Mnogim se ljudima dešava da zakasne s plaćanjem računa jer nemaju. Ostali su bez posla. Rodila se beba. Potres je izvalio zabatne zidove. Studentu moraš platiti školarinu. Istresao si zadnju paru za pretrage jer ne možeš čekati 15 mjeseci da te uzme javno zdravstvo iako ga financiraš doprinosom od 16 posto na plaću. I porezni obveznici, tvrtke, obrti i građani, nađu se u gabuli pa moraju pričekati s podmirenjem poreznog duga dok se zeru ne oporave.
No za takve životne i poslovne peripetije slijedi nevoljniku masna kazna preko kamata, opomena, kazni, blokada i ovrha. Iz porezne uprave će vas zvati doma da ste dužni. Porezni referent će se mrgoditi. Predložit će da možda zatvorite posao kad ne možete podmirivati svoje obaveze prema Državi. Država je odredila što joj sve moramo plaćati i nema mrdanja, dug se mora nadoknaditi s kamatom pa sve da vam je izgorjela kuća. Ali u Hrvatskoj obrat ne vrijedi. Ako je Država tebi dužna, pripazi, jer možeš nagrabusiti.
Plaćala sam točno koliko su tražili
To sam upravo iskusila na svojoj koži. Moja draga Država hladno me opelješila za malo manje od 20.000 kuna. Slučaj je moj i privatne naravi, ali priča je poučna za druge pa ću je zato podijeliti.
Tražim, evo, jedan dan nešto na servisu e-građanin i zađem u neku rubriku gdje imam što vidjeti. Tamo lijepo piše da imam 20.000 kuna preplaćenog poreza. Uuups! Odakle, nemam pojma. Kopam i utvrdim da je to iz neke tri godine kad sam radila kao slobodni novinar s registracijom samostalne djelatnosti koja mora voditi knjige. Porezi i doprinosi za takav tip registracije određeni su zakonom, kako i treba biti. Ja sam uredna građanka i podmirujem što sam dužna. Sve što je od mene tražila Država uredno sam plaćala i tada.
Kažem mojima doma da imam sretnu vijest. Dvadeset somića čeka me kod Ministarstva financija. Jupi. Taman sam se nekidan premišljala hoću li djeci kupiti neke skupe igračke koje mi pokazuju već mjesecima. Pa sam to složeno pitanje odgodila za Božić.
To vam je u zastari
Ujutro, dakle, smjesta idem u poreznu da uzmem neočekivani ”poklon” od lijepih 20.000 kuna. Prime me vrlo ljubazno. Kažem da imam dosta preplaćenog poreza i gdje sam to našla. Malo se zgledaju. Provjerit će, kako da ne, ali na mah mi se učini da ovo ne vodi u happy end. Otklonim tu paranoičnu misao. Ako mi je Država dužna, vratit će.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jednom davno došla sam na ovo isto mjesto po neku potvrdu, ali mi je nisu htjeli dati jer su me izvijestili da imam porezni dug od šest lipa. Ne šalim se. Šest lipa. Pa su me poslali da prvo to uplatim, a onda može potvrda. Uplatila sam. S državom ti je čist račun – duga ljubav.
Referentica gleda u ekran, ja gledam u mojih 20.000 kuna. Onda digne glavu i sućutno raširi ruke. Ništa od toga, gospođo. To vam je u zastari. Kakva zastara, odakle zastara, nikad me niste obavijestili da prema meni postoji dug.
Ništa se više ne može učiniti
Referentica je iskusna i očito je navikla na ovakve razgovore s luzerima kao što sam ja. Žao joj je i razumije me, ali zastara je, vidite, šest godina. A to je upravo prošlo. Ali ja sam na ovo nabasala sasvim slučajno, zašto me vi u šest godina niste zvali, poslali mi mail? Zašto ja za to ne znam? I za najmanji dug odmah pišete opomene. Ali za ovoliko preplaćeni porez nema od Države ni pisma ni razglednice.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ne, kaže, nismo vas dužni obavijestiti, zakon nam to ne nalaže. Vi sami morate o voditi računa o stanju s vašim porezom. Sad već postajem ljuta. Ali kako sam mogla znati da uopće postoji ovakva situacija? Plaćala sam točno toliko poreza koliko ste mi vi ovdje razrezali, a to znači da ste me teretili za više od onoga što je po zakonu bilo potrebno. Vi ste, znači, prouzročili ovaj višak. I sad: zastara. Ona sliježe ramenima.
