji nego što za sebe misli (nedavno se proglasio jednim od najboljih šutera na svijetu). Dovoljno je bilo vidjeti Krušlinov ogorčeni izraz lica nakon te situacije i odmah je jasno koliko je otrovan Pullenov utjecaj na kemiju momčadi unatoč svim poenima koje donosi.
Ali sada je već kasno za priče što bi bilo da je bilo. Cedevita je u turbulentnu regionalnu sezonu krenula s velikim ambicijama i okončala je isto kao i lani — neuspješno.
