Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

OTIŠAO NA 'KRAJ SVIJETA'

ZORAN JE NA ALJASCI PAKIRAO RIBU: ‘Stan i hrana besplatni, radi se po 16 sati. Zarada je do 18.000 dolara, a nemate gdje potrošiti’

Zoran je diplomirani agroekonomist, Poljoprivredni fakultet završio je u Beogradu, trenutačno radi u struci i ima svoju tvrtku koja se bavi ishranom životinja. Za nekoliko dana vraća se na Aljasku

Zoran Vučinić (45) svojevremeno se iz rodnog Bora u Srbiji preselio u Beograd, a onda se odlučio na dalek put kako bi zaradio nešto više novca. U lipnju ove godine otišao je na Aljasku pakirati ribu. Tamo je proveo dva mjeseca.

“Najmanji iznos s kojim se vraćaš kući nakon dva mjeseca pakiranja ribe je 5000 dolara, a maksimalno se može zaraditi do 18.000. Ja sam za dva mjeseca zaradio oko 7000 dolara i jako sam zadovoljan”, kaže Zoran za Blic.

‘Novac tamo nemaš gdje trošiti’

Ističe kako zarada ovisi o tome koliko se radi, ali i o sezoni. Jedna od sretnih okolnosti je što tamo nemaš gdje potrošiti zarađeni novac:

“Okolo su samo tvornice, eventualno neka trgovina. Hranu i smještaj osigurava kompanija”, priča Zoran.

Posao nije fizički težak i “tvoje je samo da radiš”, dok su mane to što je psihički nešto više zahtjevno, jer je posao donekle jednoličan, a vrlo često i dosadan.

“Trebaš stalno imati na umu zbog čega si došao ovdje. Meni se nekoliko puta događalo da sam neraspoložen, ali onda razmislim na što ću potrošiti zarađeni novac i odmah mi misli krenu na drugu stranu”, ističe.

Radi se po 16 sati dnevno

Inače, Zoran je diplomirani agroekonomist, Poljoprivredni fakultet završio je u Beogradu, trenutačno radi u svojoj struci i ima svoju tvrtku koja se bavi ishranom životinja. Za nekoliko dana vraća se na Aljasku jer tamo kreće zimska sezona.

Kako ističe Vučinić, svaka agencija, kao i kompanija različito plaća.

“Moja satnica se plaćala deset dolara, a radno vrijeme je bilo 16 sati. Od toga uglavnom se radi oko 10 sati efikasno. Pauze su na svaka četiri sata po 15 minuta ili po pola sata odmora. Radnici imaju slobodne dane u skladu s ulovom ribe, tako da ako je taj dan ulov bio neuspješan, bit će slobodni. Događalo se da radimo četiri do pet dana po 16 sati što može biti jako iscrpljujuće, ali opet tu su pauze tijekom kojih se možemo odmoriti”, kaže Zoran.

Besplatni stan i hrana

Radnici imaju tri obroka, sobu za spavanje, kao i kantinu u kojoj cijeli dan mogu neograničeno i besplatno uzimati piće, slatkiše i grickalice. Također, kompanija plaća i avionsku kartu ili se novac refundira kasnije, a jedini stvarni trošak je novac koji se izdvaja za zdravstveno osiguranje i naknada agenciji što je najviše 500 eura.

Agencija je zadužena za odabir radnika. Godine se uglavnom ne gledaju iako se preferiraju mlađi od 45 godina. No, Zoran ističe kako je vidio i dosta starijih radnika.

Povratak na Net.hr