banner

IZ VOLEJA

JE LI OVO RJEŠENJE MISTERIJA O KOJEM SVI PRIČAJU? Kako to da Zlatan i dalje igra vrhunski? Ne, nije bog, ali evo u čemu je tajna

Komentar: Osjećaj uspjeha kod gladnog borca, gladnog nogometaša i ostalih nije ista, ona je u njihovu slučaju poput, a bit ćemo malo nekonvencionalni, najteže droge, poput čistog heroina

Mislili smo započeti ovo izdanje komentara nekim upečatljivim citatom Zlatana Ibrahimovića, ali kojim? Čovjek je u svojoj prebogatoj karijeri izrekao toliko pamtljivih citata i “one-linera” da je baš jako teško odlučiti se za jedan koji bi ga nekako definirao. Većina tih njegovih izjava graniči s nekim oblikom aforizma i većina toga što Zlatan izgovori, izgovori upravo o sebi i to nerijetko, onako “trešerski” u trećem licu. No, to je Zlatan, samoprozvani bog nogometa i to je njegov “trademark”.

ProfimediaFoto: Profimedia

Već je trebao u mirovinu

“Odustajanje za mene nije opcija”, “Ja odlučujem o svojoj budućnosti. Ja odlučujem što ću raditi i nitko drugi”, “Ne mogu se ne nasmijati kada vidim koliko sam savršen”, “Trebam nove mrzitelje, ovi stari su postali moji navijači”, “Ja sam kao vino, što sam stariji to sam bolji”, “Ne trebaju mi trofeji da si kažem da sam najbolji”, “Ja nisam nogometni kralj, ja sam bog”…

Možemo zaista ispisati stranice i stranice njegovih pomalo prepotentnih i arogantnih izjava, ali eto odabrat ćemo jednu koja će nam dobro poslužiti pri objašnjavanju zašto Zlatan Ibrahimović u 40. godini života okupira prvo mjesto ljestvice strijelaca u Serie A i zašto je još uvijek jedan od najboljih i najefikasnijih napadača na svijetu, a realno, već bi odavno trebao biti u mirovini.

ProfimediaFoto: Profimedia

Glad

Jednom je prilikom velili Šveđanin pokušao objasniti “smrtnicima” zašto i dalje igra i zašto nema namjeru odustati. Možda se šalio, možda je “trolao”, ali ako i jest vodit ćemo se onom poznatom izrekom da u svakoj šali ima pola istine.

“Uvijek težim ka tome da budem bolji. Ako je to što nikada ne osjećam potpuno zadovoljstvo problem, onda ja imam problem. Ali to je dobar problem… Mene je jako teško zadovoljiti, jer svaku put kada nešto osvojim ja već razmišljam o sljedećem koraku. Možda je to problem, možda je problem što ne uživam u trenutku, ali ja odmah ulazim u misiju osvajanja sljedećeg trofeja”, kazao je to svojevremeno Zlatan i zapravo otkrio tajnu svoje dugovječnosti, a to je – glad.

Poslužit ćemo se jednom tezom najboljeg hrvatskog MMA bora svih vremena, Mirka Filipovića, a vidi koincidencije i Zlatan je također majstor borilačkih vještina, da je suštinski važno za uspjeh nekog borca upravo to da on mora biti gladan i doslovce i figurativno. Zlatan je imao teško djetinjstvo, bio je jedan od petero djece u siromašnoj obitelji s nesretnim roditeljskim brakom koji su se rastali kada je Zlatan imao svega dvije godine. Odrastao je u Malmou, gdje je 1981. godine i rođen, a prošao je sve i svašta, od krađe bicikala, do sitnih krađa u dućanu i odrastanja u društvu opasnih likova, kriminalaca i dilera. No, ta ga je ulica odgojila ulica i izgradila mu karakter, učinila ga gladnim i željnim uspjeha.

Profimedia

Nitko nema takvu statistiku

Odbio je biti gubitnik i iskoristio je očito vrlo dobru “balkansku” genetiku i primio se nogometa za koji je, pokazalo se vrlo brzo, imao golemi talent. Kao i svim nogometašima, počeci su mu bili teški, ali u Ajaxu, najvećoj svjetskoj tvornici mladih igrača, Ibrahimović je došao na svoje. Svijet ga je zapravo prvi put zapazio nakon ovog gola, odnosno, nakon ovog gola protiv NAC-a 2004. godne, postao je svjetski hit.

Na neki način spektakularni golovi uglavnom su obilježili njegovu superbogatu karijeru. Od “škarica” s 30 metara protiv Engleske, do nebrojnih golova udarcem preko glave, golova karate-udarcem, golova škorpion-udarcem, golova petom, golova, pa do slobodnjaka kojima bi zavidio i Juninho Pernambucano, golčina volejem s 10, 20, 30 metara od gola, golovima iz mrtvog kuta, čudesnih lobova, čudesnih driblinga. Pita se čovjek katkada može li uopće Zlatan zabiti normalan gol?

