Prvi put su tu došli sasvim slučajno. Te davne 1979. godine rezervirali su smještaj prvotno u Budvi, no uslijed velikog potresa hotel se srušio, a alternativa je bio hotel Kompas u Dubrovniku. Ostalo je povijest.

Dubrovnik je, kako samo on to zna, očarao Johanna i Rosemarie. Proputovali su cijelu Jadransku obalu, no jedino se Dubrovniku vraćaju.

Svake godine s autom dovezu svoj brod „Malaika“ koji je nakon toga vezan u ACI marini u Komolcu. Tu borave od svibnja do rujna, odmaraju, uživaju i opuštaju se. Iako pričaju samo njemački, ovdje su stekli puno prijatelja. Svi ih u ACI marini Dubrovnik poznaju i oni znaju sve djelatnike.

''Osoblje sve brzo riješi''

Za Dubrovački dnevnik otkrili su što je to zbog čega im je Dubrovnik toliko iznad drugih destinacija.

''Klima i ljudi. More i otoci. Osoblje Marine je ljubazno i uvijek spremno pomoći. Oduševljeni smo svima redom, od mornara, recepcionera pa sve do direktora. Nema tog problema koje osoblje ne može brzo i jednostavno riješiti na iznimno prijateljski način.  Ovdje se osjećamo sigurno i uistinu dobrodošlo. Moramo pohvaliti organizaciju i rad Opće bolnice, kao i kirurga Slavka Davilu, koji  je iznimno stručan i srdačan', govore ovi vjerni gosti ACI marine Dubrovnik.

S obzirom na to da se tu vraćaju 40 godina,  možda su najbolji primjer za odgovoriti kako iz perspektive turista izgleda Dubrovnik nekad i sad. Otkrili su svoje dojmove.

''Prije je bila bolja glazba''

''Prije rata je Hrvatska imala ljepšu glazbu. To su bile divne melodije, a sada je glazba skroz drugačija. Svake godine je sve bolje i razvijenije, kako Grad, tako i ACI marina. Tužno je bilo doći ovdje 1992. godine. Posvuda je sve bilo razrušeno, no mi smo ipak morali doći makar na jedan dan. Ljudi su bili s puškama, brodovi su bili od gelera. Ipak smo nakon jedne noći morali otići dalje'', pričaju Johann i Rosemarie Hirschmann, koji su te godine pošli  zadnjim brodom za Bari.

Sva ta ljeta provedena u Dubrovniku sa sobom nose i brojna sjećanja. Jednu uspomenu i događaj kojega nikada neće zaboraviti podijelili su i s nama.

''Jednog ljeta smo supruga i ja plovili u blizini plaže Šunj na Lopudu. Jedna gospođa iz Lapada se utapala, mi smo je spasili i odveli u Gruž gdje su nas čekala kola hitne pomoći. Sve ove godine smo ostali u kontaktu s njom i s njenom obitelji. Jednostavno rečeno, Dubrovnik je naš drugi dom! I vraćat ćemo mu se sve dok nas zdravlje bude služilo'', zaključuju supružnici Hirschmann. 

Talijan Gaetano Cammarota dolazi već 30 godina

Oni, naravno, nisu jedini koji se vjerno vraćaju svojoj omiljenoj nautičkoj destinaciji. Talijan Gaetano Cammarota, jedan od osnivača Rotary kluba u Dubrovniku, posljednjih 30 ljeta odmara sa svojom suprugom u ACI marini Komolac.  I njega smo pitali što je to što ga toliko veže za Grad da se tu uvijek vraća.

''More, otoci, mir i tišina, a i supruga mi je Dubrovkinja. Šalu na stranu, Dubrovnik je destinacija za odmoriti dušu. Ovdje zaboravim na sve probleme. Sve se radi polako, nema žurbe i buke kao u Italiji. Ljudi su dobri, puno sam prijatelja ovdje stekao. ACI marina Komolac, u kojoj vežem svoj brod, ima divne djelatnike. Svake godine je sve modernija i bolja. Vidi se napredak, ali ljudi su  ti koji daju još veću dimenziju mom odmoru. Ovdje imam sve što mi treba, ako nečega nema, onda to ljubazno osoblje vrlo brzo riješi. Tako da opet ima sve!'', zaključio je Gaetano Cammarota koji je također bez ikakvog predomišljanja odgovorio na pitanje do kada planira ljetovati u Dubrovniku.

''Dok sam zdrav i živ!'', zaključio je ovaj Talijan, baš kao i supružnici iz Njemačke, jedni od mnogobrojnih zaljubljenika u naš grad, obalu i otoke, naš pravi mali raj za nautičare.