Još od 2010., kada je odnio svoje talente u Miami, formula za uspjeh bila je uvijek ista: okruži LeBrona Jamesa šuterima u 4-out ili 5-out formaciji, osiguraj mu dobar spacing, prostor za manevriranje, i siguran si. James bi navukao svoj oklop i u buldožerskom stilu tutnjao kroz obrane vješto manipulirajući njima. Ostavi svog defenzivca jedan-na-jedan protiv LeBrona i to je siguran koš na obruču. Pošalji pomoć i skupi obranu da zatvoriš ulaz, pa ćeš dobiti tricu jednog od spomenutih šutera. Ta napadačka ideja bazirana oko Jamesovih vještina imala je za rezultat njegovih osam uzastopnih odlazaka u NBA finala.
S tim na umu nemalo nas je iznenadilo kada smo ovog ljeta vidjeli kakav su roster oko njega izgradili operativci Lakersa Magic Johnson i Rob Pelinka. Na njemu gotovo da nije bilo pravih šutera. Najbolje opcije su Kyle Kuzma i Josh Hart, obojica igrači druge godine, a nakon njih Kentavious Caldwell-Pope, koji je, blago rečeno, nekonzistentan šuter. Lakersi su potpisali i veterane Rajona Ronda i Lancea Stephensona koji su, baš kao i James, najkorisniji kada igraju s loptom u rukama, a tu su još i mladi Lonzo Ball te Brandon Ingram, koje Lakersi moraju razvijati u kreatorskom pravcu.
Cilj ovakvih poteza je po Magicu Johnsonu bio skidanje playmakerskog tereta s Jamesovih leđa, tereta koji nosi de facto cijelu svoju karijeru.
“Skinut ćemo pritisak s njega da mora kreirati svaki napad, to je ono što ga umara. Imamo igrače koji mogu umjesto njega kreirati, a osim toga bit ćemo kontraška ekipa koja mu neće spuštati loptu u post, nego ćemo izaći na teren i trčati.“
Dignuti šesti najgori napad lige neće biti jednostavan zadatak za Waltona
Magic je roster krcat playmakerima koji su izgradili on i Pelinka usporedio sa svojim Showtime Lakersima, onima koji su preferirali tranzicijsku atraktivnu košarku s puno ulaza, dodavanja i zakucavanja. Ideja je zanimljiva, Lakersi na momente doista izgledaju sjajno kada povežu nekoliko dobrih napadačkih akcija, ali problem s Magicovom idejom je što se liga dosta promijenila od kraja 1980-ih kada je Magic igrao. U sezoni 1987./88., kada su Showtime Lakersi zadnji put uzeli naslov, Dallas je šutirao prosječno osam trica po utakmici i to je tada bilo najviše u ligi. Prošle su sezone vodeći bili Rocketsi koji su potezali 42 trice, dok je prosjek negdje oko 30 komada po utakmici. Trica je danas glavno napadačko oružje, ne više plan B u nedostatku boljih opcija.
Nakon dvije izgubljene utakmice Lakersa ne treba donositi previše pametnih zaključaka jer smo tek na početku sezone, ali nakon svega viđenog u predsezoni i uvodu sezone kroz godinu bi Lakerse mogla pratiti dva problema: spomenuti nedostatak tricaša i tanka centarska rotacija.
Hladne šuterske večeri
Šest predsezonskih utakmica Lakersa ipak su bili dobar indikator onoga što nas čeka u regularnoj sezoni. Nitko nije imao manji udio trice u ukupnom broju šutova od njih. Stvar se malo popravila u prve dvije utakmice sezone, pa su Jezerčani sada blago ispodprosječni. Problem je i dalje u tome što te šutove s perimetra promašuju — odnosno, realiziraju ih s 25 posto uspješnosti, po čemu su izjednačeni na zadnjem mjestu s Oklahomom.
To uopće ne čudi ako ste gledali prve dvije utakmice Lakersa. U startnoj petorci koju čine Rondo, Caldwell-Pope, James, Ingram i JaVale McGee, trener Luke Walton uopće nema šutera na kojeg se može pouzdati. James je na realizaciji 1/11 s trice, Ingram 0/5, Rondo 2/4, KCP 1/4, a McGee ih, hvalabogu, ne šutira (još). Ova je petorka dosad provela 26 minuta zajedno na parketu i za to vrijeme ubacila samo jednu tricu iz 12 pokušaja.
Jedino odakle Walton trenutno dobije kakvu-takvu šutersku iskru su dvojica igrača s klupe – Ball i Hart. Ball je na 41 posto realizacije, Hart na 40 posto. Očekujem da prvo Hart jako brzo zamijeni anemičnog KCP-a u startnoj petorci jer je trenutno u daleko boljoj formi, a u dogledno vrijeme i Ball napravi isto u duelu s Rondom, posebno ako nastavi ovako pogađati trice. Već sad je bolji i defenzivac od Ronda i Walton bi trebao razmisliti o njemu za početak kao o opciji koja na ‘jedinici’ zatvara utakmice.
