Sredina je prve četvrtine utakmice u Houstonu i domaća momčad igra četiri-na-četiri protiv gostujućih Denver Nuggetsa. Nisu se promijenila pravila i smanjio broj igrača, niti su iznenada uvedena isključenja u košarku. Nisu se ni igrači ozlijedili i ostali ležati na drugom kraju parketa. Razlog zašto Rocketsi igraju četiri-na-četiri je James Harden.
Aktualni MVP lige koji upravo prolazi kroz jedan od najboljih perioda u karijeri odlučio je ostati s krive strane centra. Logika košarkaške igre kaže kako bi se Hardenov čuvar u tom slučaju morao vratiti natrag, stvoriti defenzivni višak i zagušiti napad suparnika, ali to se ne događa. On ostaje čvrsto zalijepljen za Bradu. Nuggetsi su toliko u strahu da će se Harden sjuriti prema napadu, dobiti loptu i zabiti ili tricu ili izvući faul. Rocketsi igraju četiri-na-četiri, u potpunosti koristeći slobodan prostor koji su iznenada dobili. Nakon svega četiri dodavanja imaju otvoren šut iz igre.
Unatoč tome što je akcija urodila plodom, Rocketsi je neće ponoviti tijekom utakmice u kojoj su komotno dobili prvu momčad Zapada rezultatom 125-113. Unatoč tome što igra četiri-na-četiri nudi pregršt prednosti, Harden u napadu ih nudi puno više.
Lanjski finalisti Zapada ušli su u sezonu kao iščašeni zglob, nakaradni i bolni za gledati. Odlazak Trevora Arize u Phoenix i Luca Richarda Mbah a Moutea u LA Clipperse pogodio ih je čak i više nego se moglo predvidjeti. Još bolniji bili su pokušaji da se njihove minute rasporede na Carmela Anthonyja koji nije mogao postati ono za što su ga Rocketsi doveli — sistemski egzekutor. S trojicom ISO igrača u ekipi igra je postala stagnantna, osobito kada je klupa bila na terenu. Rocketsima nije pomoglo ni to što su minute dali Michaelu Carteru-Williamsu koji je toliko loš da je u međuvremenu ostao bez kluba, James Ennis se sporo uklapao u ekipu, a Brandon Knight, koji je na sebe trebao preuzeti dio kreatorske odgovornosti i nametati brži ritam kada je to situacija tražila, još uvijek se nije oporavio od operacije križnih ligamenata te se u međuvremenu opet ozlijedio.
Ozlijeđeni, loše posloženi, razjedinjeni, Rocketsi su se odjednom našli pri samom dnu iznimno izjednačenog Zapada, s omjerom 11-14. Ekipa koja je godinu prije upisala 65 pobjeda našla se u ogromnim problemima.
Može vas nervirati, može vam se čak i gaditi, ali ne može se poreći da Harden trenutno igra briljantnu košarku
Odjednom su Rocketsi povezali pet pobjeda. Carmelo je dobio otkaz, MCW je preselio na klupu, a u rotaciju su upali veteran Gerald Green i mladi tweener Danuel House koji je u dvije godine karijere odigrao svega 24 utakmice — jednu za Wizardse i prošle godine 23 za očajne Sunse. Promjene su počele donositi ploda, a onda se u porazu protiv Heata ozlijedio Chris Paul. Izgubili su zadnjih devet utakmica u kojima CP3 nije igrao, uključujući šestu i sedmu utakmicu u finalu Zapada kada su imali realne šanse svladati Warriorse. Činilo se kako su Rocketsi na dobrom putu da upišu razočaravajuću sezonu kao 2014./15., kada su imali omjer 41-41, odnosno 14 pobjeda manje nego godinu ranije.
A onda je James Harden popizdio.
U sljedećih osam utakmica Houston je ostvario sedam pobjeda protiv ozbiljnih ekipa. Osim prve ekipe Zapada dobio je i Warriorse u jednoj od najboljih utakmica sezone, i to u gostima, skinuo skalp preporođenim Spursima, pobijedio neugodni Memphis, izvukao pobjedu protiv Thundera u kojem Paul George igra na MVP razini, dobio Pelicanse u kojima Anthony Davis igra na MVP razini, te samljeo Celticse s 14 razlike.
