* Bostonu ne pomaže ni ozljeda taktički jako bitnog Marcusa Smarta, ni kraj sezone za Daniela Theisa koji je bio svojevrsno otkriće godine na centarskoj poziciji.

S druge strane kontinenta Warriorsi strahuju zbog ozljede Stepha Curryja, koji bi trebao propustiti prvu rundu doigravanja nakon istegnuća ligamenata koljena, ozljede koja bi trebala limitirati njegovu mobilnost. To je crna vijest za Dubse, pošto je limitiranje Curryjeve pokretljivosti direktno utjecalo na mučenje Dubsa u finalu konferencije 2016. protiv Thundera i na kraju im onemogućilo da do kraja razviju svoju igru protiv Cavsa u finalu koje su na kraju izgubili. Istina, Warriorsi ovaj put imaju Kevina Duranta, ali imati Curryja na 100 posto ili imati Currya na 70 posto moglo bi značiti razliku u prolazu ili ispadanju na Zapadu koji vrvi nagaznim minama.

Sezone mnogih ekipa obilježile su ozljede. Memphis se raspao na spektakularan, rijetko viđen način jednom kada su u bolnici završili prvo Mike Conley, a nakon njega i Tyreke Evans. Pelicansi su ostali na površini unatoč tome što ih je ozljeda Ahilove tetive DeMarcusa Cousinsa natjerala da promijene koncept igre, ali njihove šanse da naprave iskorak u doigravanju su znatno manje. Wizardsi su se nadali da će se uključiti u borbu za vrh Istoka dok nisu ostali bez Johna Walla. Knicksi su (srećom po njih) odustali od bilo kakve primisli na borbu za doigravanje kada su ostali bez Kristapsa Porzingisa, a gubitak Averyja Bradleya stavio je Clipperse na jako tešku poziciju u borbi za ulazak u najboljih osam momčadi Zapada. No, jedna je ozljeda više obilježila sezonu jedne momčadi nego bilo koja druga.

Kawhi Leonard odigrao je samo devet utakmica ove sezone.

Njegova ozljeda kvadricepsa jedna je od najčudnijih ozljeda koje smo imali prilike pratiti kroz medije te polako zadobiva mitski status – dijelom zbog svoje neprolaznosti, dijelom zbog razdora kojeg navodno sije okolo.

Sve je započelo krajem lanjske sezone, kada je Kawhi imao problema s gležnjem koji ga je izbacio iz playoff okršaja s Warriorsima, što je rezultiralo ‘metlom’ u korist Dubsa. Ozljede, kao što sam rekao, ubijaju sezone. Ljeto je došlo i prošlo, prebrzo kao i uvijek, a Spursi su se okupili na zajedničkim treninzima kako bi se uigrali za novu sezonu. Sreća u kampu nije dugo trajala, i franšiza je 30. rujna službeno objavila kako je Kawhi ozlijedio kvadriceps.

Prva izjava trenera Gregga Popovicha otkrila je kako Leonard neće igrati u predsezonskim utakmicama, ali kako bi se trebao pojaviti na parketu početkom sezone. Dva tjedna kasnije postalo je jasno da najbolji igrač Spursa neće zaigrati na otvaranju. Planovi za njegov povratak odjednom su stavljeni na led. Popovich i Spursi plasirali su informaciju da ne mogu sa sigurnošću znati kada će se Leonard vratiti košarci. Čovjek je jedva hodao, što se najbolje moglo vidjeti na snimci koju su novinari okinuli dok se Leonard penjao u avion koji je Spurse vozio u Chicago. Bio je to zbunjujući, ali ne i nikad prije viđen trenutak – prvotna je procjena bila pogrešna, terapija nije napredovala kako je trebala i trebali smo još malo pričekati da vidimo Kawhija u punom sjaju.

Leonard nije samo najbolji igrač Spursa, on je ujedno i njihov jedini zalog za budućnost. Ne poprave li odnos s njim, naći će se u velikim govnima

“Malo” je relativan pojam, ali ni u svom najrelativnijem značenju unutar okvira košarkaške sezone ne iznosi dva mjeseca. Leonard je prvu utakmicu zaigrao sredinom prosinca, u 28. utakmici sezone. Unatoč limitiranim minutama koje su se polako povećavale, unatoč tome što nije igrao u back-to-back utakmicama, unatoč tome što se stalno odmarao i nastavljao svoju terapiju, Kawhi je pogoršao svoju ozljedu. Njegova sezona još jednom je zamrznuta 13. siječnja, kada je odigrao 28 minuta u pobjedi nad Denverom.

Spursi s Kawhijem nisu izgledali kao stroj, ali su igrali drugačije i zanimljivije. U tih su devet utakmica upisali pet pobjeda i četiri poraza – i to ne protiv bogznakakve konkurencije, pošto su tri najbolje momčadi s kojima su igrali u tom periodu bili Utah, Denver i Clippersi – ali bilo je za očekivati da će im trebati period uigravanja pošto je Leonard igrač kroz kojeg se vrti čitav sistem jednom kada se nađe na terenu. Napredak je bio vidljiv iz utakmice u utakmicu, i momčadski i individualni, te je Kawhi počeo upisivati solidne brojke i u kraćim periodima izgledati kao onaj stari igrač koji je sposoban dominirati na oba kraja terena. Nije potrajalo.