Može li se sad tu nešto učiniti, pitam pristojno jer sam pristojna. Mogu li se, dovraga, negdje žaliti?
Jaje na pegli
Pa možete, kaže, kao da sam je pitala mogu li na pegli ispeći jaje. Ali to vam je, gospođo, samo gubljenje vremena jer time nećete ništa postići. Zastara je zastara. Mi tu ništa ne možemo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tu se pozdravljam, pristojno jer sam pristojna. Ali ne bih se uopće čudila da se neki drugi profil – kome su ”po zakonu” najprije naplaćivali previše poreza, a onda su mu šutke maznuli 20.000 kuna – toliko obeznani da im razbije vrata i isprevrće tegle s ljubicama. Pogotovo ako upravo nema djetetu za kolica i ako mu obitelj doma jede popečke od starog kruha i kelj na vodi. Jer ovako postupa samo lopovska Država koja je donijela ovakav lopovski zakon. Dakle, pazite dobro da vas ne zavale. I nemojte biti budale kao ja koja sam očekivala da će mi moja Država vratiti ono što mi je dužna. Jer, kao što vidite, neće.
Kako me Porezna, po lopovskom zakonu, šutke opelješila za 20.000 kuna
Slučaj je moj i privatne naravi, ali priča je poučna za druge pa ću je zato podijeliti
Pa možete, kaže, se žaliti, kaže mi referentica. Ali to vam je, gospođo, samo gubljenje vremena jer time nećete ništa postići. Zastara je zastara. Mi tu ništa ne možemo. Tu se pozdravljam, pristojno jer sam pristojna. Ali ne bih se uopće čudila da se neki drugi profil - kome su ''po zakonu'' najprije naplaćivali previše poreza, a onda su mu šutke maznuli 20.000 kuna - toliko obeznani da im razbije vrata i isprevrće tegle s ljubicama. Pogotovo ako upravo nema djetetu za kolica i ako mu obitelj doma jede popečke od starog kruha.
Mnogim se ljudima dešava da zakasne s plaćanjem računa jer nemaju. Ostali su bez posla. Rodila se beba. Potres je izvalio zabatne zidove. Studentu moraš platiti školarinu. Istresao si zadnju paru za pretrage jer ne možeš čekati 15 mjeseci da te uzme javno zdravstvo iako ga financiraš doprinosom od 16 posto na plaću. I porezni obveznici, tvrtke, obrti i građani, nađu se u gabuli pa moraju pričekati s podmirenjem poreznog duga dok se zeru ne oporave.
No za takve životne i poslovne peripetije slijedi nevoljniku masna kazna preko kamata, opomena, kazni, blokada i ovrha. Iz porezne uprave će vas zvati doma da ste dužni. Porezni referent će se mrgoditi. Predložit će da možda zatvorite posao kad ne možete podmirivati svoje obaveze prema Državi. Država je odredila što joj sve moramo plaćati i nema mrdanja, dug se mora nadoknaditi s kamatom pa sve da vam je izgorjela kuća. Ali u Hrvatskoj obrat ne vrijedi. Ako je Država tebi dužna, pripazi, jer možeš nagrabusiti.
Plaćala sam točno koliko su tražili
To sam upravo iskusila na svojoj koži. Moja draga Država hladno me opelješila za malo manje od 20.000 kuna. Slučaj je moj i privatne naravi, ali priča je poučna za druge pa ću je zato podijeliti.