Da je Zlatan doista živi iz misije u misiju možda najbolje svjedoči i njegova statistika. Teško, ali doista teško, ćete pronaći nogometaša koji je oduševio ili barem ostavio traga u svim klubovima u kojima je igrao.

ProfimediaFoto: Profimedia

Karijera iz snova

U PSG-u je svakako ostavio najveći trag. Odigrao je 180 utakmica za Parižane, upisao je čak 156 golova i 60 asistencija, drugo je najbolji strijelac tog kluba u povijesti i svojevremeno je srušio rekord legende PSG-a Pedra Paulete. Drugi klub u kojem je ostavio golemo nasljeđe jest svakako njegov aktualni klub Milan, za koji je igrao u dva navrata. Ukupno je skupio 115 nastupa u kojima je zabio 78 golova i 31 put je asistirao, a u istom je gradu, ali u dresu Intera, Zlatan upisao 117 nastupa i zabio je 66 golova te još 29 namjestio.

Kad smo već u Italiji spomenimo i kako je Zlatan igrao i za treći najveći apeninski klub Juventus, za koji je upisao 92 nastupa, 26 golova i 14 asistencija, a tko zna možda bi i više da nisu 2006. godine opali u niži rang nakon afere “Calciopoli” zbog koje je Zlatan silom prilika, kako bi izbjegao igranje u nižem rangu, prešao u redove Intera.

Iz Intera je kasnije prešao u Barcelonu, jedini klub u kojem Zlatan nije bio alfa i omega, jedini klub u kojem Ibrahimović nije ostavio predubok trag. No, čak i tamo uspio je u 46 utakmica upisati 22 gola i 12 asistencija. Spomenut ćemo dakako i Ajax, klub koji ga je lansirao među zvijezde, a za njih je upisao 110 nastupa te 48 golova i 15 asistencija.

ProfimediaFoto: Profimedia

Projekt MLS

Mislilo se u jednom periodu da će Ibrahimović vjerojatno i završiti karijeru. Bilo je to nakon kratke ere u Manchester Unitedu, gdje je pod Joseom Mourinhom odigrao 53 utakmice i zabio 29 golova te još deset namjestio. Pretrpio je Zlatan tamo tešku ozljedu križnih ligamenata, od koje se na kraju ipak oporavio u rekordnom vremenskom roku, gotovo dvostruko kraćem od predviđenog. Ipak je to Zlatan. No, nakon toga nekako se činilo da bi United mogao biti njegov posljednji veliki klub.

Nakon Uniteda Zlatan je otišao za Ameriku u MLS-u, mjesto gdje posljednjih godina svaki europski superstar odlazi završiti karijeru. Zlatan je tamo doveden kao projekt koji bi digao čitav američki nogomet na višu razinu, što je također misija u kojoj je uspio jer upravo zbog Zlatana cijeli je svijet počeo pratiti zbivanja u MLS-u. Dakako, on tamo nije razočarao. Zabijao je, u svom stilu, spektakularne golove i gotovo nakon svake utakmice imao je poneku izjavu koja bi odjeknula cijelim svijetom. Sasvim dovoljno da se namire senzacionalistički apetiti Amerikanaca. No, Zlatan je i dalje bio gladan.

ProfimediaFoto: Profimedia

Povratak u Milan

Vjerojatno je jedini elitni europski nogometaš koji se odlučio vratiti na stari kontinent nakon završene avanture u SAD-u i gdje se čovjek vrati? Ne u nekog drugoligaša, ne u klub u kojem je ponikao, ne kao pomoćni trener nekog nižerazrednog kluba, već se vratio kao pojačanje u Milan. Bilo je nekog spomena da će se vratiti u Švedsku, da će preuzeti neki skandinavski klub i biti im predsjednik, ali čovjek je završio u Milanu, posrnulom talijanskom velikanu koji je za njega imao posebnu misiju, misiju koju jedino on može izvršiti.

U Milanu je prošle godine negdje baš u ovo doba dolazilo do točke puknuća. Zvonimir Boban i Paolo Maldini nisu uspjeli u kratkom roku vratiti Milan na tračnice koje vode ka vrhu ljestvice, nisu pogodili niti s odabirom trenera, koji je dobio otkaz nakon nekoliko kola. Došao je Stefano Pioli, takozvani trener za male klubove koji je samo privremeno trebao “čuvati” mjesto nekom boljem i uglednijem. Promašili su i s pojačanjima tog ljeta, a na kraju im se pola Europe smijalo kada je Boban umjesto neke mlade zvijezde na zimu odlučio dovesti ostarjelog Ibrahimovića koji se taman vratio s “tezge” u MLS-u.