Harden je tijekom pobjedničkog niza ostvario bolesne prosjeke od 40,3 poena, 9,8 asista i 6,3 skoka po utakmici te se ekspresno vratio u utrku za MVP-a sezone unatoč lošem startu u godinu. Ostvario je pri tom neke impresivne stvari — u pobjedi protiv Memphisa zabio je 43 poena unatoč tome što je pogodio samo osam šutova iz igre i tako postao prvi igrač kojem je to pošlo za rukom. Zabijao je preko 12 poena po utakmici u neasistiranim tricama.* Zabio je šut za pobjedu protiv GSW-a nakon kolosalnog sudačkog previda koji je Dubsima dao vodstvo, te se propisno izderao Draymondu Greenu u facu. Bio je nevjerojatan.
*Steph Curry drži rekord za sezonu u neasistiranim tricama sa 6,17 u sezoni u kojoj je osvojio MVP nagradu.
Prije nekoliko godina Hardena sam svojim prijateljima koji nisu poznavali košarku uspoređivao s Arjenom Robbenom. Robben je bio solidan igrač u mnogo aspekata, ali ono što ga je učinilo strojem bili su njegovi ulazi s krila na desni rub šesnaesterca za koje ste znali da dolaze i svejedno ih niste mogli zaustaviti. Robben je sjajno kontrolirao loptu sitnim trkom te je imao top u nogama. Hardenov lijevi ulaz bio je jednako razoran. Znali ste da će ići na njega 80 posto vremena, ali baš zbog toga što se u 20 posto situacija odlučivao na neki drugi potez, niste ga mogli pokriti. Njegov dribling bio je razoran, a finte glavom i svima mrsko flopanje pretvorile su ga u stroj za izvlačenje slobodnjaka.
Par godina kasnije i Hardena se više ne može uspoređivati s Robbenom. Lijevi ulaz, njegovo najjače oružje, ostao je samo dio njegovog arsenala koji koristi sve manje i manje. Harden je tijekom zadnje dvije sezone usavršio step-back tricu i počeo je koristiti nenormalno puno, bolesno puno, toliko puno da su ga čuvari počeli braniti na drugačiji način. Dok je prije par sezona glavninu faulova izvlačio ulazima, danas ih izvlači podizanjem na šut odmah nakon screena na lopti tijekom kojeg se njegovi suparnici gotovo uvijek služe rukama da bi ga usporili i onemogućili u otvorenom šutu za tri poena. Hardenova sposobnost da se digne s bilo kojeg dijela terena u bilo kojem trenutku, da kreira vanjski šut iz driblinga jedan na jedan, podigla je razinu njegove igre na novu razinu.
Rocketsi su od dolaska Daryla Moreya na mjesto GM-a apostrofirali tricu kao svoje najvažnije oružje, o čemu sam pisao prije dvije godine. Njihova G-League ekipa šutirala je tricu 45 puta po utakmici, a NBA ekipa jako je blizu da tu brojku i prestigne. Harden je u takvom okruženju dobio zeleno svjetlo za usavršavanje svog dominantnog oružja, ali ovo što je radio tijekom pobjedničkog niza je jednostavno… Ne znam što bih rekao. U osam utakmica od ozljede Paula Harden je roknuo 224 šuta iz igre. Samo njih 87 bilo je za dva poena. Tip je pucao 17 trica po utakmici! To je bio prosjek za čitave momčadi pred desetak godina! Harden brojem šutova redefinira način na koji se igra njegova pozicija.
Unatoč suludim brojkama, unatoč golemom usage rateu, unatoč neprekidnom baražu trica, momčad Rocketsa igra bolje nego kada je CP3 bio na terenu. Trener Mike D’Antoni pomirio je nepomirljivo, pomirio je ISO akcije i momčadsku igru, nešto što je pokušao napraviti s Melom i grozomorno fejlao.
Nije tajna kako su Hardenove izolacije najčešći početak i kraj akcija Rocketsa — ali dok su prije ISO akcije uglavnom značile da ostali igrači odlaze na krila i kutove i daju suigraču što više prostora, to više nije slučaj. Dok Harden stvara pritisak na obranu bjesomučno driblajući, ostatak momčadi se kreće, trči, postavlja blokove mimo lopte i tjera help defendere da stalno budu u pokretu što stvara dodatni pritisak na obranu i često rezultira otvorenim igračem. Ponekad usred izolacije dolete dvojica do lopte i postave pick samo da bi se vratili natrag u neutralnu poziciju i opet započeli svoj ples. Protok lopte im možda nije na razini kao u Spursima ili Warriorsima, ali protok igrača jest.
