Unesrećenima u potresu možete pomoći i iz Zagreba. Janja Benić provela nas je kroz svoje volontersko iskustvo
Kad je na Instagramu vidjela da Crvenom križu nedostaje ljudi za sortiranje odjeće, odmah se odlučila djelovati u skladu s mogućnostima i krenuti
Rad Janje Benić, jedne od naših omiljenih gastro blogerica, često i rado pratimo. No, umjesto o kakvom receptu, ovaj smo put s njom razgovarali o humanitarnom angažmanu i volonterskim satima koje je uložila u pomoć zajednici. Ispričala nam je zašto vjeruje da svatko od nas može pronaći način da pomogne u mjeri u kojoj može, ali i otkrila kako su izgledali njezini dani volontiranja na Žitnjaku i Velesajmu pod okriljem Crvenog križa.
Kako izgleda volontiranje u Zagrebu iz prve ruke
“Prvi put sam otišla samoinicijativno volontirati na Žitnjak 31. prosinca. Netko od mojih prijatelja na Instagramu je podijelio objavu u kojoj je stajalo da Crvenom križu nedostaje ljudi za sortiranje prikupljenih dobara. Znala sam da nemam mogućnosti ni vremena otići na teren u pogođena područja, ali sam isto tako znala da na neki način želim pomoći. Gledala sam što se može lokalno napraviti i tako se odlučila krenuti prema Žitnjaku, gdje su se sortirale prve pristigle donacije, kao što je konzervirana hrana i ostala hrana s duljim rokom trajanja te kozmetički proizvodi i higijenske potrepštine.
Hrana koja je stigla, a da je imala kraći rok trajanja (voće, kruh, nešto domaće zimnice i slično), bila je stavljena na poseban dio i potom prevezena u Pučku kuhinju. Sve što je sortirano pakiralo se u kutije, popisivalo te je posloženo na palete koje su onda prevozili u sabirne centre na potresom pogođen teritorij. Kako je skladište na Žitnjaku postalo premalo za sve donacije sve je prebačeno na Velesajam, u paviljon 6.
Tamo se, pak, sortirala odjeća po odjevnim predmetima, obuća, deke, prekrivači, posteljina i isto tako se parkirala u kutije, popisivala te je poslana dalje na potresom pogođen teritorij. I tamo također stiže hrana koja se sortira za dalje.
Svaka čast ljudima koji su zapakirali čistu odjeću i popisali sve što su poslali, ali ostalo je bilo svakakvo – prljavo, s ‘mirisom’ vlage, ponešto i blatno
Već se dosta pisalo o tome kakva odjeća dolazi… Stvarno se nađe svega. Svaka čast ljudima koji su zapakirali čistu odjeću i popisali sve što su poslali, tih je bilo možda 30 posto, ali ostalo je bilo svakakvo – prljavo, s ‘mirisom’ vlage, ponešto i blatno. Bojim se da je dosta toga stajalo negdje mjesecima i čekalo priliku da se ljudi toga riješe. Stvarno je lijepo da su se ljudi kolektivno organizirali na razne načine, ali neki nisu promislili što je ljudima potrebno u zimskim mjesecima koji su ostali bez krova nad glavom u sadašnjim vremenskim uvjetima.
Što se tiče volontera, doista mogu reći da svi vrijedno rade. Atmosfera je jako pozitivna i poticajna, nikome ništa nije teško, i nitko vas ni na što ne tjera. Primjerice, ja sam na Žitnjaku i Velesajmu bila tri dana, po otprilike tri sata, koliko sam mogla. Koordinatori Crvenog križa ti se i na dolasku i na odlasku lijepo zahvale i svi su jako srdačni. Sve što vi trebate napraviti jest odlučiti koju količinu vremena imate za uložiti, upisati se u evidenciju i krenuti s radom. A energija je ondje zbilja posebna.
Pridonošenje zajednici u ovakvim trenutcima važnije je nego ikad
Ljudi iz Crvenog križa koordiniraju sve te velike količine donacija pa naravno da trebaju više vremena, no osobno do sada nisam imala negativnog iskustva s njima. Jedino što mislim da bi ipak trebali malo bolje poraditi na informiranju potencijalnih volontera preko društvenih mreža, a izgleda da su i na tome sada počeli raditi. Za kraj, svima onima koji su to na bilo koji način u mogućnosti, poručila bih da krenu s nekim oblikom volontiranja. Pridonošenje zajednici u ovakvim trenutcima važnije je nego ikad.”