Vozim se na posao i premda je jutro, bez klime u autu bi bilo gadno. Užarila se Hrvatska posljednjih dana, a gospodin Celzij nikako da smanji doživljaj. Ne brine me to toliko jer i u uredu imam klimu i uvjete pristojne za rad.
Na putu do posla prolazim pored gradilišta gdje će uskoro biti postavljene fontane. Radnici rade punom parom. Ulazim u redakciju i kroz prozor na susjednoj zgradi vidim dvojicu radnika na krovu. Nema klime, nema zaštite od sunca, a pitanje je imaju li i plaću!
Prisjetim se svog oca. I on je tako proveo svoj radni vijek. Kiša, sunce, žega... Posao ne pita, a sve to kako bi meni osigurao školovanje i posao kakav danas imam.
Prijatelji stari, gdje ste?
Nešto kasnije gledam prijenos iz Sabora. Sabornica poluprazna i tek pokoji zastupnik je došao na svoje radno mjesto. Odgovarati neće nikome, plaća od 15-ak tisućica će sjesti na račun i oko toga nema dvojbe.
Njima je, valjda, prevruće da bi sjedili u klimatiziranom prostoru, a za njihove plaće se ionako brinu ti šljakeri koji od posla i nemogućih uvjeta za rad najvjerojatnije nisu ni primijetili što se događa u Saboru.
A s obzirom da se bliži raspust, možda su ljudi jednostavno otišli do svojih vikendica na moru kako bi malo provjetrili i uredili prije nego s familijom dođu na odmor.
To već mogu razumjeti (iako nemam vikendicu na moru, pa ljubomora iz mene pršti iz svake pore), ali i za to se moglo iznaći rješenje. Što, jednostavno, od svih silnih ljudi koji su nezaposleni niste poslali nekoga da vam sredi ljetnikovce i uredi okućnice?!
Ministre, šalji svoje roditelje da rade kako bi preživjeli penziju
Ljudi bi barem nešto zaradili. Osim toga, i Mrsić je sad uveo kupončiće koje poslodavac za sezonce mora imati jer im tako isplaćuje doprinose. Vijest koja je svakako obradovala svekoliko pučanstvo je i ta da će sad i penzići moći raditi legalno. Bravo!
I meni osobno je sad lakše. Naime, opet se moram osvrnuti na svog oca šljakera. Nakon toliko godina teškog i fizičkog rada, otišao je u mirovinu. Raspolaže mjesečno s vrtoglavih 1.000 kuna i aparatom za dijalizu tri puta tjedno. Dakle, četiri dana u tjednu je besposlen. Komotno je mogao otići nekom saborskom zastupniku srediti vikendicu i pritom nešto zaraditi. Kad je već cijeli život crnčio, pa što ne bi i sad kad je u mirovini?! Navik'o je.
Baš me zanima kad će osvanuti reportaža s neke plantaže u dolini Neretve, kamo roditelji ministara idu u nadničare kako bi preživjeli od penzije! Jedva čekam.
Vodi se stoka na ispašu!
I kad sam već pomislila da dan ne može biti usraniji, eto Milanovića da ga sjebe do kraja.
'Tražit ću od svih ministara da odu 10 dana na odmor jer želite da vas vode normalni ljudi, zar ne', zaključio je premijer Zoran Milanović.
Prvo, Milanoviću, VODI se stoka na ispašu, pa te molim da ti i tvoji ministri nas ne vodite nikamo. Jer ovo do čega ste nas 'doveli' je posljednje mjesto na kojem želimo biti.
Drugo, u situaciji u kakvoj je država – zar ćete se doista moći odmarati, pa makar to i ne bilo ništa pretenciozno, kako si već najavio?
Od čega ste se vi to umorili? Od gledanja prosvjeda gladnih radnika koji ne primaju plaće i ostaju na cesti? Sjećaš li se djeteta radnika Diokija koji je transparentom molio uskršnjeg zeku da tati donese plaću? Jesu li takve situacije umorile tebe i tvoju svitu?
Znaš li ti, Milanoviću, koliko čovjek mora biti očajan da bi svoje dijete doveo na prosvjed? A ti svoju vodiš na ljetovanja. Doduše, ne pretenciozna, ali valjda ćete nekako preživjeti.
Znam, znam sam si rekao da nisi tu da ikoga tješiš. To nam je svima jasno jer nas u suprotnom ne bi 'vodio' u smjeru u kojem nas 'vodiš'.
Imam jedan prijedlog za tebe. Kažeš da nitko ne može raditi bez odmora. E pa i sam znaš koliko je ljudi na burzi i koliko dugo se 'odmaraju'. Iz tvojih tumačenja se onda da zaključiti da su ti ljudi odmorniji, a time i normalniji od ovih koje sad imaš. Pa zamijeni onda ove umorne i nenormalne odmornima i normalnima.
