Premijerka Jadranka Kosor iz Vatikana se nakon susreta sa Svetim Ocem vratila s osjećajem "ponosa, pouzdanja i samopouzdanja", te još jednom dokazala tezu da je moć vjere (kod onih koji je imaju) tolika da može nadići sve u stvarnosti utemeljene probleme.
Predsjednici Vlade samopouzdanje, pouzdanje i ponos ništa ne može pokvariti, čak ni činjenica da je zahvaljujući jalovim mjerama Vlade u posljednjih mjesec dana još više od 8000 ljudi zakucalo na vrata Zavoda za zapošljavanje i pridružilo se vojsci od 309 tisuća nezaposlenih koji u ovoj zemlji nemaju nikakvu perspektivu. Vjerojatno u želji da svima ne pokvare raspoloženje, pa ni najodgovornijoj osobi u državi, šefovi Hrvatskog zavoda za zapošljavanje danima drže javnost u neizvjesnosti ne želeći otkriti koliko su stvarno crne njihove crne brojke.
Zavodu koji rijetke zapošljava i veliku većinu samo evidentira, iz mjeseca u mjesec sve je teže prebrojavati svoje podatke. Znaju oni da je statistika moćno oružje i da brojke upakirane na ovaj ili onaj način mogu dati krajnje različite rezultate. Ovog ožujka posebno su se trudili oko brojki za veljaču, ali kako su ih god okrenuli nisu bile sjajne. Ljeto i sezonsko zapošljavanje, koje će samo privremeno smanjiti pritisak dolaska novonezaposlenih, još su daleko, tako da šefovi Zavoda neće imati izbora nego suočiti premijerku s poraznim rezultatima njena rada. No, nju ovozemaljski problemi kao da ovih dana previše ne diraju, puna je optimizma i svojski se trudi propovijedati ga svima i posvuda.
Vjerujte mjerama A, B i C, one donose spas
"Optimizam je realan i mora pratiti sve što čovjek u životu radi, jer bez samopouzdanja se ništa ne može napraviti", podučit će skeptike premijerka Kosor, koja, kao i njezin pobočnik, ministar financija Ivan Šuker, iznimnu vjeru polaže u učinke koje će imati Vladine mjere A i mjere B, a o tek najavljenim mjerama C da se i ne govori. Nema veze što većina građana nema blage veze što se krije iza famoznih slova A, B i C. Važno je da vjeruju, budu strpljivi i optimistični i čekaju da mjere donesu bolju budućnost.
Mjeru D Šuker i Kosor ne spominju. Nje formalno nema, ali se podrazumijeva i svodi na dokidanje velike većine radničkih prava. Prije svega tu su materijalna prava iz kolektivnih ugovora onih koji su ih sklapali s državom. Tek se stidljivo najavljuje kako su na stolu apsolutno sva prava, osim osnovice plaće, ali vrlo vjerojatno oni će shvatiti da država može biti i majka i maćeha. Zveckanjem škara rezalica Šuker planira primiriti vojsku državnih namještenika i javnih službenika koji će na kraju biti sretni ako im i plaće ostanu na sadašnjoj razini. Nazire se rješenje i za, u ovom trenutku, vrlo buntovne radnike. Već je stvarno postalo iritantno da iz svih krajeva države svakodnevno pristižu vijesti o prosvjedima radnika ovog ili onog poduzeća, štrajkovima glađu, prinudnom zauzimanju proizvodnih pogona, a sve ne bi li im netko isplatio plaće koje su davno zaradili. Savršen je to trenutak da im netko kaže kako bi im moglo biti i gore nego što im je sada.
U medije je tako prikladno puštena stara ideja Hrvatske udruge poslodavaca o zakonski lakšem otpuštanju radnika i ukidanju plaćene pauze za topli obrok. Upravo u tom kontekstu treba čitati najavu premijerke Kosor da će Vlada izmjenama Zakona o radu poduzetnicima olakšati otvaranje radnih mjesta, jer je zapravo riječ o dvije strane iste medalje. Poslodavci već godinama, naime, promoviraju tezu da u Hrvatsku na velika vrata treba uvesti fleksibilniji sustav zapošljavanja, koji u svojim temeljima zapravo ima lakše otpuštanja radnika kako bi se otkaznim rokovima i otpremninama neopterećenim poslodavcima olakšalo novo zapošljavanje.
317.000 nezaposlenih, a poslodavci traže lakše davanje otkaza
Promovirajući lakše otpuštanje radi lakšeg zapošljavanja, i Kosor i poslodavci 'zaboravljaju', međutim, spomenuti činjenicu da u zemljama koje taj model uspješno primjenjuju odlazak na zavod za zapošljavanje nije jednosmjerno putovanje, nego je država tamo osmislila mehanizme i sustave kroz koje se nezaposleni vrlo brzo i uspješno prekvalificiraju i nađu novi posao.
Upravo zato što Hrvatska svojim građanima ne nudi takvu perspektivu, teško je vjerovati da će Vlada poslodavcima dodatno popustiti i omogućiti još lakše škartiranje viška radne snage, ali će sigurno i dalje glumiti brigu za radnike uskraćujući poslodavcima upravo te ustupke. Baš kao da im je aktualni zakon ikada zasmetao da više od 317 tisuća ljudi smjeste na popis nezaposlenih, a uskratom isplate plaća na rubu egzistencije drže gotovo 400 tisuća ljudi. Vlada im pri tome niti jednom nije stala na put, i niti jedan poslodavac nije odveć patio zbog neisplate plaća, jer su zakoni koje je Vlada sastavila omogućili da takvi prolaze nekažnjeno.
E, kad već žive u državi u kojoj Vlada ima puno više sluha za zahtjeve poslodavaca nego za muke radnika, radnicima neće preostati drugo nego da odu stopama svoje premijerke. Put pod noge pa u Vatikan. Možda se i oni vrate "s osjećajem ponosa, pouzdanja i samopouzdanja", pa im ovozemaljski nedostatak novca za goli život neće više toliko smetati.
