Jeste li znali da dijete koje je dehidriralo možete izliječiti sa samo nekoliko kapi vode? Ja to, primjerice, nisam znala, a očito nije znala ni doktorica na Hitnom prijemu KBC-a Rebro s obzirom da je dijete stavila na infuziju.
Nekoliko kapljica vode bio je prijedlog medicinske sestre Hitne medicinske pomoći. Naime, moj dvogodišnjak se razbolio i nije prestajao povraćati. Cijelu noć je proveo na infuziji, te su ga ostavili u bolnici na gastroenterološkom odjelu.
Stanje mu se nakon druge boce infuzije popravilo, pa je sljedeći dan pušten kući. No, sutradan opet ista priča. Nakon što je tri puta u sat vremena povratio, zovem Hitnu. Prvo sam im do u detalje objasnila u čemu je problem, a potom sam im još zamalo morala podastrijeti i imovinsku karticu objašnjavajući da nemam i zašto nemam auto.
'Pa je l' ga ima tko drugi odvesti?', pita glas s druge strane telefonske linije potpuno logično.
'Ima, gospođo, ali meni je, eto, baš došlo da zajebavam ljude na Hitnoj', objasnim joj da skratimo priču, dok mi dijete na rukama dušu ispušta povraćajući.
Živčana sestra s Hitne vs. luda mater bolesnog djeteta
Nakon otprilike pola sata su stigli. Debeljuškasta sestra je bijesna jer se neka luda mater drznula zatražiti stručnu pomoć za bolesno dijete. Doktorica je mlada, smirena. Čita otpusno pismo napisano samo dan ranije.
No, nervoznjikava sestra se ne da.
'Gospođo, pa dajte mu vode da ne dehidrira i sve će bit u redu', podučava me stručno.
'Ali on povraća i vodu!', objasnim.
'To je zato što mu dajete naglo. Dajte mu samo po nekoliko kapi', već je na rubu živčanog sloma jer se neukoj materi ništa ne da dokazati.
'Je l' vi to meni hoćete reći da je u redu što dijete ne prestaje povraćati i da će ga spasiti nekoliko kapi vode? Jeste li to govorili i nesretnim roditeljima čija je djevojčica proljetos umrla zbog zrna graha jer Hitna nije znala kamo da dijete odveze? Gospođo, moj sin je visokoneurorizično dijete koje je imalo tešku operaciju dok je još bilo u inkubatoru i ja nisam nikakva nerazumna mama koja zlostavlja medicinare jer joj je dijete bljucnulo!', proderala sam se da me čulo pola naselja.
U tom trenutku sam procijenila da mi je to ipak bolja opcija nego da je gurnem niz stepenice.
Doktorica s KBC-a Rebro vs. doktorica s Hitne
Stižemo u bolnicu. Dolazi zgodna mlada doktorica i smjesta se obruši na onu mirnu kolegicu s Hitne: 'Je l' ih vi sve dovozite nama? Zašto ste došli baš nama?'
'Pa majka je inzistirala', brani se ova mirna.
Nakon što me odvela u boks, doktorica me prvo oštro pita: 'Zašto ste inzistirali da se dijete dovedete nama?'
'Zato što je jučer otpušten iz ove bolnice', mirno joj odgovorim.
Tada je ipak odlučila pogledati otpusno pismo i pitati što mu je.
'Meni se čini da je to za Zaraznu', zaključi naposljetku.
Malo sam se tada posramila. Pa jasno da sam ja trebala postaviti dijagnozu svome djetetu, pa ipak sam ja ta koja je s njim svakodnevno. Kako mi je uopće palo na pamet da bi doktorica koja ga vidi prvi put u životu znala što mu je? Stoga je posve normalno da se doktorici 'čini' da je slučaj za Zaraznu, a ja sam kao majka trebala biti 'sigurna' da je slučaj za Zaraznu.
Pogledam je onako mladu, zgodnu, učenu i shvatim da ni njoj nije lako. Priča se o rezanju plaća, tko zna hoće li biti božićnice i regresa, a svi smo u nedavno otkrivenoj aferi o polaganju ispita na Medicinskom fakultetu vidjeli da to nije nimalo jeftin studij. I još ako se ukinu ove financijske beneficije, ispada da žena neće isplatiti svoj fakultet do mirovine.
Običan novinarčić vs. doktorica s KBC-a Rebro
Shvatim da je moj problem bolesnog djeteta potpuno benigan naspram njenih problema, pa joj se nježno i puna razumijevanja obratim:
'Doktorice, ja sam samo običan novinarčić i ja vam se ne razumijem u dijagnoze. Ja samo znam piskarati o liječničkim pogreškama, kupovini ispita na fakultetima i slično, ali ako vi smatrate da bih dijete trebala odvesti na Zaraznu, ja ću smjesta uzeti taksi i otići tamo. Jer prvenstveno želim da mi se dijete izliječi, ali isto tako ne želim ugroziti ostalu djecu.'
Tada je i ona, valjda, shvatila koliko sam ja draga i simpatična jer mi se ljubazno nasmiješila i rekla da nema potrebe jer da su ga oni zaprimili i da će mu oni pružiti liječničku pomoć. I doista su pomogli.
Doduše, ne s nekoliko kapljica vode, kako je savjetovala nervoznjikava sestra iz Hitne, nego bocom infuzije jer je mali dehidrirao, te uputama i lijekovima za dalje.
Ovo je samo jedan od, srećom, blažih slučajeva 'loptanja' s pacijentima, jer znam da su mnogi roditelji i pacijenti prošli i puno gore situacije.
A isto tako znam, iz vlastitog iskustva, da postoje doktori i sestre čiji se trud i rad ne mogu 'izmjeriti' novcem, poput onih na neonatologiji iste te bolnice, a koji se svakodnevno bore za živote tih malenih anđela. I nikada nisu pokazivali ni najmanju nervozu jer rade prekovremeno ili nisu zadovoljni plaćom.
Samo se, nažalost, o njima puno manje piše. Ali i to ćemo ispraviti. Barem ja.