Njihova luda trka ne ostaje nenagrađena. Premda je Harden čovjek koji voli ispaliti golem broj šutova, ne može se reći da je njegova igra sebična, već da je postavljena vrlo čvrsto u funkciji momčadi. Broj asistencija to potvrđuje — Harden je treći čovjek lige po broju asistencija po utakmici — ali njegova nesebičnost još se bolje vidi golim okom. Nanjuši li propust obrane, Harden će brzo dodati loptu Clintu Capeli koji se razvio tako da je u top 5 roll centara lige, ili je poslati u kutove do P.J. Tuckera, Erica Gordona, pa čak i Austina Riversa kojeg su Rocketsi nedavno potpisali.
Nuggetsi su u posljednjoj utakmici odlučili pretvoriti Hardena u dodavača igrajući full court press i duplirajući ga na vrhu trice i za to su platili cijenu. Brada je utakmicu završio s 14 asistencija, odigravajući ih majstorski trenutak prije dolaska double teama, a posebno impresivne bile su dvije asistencije za tricu u prvom poluvremenu kada je loptu dodao iza leđa od poda potpuno slobodnom igraču. Problem Denverove taktike nije samo u tome što je Harden voljan dodati loptu, što nije tipični ballstoper. Problem je i to što je Harden igrač niza, čovjek koji može jako brzo postati vruć. U toj utakmici držali su ga na šest poena svega dvije minute do kraja prvog poluvremena, a onda ih je nakrcao i zabio 10 poena do kraja četvrtine. Njegova sposobnost da brzo uđe u zonu i samo krene trpati može biti velika stvar za Rocketse, ali to je ujedno i dvosjekli mač.
Harden nije vrhunski egzekutor. Njegovi su potezi izvanredni — bilo da se radi o ulazima, stepback tricama ili raščlanjivanju obrane kroz dribling — ali realizacija nije na elitnoj razini kao kod Stepha Currya i Giannisa Antetokounmpa. Njegov šut iz igre je na solidnih 44 posto. Šut za tri je na respektabilnih 39. True shooting je na jako dobrih 62 posto. No, nisu ti postotci izvanredni. Kada bi bili, Harden bi bio najbolji igrač lige. I ovako je jako blizu te titule bar kad je napad u pitanju (u obrani je i dalje slabašan, previše se kocka, ali ne igra je više na kriminalnoj razini kao prije par godina). Malo je igrača koji tjeraju obrane na toliko prilagodbi, koji su pravi, istinski triple threat, kroz koje se može vrtjeti čitav košarkaški sistem jedne ekipe.
Harden nikada neće biti omiljen među neutralnim navijačima. Previše je flopao u prošlosti. Izvlači previše prekršaja, što umrtvljuje igru.* Previše dribla. Previše se kurči. Čovjek je prije par godina po forumima nosio nadimak James ‘Literally Hitler’ Harden koliko je bio omražen. No, ako želite istinu, ovaj Hardenov period igre može se komotno usporediti s periodima kakve su u karijeri imali najlegendarniji bekovi u zadnjih 15 godina — bilo da se radi o Dwyaneu Wadeu, Kobeu Bryantu, Vinceu Carteru ili Tracyu McGradyju.
*Jako je zanimljivo što se ovo nikada nije pretjerano zamjeralo Michaelu Jordanu koji je bio vrhunski igrač između ostalog i zato jer je izvlačio suludi broj prekršaja — 8,2 u karijeri da budemo precizni, s par sezona u kojima je prelazio 10 slobodnjaka po utakmici, dakle na Hardenovoj razini.
Ono što nedostaje Hardenu da se približi bar dvojici od nabrojane četvorice je prsten. Teško će ga osvojiti s ovom momčadi. Rocketse još uvijek čeka integracija Chrisa Paula natrag u sistem. Čeka ih još 45 utakmica u kojima će Harden imati brutalnu minutažu i trošiti se. Čeka ih masakr na Zapadu na kojem 12 ili 13 ili čak 14 ekipa pretendira na doigravanje. Čeka ih playoff protiv pametnih trenera koji će tjednima razbijati glavu time kako zaustaviti Hardena i ekipu. Čeka ih propisno testiranje ne baš najuvjerljivije klupe lige. Previše prepreka. Previše.
No, s prstenom ili bez njega, ne može se poreći da Harden trenutno igra briljantnu košarku. Može vas nervirati, može vam se čak i gaditi, ali to ne znači da ne igra sjajnu sezonu koja je ujedno od povijesne važnosti jer ima potencijal redefinirati način na koji bekovi igraju basket.