Tražim, evo, jedan dan nešto na servisu e-građanin i zađem u neku rubriku gdje imam što vidjeti. Tamo lijepo piše da imam 20.000 kuna preplaćenog poreza. Uuups! Odakle, nemam pojma. Kopam i utvrdim da je to iz neke tri godine kad sam radila kao slobodni novinar s registracijom samostalne djelatnosti koja mora voditi knjige. Porezi i doprinosi za takav tip registracije određeni su zakonom, kako i treba biti. Ja sam uredna građanka i podmirujem što sam dužna. Sve što je od mene tražila Država uredno sam plaćala i tada.
Kažem mojima doma da imam sretnu vijest. Dvadeset somića čeka me kod Ministarstva financija. Jupi. Taman sam se nekidan premišljala hoću li djeci kupiti neke skupe igračke koje mi pokazuju već mjesecima. Pa sam to složeno pitanje odgodila za Božić.
To vam je u zastari
Ujutro, dakle, smjesta idem u poreznu da uzmem neočekivani ”poklon” od lijepih 20.000 kuna. Prime me vrlo ljubazno. Kažem da imam dosta preplaćenog poreza i gdje sam to našla. Malo se zgledaju. Provjerit će, kako da ne, ali na mah mi se učini da ovo ne vodi u happy end. Otklonim tu paranoičnu misao. Ako mi je Država dužna, vratit će.
Jednom davno došla sam na ovo isto mjesto po neku potvrdu, ali mi je nisu htjeli dati jer su me izvijestili da imam porezni dug od šest lipa. Ne šalim se. Šest lipa. Pa su me poslali da prvo to uplatim, a onda može potvrda. Uplatila sam. S državom ti je čist račun – duga ljubav.
Referentica gleda u ekran, ja gledam u mojih 20.000 kuna. Onda digne glavu i sućutno raširi ruke. Ništa od toga, gospođo. To vam je u zastari. Kakva zastara, odakle zastara, nikad me niste obavijestili da prema meni postoji dug.
Ništa se više ne može učiniti
Referentica je iskusna i očito je navikla na ovakve razgovore s luzerima kao što sam ja. Žao joj je i razumije me, ali zastara je, vidite, šest godina. A to je upravo prošlo. Ali ja sam na ovo nabasala sasvim slučajno, zašto me vi u šest godina niste zvali, poslali mi mail? Zašto ja za to ne znam? I za najmanji dug odmah pišete opomene. Ali za ovoliko preplaćeni porez nema od Države ni pisma ni razglednice.
Ne, kaže, nismo vas dužni obavijestiti, zakon nam to ne nalaže. Vi sami morate o voditi računa o stanju s vašim porezom. Sad već postajem ljuta. Ali kako sam mogla znati da uopće postoji ovakva situacija? Plaćala sam točno toliko poreza koliko ste mi vi ovdje razrezali, a to znači da ste me teretili za više od onoga što je po zakonu bilo potrebno. Vi ste, znači, prouzročili ovaj višak. I sad: zastara. Ona sliježe ramenima.
Može li se sad tu nešto učiniti, pitam pristojno jer sam pristojna. Mogu li se, dovraga, negdje žaliti?
Jaje na pegli
Pa možete, kaže, kao da sam je pitala mogu li na pegli ispeći jaje. Ali to vam je, gospođo, samo gubljenje vremena jer time nećete ništa postići. Zastara je zastara. Mi tu ništa ne možemo.
Tu se pozdravljam, pristojno jer sam pristojna. Ali ne bih se uopće čudila da se neki drugi profil – kome su ”po zakonu” najprije naplaćivali previše poreza, a onda su mu šutke maznuli 20.000 kuna – toliko obeznani da im razbije vrata i isprevrće tegle s ljubicama. Pogotovo ako upravo nema djetetu za kolica i ako mu obitelj doma jede popečke od starog kruha i kelj na vodi. Jer ovako postupa samo lopovska Država koja je donijela ovakav lopovski zakon. Dakle, pazite dobro da vas ne zavale. I nemojte biti budale kao ja koja sam očekivala da će mi moja Država vratiti ono što mi je dužna. Jer, kao što vidite, neće.