Da odijelo ne čini čovjeka odavno je poznata poslovica. No, čini se da to nije slučaj kada su žene u pitanju. Da odjeća ne čini ženu, zar bi one koje si to mogu priuštiti hodale okolo i skupo plaćale modne mačke koji za njima hodaju sa svojim mod(er)nim psićima u torbicama!?
Ne može se više ni gaćice kupiti, a da modni stručnjak to nije odobrio. Modni mački, miševi, tvorevi ili kako li se već nazivaju su, da se izrazim pravo narodski, must have kod javnih osoba.
S obzirom da svako malo nekoj javnoj osobi ispadne pi**a ili bradavica u javnosti, nije ni čudo da se njihovi stilisti moraju brinuti i oko dezena na donjem rublju.
'Trpi i pati! To je ulog u budućnost'
A stil i ljepotu treba njegovati i razvijati od malih nogu. Tako smo svjedoci kako curice već sa 4 ili 5 godina idu na frizure i manikure dok one starije od 'čak' 11 godina depiliraju i bikini zonu. Ne razumijem što se tu ima depilirati, ali da - to doista postoji. I depilacija voskom za curice, jer i curice su korisnice takvih tretmana.
Na raznoraznim natjecanjima ljepote gledamo djevojčice koje su našminkane i odjevene kao odrasle osobe.
Meni je to žalosno, a ujedno i grozno za vidjeti. Nikada mi neće biti jasno zašto se takvi izbori ne zabrane i ta djeca, čiji roditelji ustvari liječe vlastite frustracije, ne zaštite!? To nije ništa drugo nego zlostavljanje djece.
Možda će neki reći da su te curice sretne, jer kada ih se upita što o tome misle, kažu da uživaju u takvim događajima.
No, to nije istina. Prvo, toj djeci je takvo ponašanje nametnuto. Prije nego li su počela biti svjesna svog postojanja osvijestila su da postoje manikure, pramenovi, 'ladne trajne, push up-ovi, umjetne trepavice i ostala dodatna oprema.
Ta djeca tijekom priprema i uređivanja trpe takvu torturu kakvu teško podnose i profesionalni modeli. Majke se ne libe stavljati ih na rigorozne dijete prije natjecanja, a sulude depilacije nožica nazivaju higijenom.
Botoksom na 8-godišnjakinju
Svaku mjeru je prevršila majka koja 8-godišnjakinji ubrizgava botoks. Svoj čin bolesna majka naziva garancijom za kćer da će jednog dana postati zvijezda, a 'brižna' majka će joj 'zadržati mladolikost'.
Drugo, ukoliko na takvom izboru ne pobijede te su curice duboko povrijeđene. Doživljavaju sebe kao promašaj, a curicu koja je zauzela višu poziciju na ljestvici ljepote smatraju ljutim neprijateljem. A glavni krivac za 'neuspjeh' im je frizerka koja nije dovoljno natapirala kosicu ili maskara koja se razmazala.
Čak se i stručnjaci slažu da takav stav i odgoj djevojčice pretvara u nesigurna bića opsjednuta izgledom. Stoga mi nije jasno zašto tako nešto, ne samo da još uvijek postoji, nego se i granice pomiču, pa manikirke uređuju noktiće i jednogodišnjakinjama!? Zašto se nitko ne brine o tome što te curice nemaju djetinjstvo i ne odrastaju normalnim razvojnim putem?
A kad se samo sjetim koliko sam se ljutila na svoju mamu jer je forsirala crvenu boju u mom modnom izričaju. Ma čak i one uštogljene košuljice koje sam morala nositi na 'značajnijim' zbivanjima nisu vrijedne spomena u odnosu na ovakve stvari. A u tim trenucima mi je bilo najteže na cijelom svijetu.
Tješi me što takvi izbori kod nas još nisu zaživjeli. No, ujedno me plaši da bi se mogli početi organzirati s obzirom da mi patimo za svime što je 'amerikansko', pa nebitno koliko je to dobro ili loše.
Pritom ne razmišljamo zašto se kaže 'američki san' - zato jer je to samo san.