ProfimediaFoto: Profimedia

‘Deus ex machina’

No, pokazalo se da je to bio najbolji i ujedno posljednji potez Zvonimira Bobana u kratkoj operativnoj karijeri u Milanu. Zlatan je točno znao što treba njegovom klubu, znao je kako ih podići, što reći, kako se ponašati i kako im “spasiti guzice”. Ibrahimović je bio Milanov “deus ex machina”.

U suludo kratkom roku Zlatan je uredio klub, momčad, trenera, ma cijeli Milan. Njegova pojava, njegov pobjednički mentalitet, njegovo zalaganje u 40. godini života, njegova radna etika i profesionalnost, kao i psihički utjecaj na suigrače uzdigao je Milan na razinu na kojoj nisu bili još od one sezone prije gotovo deset godina kada ih je Max Allegri dovukao do Scudetta.

ProfimediaFoto: Profimedia

Poput heroina

Ibrahimović je danas prvi strijelac talijanske Serie A. Reći će zlobnici “kakva je to liga u kojoj je 39-godišnjak prvi strijelac”, ali to baš i nije tako. Ovaj fenomen možda je najbolje objasnio sam Zlatan prije nekoliko tjedana, kada je zabio gol “škaricama” Udineseu i namjestio gol za 2:1 pobjedu. Pa kaže ovako…

“Prije nekoliko mjeseci su govorili da propadne svatko tko se vrati u Milan, pa da i mene čeka isto. Ali ja imam pravi mentalitet i nikad nisam izgubio strast. Nadmašio sam Ibrahimovića iz 2012. godine koji je tada bio star. Sada sam mlad. Imam 39 godina, ali ne razmišljam o tome. To je samo broj. Ja ću preuzeti pritisak na sebe. Suigrači ga ne moraju osjećati… Jer teški trenuci dođu svakoj momčadi tijekom sezone. A ovi su me momci podmladili.

Mentalitet nam je dobar jer ekipa vjeruje u ono što radi. Trener Stefano Pioli ima vrlo mladu momčad na raspolaganju, a mojom krivnjom je prosjek godina nešto veći. Ne smijemo se zadovoljiti s ovime što smo napravili. Ova ekipa zna kako će naići vrijeme krize koje svi zajedno moramo prebroditi. U tim trenucima će moja odgovornost biti da ih povedem i popravim situaciju. Ja sam lider i moram ih voditi u teškim trenucima. A u dobrim trenucima ću ih morati podsjećati da nikada ne budu zadovoljni. Do sada smo dobri, ali još ništa nismo osvojili. Ako nastavimo da pobjeđujemo, dečki će shvatiti koliko je to dobar osjećaj. Ne smijemo se zadovoljiti ovime, moramo biti sve gladniji i gladniji. Hajde da ne pričamo o naslovu prvaka, hajde da pričamo o svakoj sljedećoj utakmici. Svaki meč je za nas finale”, pojasno je Zlatan.

I to je u biti to. To je ta glad nastala još tamo na ulicama Malmoa, glad koja tjera čovjeka od gotovo 40 godina na ganjanje trofeja, na nove misije. Glad koja borce uvijek tjera da naprave više i bolje, bez obzira na godine i tjelesno stanje. Osjećaj uspjeha kod gladnog borca, gladnog nogometaša i ostalih nije ista, ona je u njihovu slučaju poput, a bit ćemo malo nekonvencionalni, najteže droge, poput čistog heroina. Gladnom nogometašu, s ovakvim mentalitetom, zdravljem i genetikom poput Zlatanove, s te se droge jako teško skinuti. Kada kaže da o svojoj budućnosti odlučuje jedino on, on to, čini se, doista i misli.

ProfimediaFoto: Profimedia

Jedan od najvećih

Do kada će igrati, koliko će još golova zabiti, hoće li ikada osvojiti Ligu prvaka, jedini klupski trofej koji mu je uvijek izmicao, može li odvesti Milan do novog naslova, hoće li se vratiti u reprezentaciju? Ma zar je uopće bitno… Zlatan je već prema svemu što je do sada napravio za nogomet, a ujedno i za sebe, jedan od najvećih nogometaša u povijesti.

Za kraj, ostavili smo jedan citat koji zapravo potvrđuje baš sve što smo do sada napisali, izjavu u kojoj Zlatan govori upravo o gladi.

“Ako se počnem opuštati, ako izgubim glad, bolje da prestanem s nogometom. Treba mi ta glad. Još uvijek imam taj osjećaj da moram napraviti stvari deset puta bolje od ostalih igrača samo da bi me prihvatili i kako bih ja bio bolji”.


*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.

Povratak na Net.hr