Tada su počele prave frustracije. Tendonitis kvadricepsa je ozljeda čije saniranje ponekad može trajati i po sedam-osam mjeseci, ali Leonardov napredak bio je toliko čudan i s prevelikim oscilacijama da je i inače smireni Popovich u par navrata izgledao jako nervozno pred novinarima, napominjući kako je ovo ozljeda kakvu nikada nije vidio u svojoj karijeri, da bi na kraju rekao kako bi ga iznenadilo da se Kawhi vrati natrag na parket ove sezone.

Leonard je pak spakirao kofere i otišao na tri tjedna u New York tražeći drugo mišljenje, a iza kulisa se pričalo da je frustriran momčadskim liječnicima koji su požurivali njegov povratak. Da takvi tračevi imaju uporište u istini potvrdila je i spoznaja da su momčadski liječnici Kawhiju dali zeleno svjetlo za povratak na teren krajem veljače, na što je Leonard uzvratio odmahivanjem rukom i odlukom da propušta čitavu sezonu.

No, umjesto da franšiza i službeno priopći kako ove godine neće biti ništa od Leonarda, momak se vratio natrag na treninge i navodno oduševio svoje suigrače – kako vještinom, tako i fizičkom spremom. Odjednom se po medijima proširila vijest da će se Kawhi vratiti sredinom ožujka. Ožujak je stigao, a Kawhija ni od korova. Umjeto njega stigli su porazi.

Spursi su u periodu od 1. veljače do 12. ožujka upisali tri pobjede i čak 11 poraza te se po prvi put otkako ih je preuzeo Popovich našli izvan top 8 na Zapadu, uz ozbiljne strahove da će propustiti doigravanje. Ozljede Paua Gasola i Rudyja Gaya nisu pretjerano pomogle. Čekali su Kawhija dugo, predugo i tek kad im je voda došla do grla počeli su mijenjati stvari.

Implementacijom agresivnije igre kroz post te dodavanjem određenih pick ‘n’ roll akcija europskog porijekla – za što je prvenstveno zaslužan pomoćni trener Ettore Messina – Spursi su dodatno opteretili LaMarcusa Aldridgea, koji je odlično reagirao na ugrađene promjene. Odjednom su upisali šest uzastopnih pobjeda, od čega je njih čak pet došlo protiv ekipa koje su trenutno u doigravanju (uključujući i Warriorse), a LaMarcus je u tom periodu upisao prosjeke od 32 poena i devet skokova uz 58 posto šuta iz igre, istodobno služeći kao fokalna točka čitavog napada ne samo u egzekutorskom, nego i u organizatorskom smislu.

Unatoč zaokretu Spursi su održali hitni sastanak samo za igrače na kojem su momci navodno preklinjali Leonarda da se vrati na teren. O tome kako je sastanak izgledao i što je na njemu rečeno još uvijek se lome koplja, pošto su iz različitih tabora stigle kontradiktorne informacije.

Prema pisanju Adriana Wojnarowskog, sastanak je bio opterećem tenzijama i sukobima, a Leonardovo odbijanje da opet zaigra košarku i inzistiranje da će se vratiti tek kada bude potpuno zdrav navodno je razbjesnilo neke od suigrača. S druge strane, neki su igrači odmahnuli rukom na Wojine riječi – prije svih Danny Green, koji je pojasnio kako slavni novinar “nije mogao biti više u krivu”. Prema pisanju San Antonio Expressa, koji se pozvao na neimenovane izvore unutar momčadi, sastanak je trajao pet do 10 minuta, a igrači su jednoglasno pružili potporu Leonardu u njegovoj namjeri da se vrati na teren kada sam to odluči, te su samo željeli znati mogu li ili ne mogu na njega računati ove sezone.

Što je, kada se sve stavi na vagu, daleko najzanimljivija vijest iz San Antonija. Bez obzira na to kako je protekao sastanak, jedna stvar je jasna – između Kawhija Leonarda i San Antonio Spursa ne postoji zdrava komunikacija. To je potvrdio i Manu Ginobili kada je izjavio kako su mediji dali nadu igračima da će se Leonard vratiti, te kako sada mora računati na to da ga neće vidjeti do kraja godine. Čim informacije o rehabilitacijskom procesu svog suigrača saznajete iz medija, a ne iz njegovih usta, imate jeben problem s komunikacijom. Posebno zato što čovjek stalno sjedi na klupi odmah do vas.

