Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

ŽIVOTNA ŠKOLA

PRIČA OVE UDOVICE NATJERAT ĆE VAS DA SE ZAMISLITE: ‘Osjećam se kao da mi je 20, za samoću sam se pripremala cijeli život’

Pretpostavljala je da će ostati sama jer joj je suprug bio devet godina stariji

Marion Beaton (81) jedna je od devet milijuna Britanaca koji osjećaju posljedice usamljenosti, ali ova je udovica odlučila stati tomu na kraj. “Vratila sam se nedavno kući nakon druženja sa svojim unukom Felixom i zavalila se u naslonjač umorna, ali sretna. Međutim, što sam dulje sjedila, praznina mog doma postajala je sve očitija i to me počelo izjedati. Nedostajao mi je moj pokojni suprug Harry, koji je umro prije godinu dana. Zajedno smo proveli više od pola stoljeća”, priča udovica za Daily Mail.

“Poput čovjeka kojem amputiraju ruku, a on i dalje ima osjećaj kao da je ruka tu, tako i ja osjećam Harryjevu prisutnost stalno, ali razgovarajući sam sa sobom među praznim zidovima možete samo početi preispitivati vlastiti zdrav razum. Sada, umjesto da sažalijevam samu sebe, fokusiram se na sve ono što osjećam dok sam u društvu svoje obitelji. Kad ostanem sama, uzmem neku zanimljivu knjigu s police i zadubim se u njezine stranice”, kaže Beaton, koja je i sama spisateljica.

‘Svi u sebi imamo moć’

“Odjednom, samoća postaje dragocjeno vrijeme za razmišljanje, u pozitivnom smislu. Hvala Bogu što sam sposobna to učiniti – osvijestiti samoću u svojoj glavi i ne dopustiti da me preuzme. Vještina je to koja omogućuje da mi život bude ispunjen i značajan, bez obzira na to koliko vremena u danu provedem sama. Vidite, ja odbijam biti stereotip usamljene starice. Zašto i bih? Kad vratim svoja sjećanja unatrag, imala sam bogat i zanimljiv život, a ni sad se ne osjećam ništa drugačije. Osjećam se kao 20-godišnjakinja. Izgledam starije, ali nisam zbog toga manje čovjek”, priznaje.

PROČITAJTE PISMO OVE STARICE, NEĆETE POŽALITI: ‘Nisam sigurna što bi drugi učinili kad bi znali da ih sutra više neće biti ovdje’

“Naravno, moram prihvatiti činjenicu da sam već u redu pred Božjim vratima. Izabrala sam i starački dom u koji mislim otići kad dođe vrijeme. Ne želim biti nikomu na teret osim profesionalcima koji su za to plaćeni. Želim zadržati svoje dostojanstvo do kraja, da me moji voljeni vide kao osobu kakva jesam, a ne kao bespomoćno stvorenje o kojem se treba brinuti.  Kakve god bile okolnosti, smatram da svi mi imamo moć u sebi za prevladavanje usamljenosti”, govori udovica.

Cijeli se život pripremala za ovo

I dok stručnjaci svakodnevno upozoravaju kako usamljenost ima iste posljedice kao pušenje, ova starica kaže kako je bolje da se svi jednostavno i fizički i emocionalno pripremimo na to i prigrlimo kao nešto neizbježno. “Ja sam sretna što imam svoju obitelj i prijatelje pored sebe. Ali moj sin i njegova žena zaposleni su ljudi i žive prilično daleko od mene, tako da se ne možemo viđati svaki dan. Kao udovica, moram živjeti, jesti i spavati sama. Otkad je Harry umro u 89. godini od posljedica pada, ja nemam drugog izbora nego prigrliti svoju usamljenost”, kaže Beaton.

“Razmišljam drugačije od ostalih žena možda zato što sam se za ovaj trenutak pripremala cijeli život. Silno sam se borila protiv negative i usamljenosti još kao mlada žena i majka. Jednom sam morala otići na podulje poslovno putovanje, bez supruga. Usamljenost mi je tada oduzela dah. Tjedan dana sam samo iščekivala kad ću se vratiti kući. Tada sam odlučila kako više nikad neću dopustiti da mi osjećaj usamljenosti oduzima užitke koje život pruža”, prisjeća se.

Izbjegava negativne ljude

“To je nešto na čemu treba raditi. Poput zglobova koji trebaju vježbu, tako i mozak zahtijeva trening da se ne osjećate usamljeno kad nema nikoga oko vas. Kao zaposlena majka od 43 godine, počela sam namjerno ići sama u šetnju, jesti sama i ne tražiti ničiju pomoć kad sam imala problema. To sam činila samo zato što sam znala da će doći ovaj dan jer ipak je moj muž bio devet godina stariji od mene.”

“U međuvremenu sam identificirala sve aktivnosti koje su me ispunjavale usamljenošću. Zanimljivo, gledanje televizije bila je jedna od njih. Čitanje, osobito poezije, djeluje potpuno drugačije. Nakon čitanja se uvijek osjećam emocionalno zadovoljnom. Druženje s negativnim ljudima također me umaralo i ostavljalo osjećaj izoliranosti. Okružila sam se pozitivnim ljudima i počela izbjegavati one čiji me pesimizam proždirao. Život je dar s kojim se moja generacija polako oprašta. Dopustiti usamljenosti da preuzme kontrolu u bilo kojem razdoblju života ravno je zločinu”, zaključuje Beaton.

Povratak na Net.hr