Dignuti šesti najgori napad lige nakon dvije utakmice neće biti jednostavan zadatak za Waltona. Ove promjene u startnoj petorci će dati vjetar u leđa, ali micanjem Ronda i KCP-a iz startne postave znači samo odgoditi njihov ulazak u igru. Walton se zato mora nadati da će pojedini igrači poput Jamesa, Kuzme, KCP-a, pa i Ingrama konačno namjestiti nišansku optiku, jer su lani svi bili prosječni ili iznadprosječni tricaši. S njihovim progresom u prosječnu zonu bi trebao doći i napad Lakersa i tu se održavati. Zbog izostanka prave baražne potpore s perimetra i pravih napadačkih opcija (čitaj: All-Star igrača uz Jamesa) nekakvo približavanje eliti će ostati san. Što je prihvatljivo za prvu Jamesovu godinu.
Kada ih već ne ide trica, Lakersi su se u skladu s Magicovim najavama usmjerili na napadanje obruča i tranziciju, i tu su jako dobri. Nitko ne uzima više pokušaja na obruču od LA-a. Čak 50 posto svih njihovih šutova dolazi oko obruča, a obećavajuće je i to što samo Pelicansi bolje realiziraju te pokušaje. Blazersima su ubacili 70 poena iz reketa, Rocketsima 68. Dobar dio tih poena došao je kao direktna posljedica tranzicije, jer trenutno nitko ne igra brže od Lakersa. Osim McGeeja, svaki njihov igrač nakon napadačkog skoka ili ukradene lopte ima dozvolu vući tranziciju i pumpati tempo.
I to je još jedna novost za Jamesove ekipe koje su gotovo uvijek igrale prosječno brzim tempom. U kontekstu toga treba vidjeti hoće li James i dalje pristajati na ovaj run & gun, i kako će se Lakersi snaći kada se ritam uspori u gustim završnicama. Dosad se nisu proveli dobro, ali ako nastave zabijati gomilu poena kroz kontre mogli bi zamaskirati tricaške probleme.
McGee nije rješenje
Ono što će biti teško zamaskirati je tanka centarska rotacija, što je dio plana od početka sezone, ali i delikatan eksperiment koji bi kroz sezonu mogao limitirati Jezerčane.
Osim McGeeja koji starta, tu su još Ivica Zubac i dvojica rookieja, Moritz Wagner i Jonathan Williams. Jedini koji je dosad dobio minute u sezoni je McGee, jer samo on izgleda sposoban pratiti ovu trku Lakersa. Zubac je teretnjak i nije se iskazao u predsezoni, Wagner je ozlijeđen, a Williams je zadnja opcija koja i nije centar po visini, ali to igra.
JaVale je u predsezoni i dvije utakmice sezone imao stvarno dobrih momenata. Stigne blokirati dosta toga oko obruča, nekakva je smetnja u zonskoj obrani picka, a najbolju produkciju od njega Lakersi su dobili u ofenzivi i trenutno je treći strijelac momčadi s 14,5 poena po utakmici. McGee je i iskusniji od konkurencije, atletičniji i profil je centra koji se uklapa u trkački identitet ekipe. Ono što je upitno je plafon momčadi kojoj je on startni (i jedini) centar. Krenuti samo s McGeejem kao centrom na kojeg računaš kroz sezonu je malo neozbiljno, jer je poznato da usprkos energiji koju donosi nije pouzdan defenzivac, skakački je defanzivno vrlo upitan i sklon je dekoncentraciji te mentalnim pogreškama:
https://youtu.be/ypyfztubMlc
Zna to i Walton, pa McGee ne igra starterske minute nego ga ovaj koristi po pet minuta u četvrtini, a onda se Lakersi s ulaskom Kuzme prebacuju u small-ball. Kuzma preuzima rolu centra u tandemu s Jamesom, pa Lakersi tada s tri krila i dvojicom bekova mogu još jače nabijati ritam. Te niske postave zasad se nisu pokazale pretjerano uspješnima: dvije najkorištenije koje su uključivale Kuzmu i Jamesa u centarskoj liniji ostvarile su negativnu koš razliku od -16,5 poena na 100 posjeda. Treba vidjeti kako će se u nastavku sezone razvijati ta priča o njihovoj efikasnosti, jer upravo su one ključne za ono što Lakersi žele igrati te ih Walton smatra udarnim postavama.
Trenutno te petorke ne mogu dovoljno zabiti, što je općenito problem cijele momčadi, ali još je veća nevolja što se niske petorke užasno loše brane. Nisu uigrane jer se griješi u komunikaciji na switchu, rotacijama i tranzicijska obrana ponekad zašteka. Najveći problemi su ipak u zaštiti skoka, gdje su ih Blazersi i Rocketsi uništili s 14 i 13 napadačkih skokova. Defenzivni skok Walton apostrofira kao trenutno najveću boljku, jer ekipa prima previše second chance poena, a s davanjem novog napada suparniku nema ni tranzicije o kojoj Lakersi toliko ovise.
Otvaranje sezone s 0-2 nakon nabrijavanja cijelog ljeta zbog Jamesova dolaska svakako nije ugodno za navijače koji su u ovoj godini vidjeli izlazak iz, eto, već petosezonske rezultatske irelevantnosti. Srećom po njih pa je sezona još mlada i prostora za napredak ima, samo treba prihvatiti činjenicu da momčad ima sistemskih minusa zbog kojih će se navijači cijele godine živcirati.