Te probleme je lako pripisati povučenoj, pomalo robotskoj naravi Kawhija Leonarda koja ga je i omiljela Popovichu jer savršeno utjelovljuje no-nonsense filozofiju čitave franšize i jedinog trenera u ligi za kojeg bih rekao kako nema cilj samo pobjeđivati u utakmicama nego i odgajati mlade ljude. No, problemi možda proizlaze i iz Leonardovog kampa, koji je navodno zatrovao njegov ego – što se vidjelo i u njegovim pregovorima s Jordanom, u kojima je tražio novi ugovor za sponzoriranje tenisica pošto mu je 20 milijuna dolara za četiri godine bilo premalo.* Oni možda proizlaze i iz navodne Leonardove želje da 2019. postane slobodan igrač i napusti San Antonio. Nepoznanica je puno.

*Usporedbe radi, James Harden je potpisao s Adidasom na 13 godina za 200 milijuna dolara unatoč tome što nema titulu MVP-a Finala. Leonard bi, doduše, morao shvatiti da Harden ima nešto drugo – karizmu koja se može unovčiti, a kakva njemu nedostaje.

Jasno je kao dan da Spursi moraju izliječiti svoj odnos sa svojim najboljim igračem. Franšiza mora ušutkati disidente poput Tonyja Parkera, koji je prije par dana izjavio kako je njegova ozljeda kvadricepsa bila stoput gora, čime je neizravno optužio Leonarda da je mekan. Tony Parker nije budućnost Spursa. Njegova izjava pokazuje frustraciju igrača koji jako dobro zna kako mu je ostalo svega par sezona da uzme još koji prsten i da odigra još koju playoff utakmicu. Tonyju Parkeru je potreban Kawhi Leonard.

LaMarcusu Aldridgeu je potreban Kawhi Leonard. Nakon što je proveo prvu sezonu u San Antoniju žugajući zbog svoje neuključenosti u napadački dio igre Aldridge se smirio i shvatio kako u ovoj momčadi leži njegova budućnost, ali te budućnosti neće biti ukoliko Leonard ne ostane u ekipi. Aldridge je dokazao više puta kako ne može biti franšizni igrač – u devet sezona koje je proveo u Portlandu igrao je u playoffu svega pet puta te je samo jednom prošao prvi krug doigravanja. Od tih pet playoff sezona u samo je jednoj bio najbolji igrač – u ostalima su momčad nosili ili Damian Lillard ili nikad prežaljeni Brandon Roy. Spursi su s Aldridgem tek prosječna momčad, ekipa koja mora vidjeti od koga će ispasti u prvom krugu doigravanja. Tek im Leonard daje minimalnu šansu da doguraju do finala Zapada.

Isto vrijedi i za ostatak momčadi. Spursi su s vremenom postali fini blend mladih, pametnih igrača i prokušanih, svim mastima premazanih starkelja, ali to nikada nije bilo dovoljno za ozbiljne rezultate u NBA-u. Bez Leonarda ostat će plutati u moru osrednjosti i relativno brzo krenuti u rebuilding.

Aldridgeu su 32 godine, Rudyju Gayu 31. Tony Parker je navršio 35, Pau Gasol 37. Manu je prešao 40. Čak su i Danny Green i Patty Mills postali stare iskusnjare s 30, odnosno 29 navršenih godina. Istina, Spursi imaju dvojicu solidnih igrača rotacije ispod 25 – Kylea Andersona, koji ima qualifying offer za sljedeću sezonu od tri milijuna dolara, te rookieja Dejountea Murraya, kojem Popovich daje atipično puno minuta, naročito u finišima utakmica, kako bi ga čim prije izgradio i pretvorio u igrača.

Leonard nije samo najbolji igrač među nabrojanima, on je ujedno i njihov jedini zalog za budućnost.

Ne poprave li odnos s njim, Spursi će se naći u velikim govnima. Ova sezona je na kraju potpuno nebitna. Čak i ako se Kawhi vrati u momčad, teško da mogu proći drugu rundu doigravanja. Trebat će im previše vremena da se uigraju, a konkurencija je nemilosrdna. Ono što se Spursi trebaju pitati nije hoće li se Kawhi vratiti do kraja ove godine, nego hoće li se vratiti 2019., kada mu ističe ugovor. Popovich je nekidan odbacio sve novinarske upite o tome kako je njegov najbolji igrač nezadovoljan te je jasno izjavio kako voli Leonarda i želi mu da se oporavi od ozljede na miru, na svoj način. To je stav koji bi svi igrači Spursa trebali prihvatiti. Ako se odnos s Leonardom naruši do neprepoznatljivosti, to bi značilo konačni kraj Spursa, koji bi ove godine trebali ući u svoje 21. uzastopno doigravanje. To bi moglo značiti i kraj Gregga Popovicha, za kojeg nekako sumnjam da bi imao volje voditi franšizu kroz rebuilding.

To bi ujedno značilo i kraj jedne velike, bogate ere u kojoj je jedna ekipa gotovo bez zastajanja prešla iz najružnijeg u najljepši košarkaški sistem, odgojila čitavu generaciju navijača, izgradila karijere nekolicine legendi i pri tom osvojila pet naslova. Kažem vam, jedna ozljeda može uništiti gotovo sve.