Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

SPECIJAL: ŽENE MONSTRUMI

PRIČA O ČUDOVIŠTU S FARME BEBA: Uzimala majkama novorođenčad, a zbog onoga što im je radila porota je vijećala samo četiri minute

Osuđena je i smaknuta zbog jednog ubojstva bebe, no procjenjuje se kako je ubila više od 400 novorođenčadi

Amelia Dyer možda je započela svoju karijeru profesionalne skrbnice s dobrim namjerama, ali njezina se skrb ubrzo pretvorila u horor za siromašnu dojenčad koju je uzela pod svoje krilo. Prošle su godine i godine prije nego što je takozvana njegovateljica napokon razotkrivena kao Čudovište iz Readinga – što je životom platila nebrojena dojenčad.

KRVOLOČNA RUSKINJA NADMAŠILA ČAK I KRVAVU GROFICU: Zbog svojih zvjerstava njeno ime i danas izaziva jezu

Ostavljale djecu kako bi sačuvale posao ili ugled

“Farme beba”, bile su uobičajene u viktorijanskoj Engleskoj, a usprkos imenu često je bila riječ o ustanovi koja, za ono vrijeme, pruža prihvatljivu skrb za dojenčad. Žene, najčešće kako bi sakrile neželjenu trudnoću ili kako bi mogle nastaviti raditi, davale su djecu nakon rođenja ženama koje bi im osigurale i dojenje (bilo da su se same izdajale ili su za mlijeko plaćale nekome trećem). Ponekad je to bio tek privremeni aranžman od dvije, tri godine tijekom kojeg bi skrbnica dobivala periodičnu naknadu, ponekad su majke zauvijek ostavljale dijete te bi odjednom platile pozamašan iznos.

Koliko god je takva praksa bila raširena, žene koje su prihvaćale tuđu djecu ni na koji način nisu bile nadzirane, a Čudovište iz Readinga to je iskoristilo na najjeziviji način.

Mučno djetinjstvo zbog majčine bolesti

Amelia Hobley rođena je u malom selu blizu Bristola 1838. Bila je kći uspješnog postolara, a obitelj je bila dovoljno dobrostojeća da Amelia nauči čitati i pisati u vrijeme kada je većina žena bila nepismena. No unatoč relativnoj imućnosti, imala je teško djetinjstvo zbog mentalne bolesti svoje majke. Od malih nogu Amelia je morala gledati nasilne ispade i slomove svoje majke i brinuti se za nju.

Kada je imala 10 godina, usprkos Amelijinim naporima, majka je umrla. Nakon majčine smrti, Amelia se odselila ujaku koji joj je našao i naukovanje kod proizvođača korzeta. Godine 1859. umro joj je i otac i ona se otuđila od svojih braće i sestara. Kasnije je prošla obrazovanje za medicinsku sestru i ubrzo je započela svoj odrasli život kao medicinska sestra i primalja.

Posao primalje joj je bio pretežak

U 34. godini udala se za Williama Dyera, radnika iz pivovare iz Bristola. William je bio njezin drugi suprug – njezin prvi, mnogo stariji suprug preminuo je 1869. S Dyerom je imala dvoje djece, Mary Ann, poznatiju kao Polly, i Williama Samuela. Iako je na kraju napustila supruga i nije mnogo poznato o njezinu sinu, Polly joj je postala svojevrsna pomoćnica.

Njezin život kao primalje bio je naporan i Dyer je gledala kako pobjeći od njega. Ideju za sljedeći poslovni pothvat dala joj je kolegica Ellen Dane. Naplaćivanje brige o novorođenčadi bilo je mnogo lakše – i unosnije – od donošenja novorođenčadi na svijet.

Radeći pod brojnim pseudonimama Dyer je u novinama objavila oglase “pristojna obitelj, bez djece, miran seoski dom, 10 funti”, nudeći usluge preuzimanja skrbi. Samohrane, očajne majke gledale su na ovu naoko uglednu gospođu kao spasonosno rješenje i bile su oduševljene što će naći dobar dom za svoju djecu.

Prva smrt joj dala poremećenu računicu

Dyer im je uzvraćala dirljivim pismom kako će ona ispuniti “svoju dužnost prema tom divnom djetetu. Bit ću majka, koliko god je to u mojoj moći”. Bez obzira na to što je koja majka željela, Dyer je uvijek inzistirala na potpunom posvojenju bez daljnjeg kontakta. Mnoge očajne majke su popustile.

Nije baš jasno kada je njezin poslovni pothvat postao monstruozan zločin jer po svemu sudeći ispočetka se pokušavala brinuti za posvojenu djecu. No u nekom trenutku, namjerno ili ne, bebe pod njezinom skrbi počele su umirati. Tada se u glavi monstruozne Amelie rodila jeziva računica – što brže tek usvojeno dijete umre, to će manje novca trošiti na njega, a više će joj ostati u džepu.

Liječnik posumnjao i prijavio policiji

Međutim, u njezinoj kući je počelo umirati previše djece i liječnik koji je izdavao smrtovnice postao je sumnjičav i upozorio policiju. Godine 1879. uhićena je pod optužbom da su djeca pod njezinom skrbi umrla zbog zanemarivanja. Osuđena je na šest mjeseci teške robije. Kasnije je tvrdila da je to uništilo njezino mentalno zdravlje.

Kada je puštena, Dyer je često bila u psihijatrijskim bolnicama. Postoje dokazi da je Dyer već od ranih dana svoje karijere skrbnice počela zloupotrebljavati proizvode na bazi alkohola i opijuma. Tako, kada je jednom nakon izlaska iz zatvora popila dvije bočice laudanuma u pokušaju da si oduzme život, to joj nije uspjelo jer je dugotrajno drogiranje izgradilo toleranciju na opijum.

Ponovo se vratila uhodanom sijanju smrti

Ubrzo je ponovno pokrenula svoju jezivu rabotu. I ubrzo je ponovo uhvaćena – 1890. ugledna guvernanta prepustila joj je brigu za svoje izvanbračno dijete. Kad se vratila u posjet shvatila je da nešto nije u redu. Guvernanta je postala sumnjičava i odlučila pregledati dijete kako bi pronašla madež na bebinom boku. Nije ga bilo, a kada je bijesna majka počela ispitivati Ameliju, ona je doživjela, ili možda odglumila živčani slom i ponovo bila poslana u psihijatrijsku bolnicu. Kao bivša medicinska sestra koja je radila u psihijatrijskim ustanovama, Amelia je znala točno što treba raditi kako bi joj boravak tamo bio što podnošljiviji, a izlazak što brži.

Počela bolje paziti na tragove

Nije dugo prošlo i već je bila na slobodi i ponovo se vratila svojoj monstruoznoj praksi.

Jedina razlika je bila što se bolje brinula da izbriše tragove. Više nije tražila smrtovnice od liječnika nego bi majušna tijela stavila u vreću, otežala ih ciglama i bacala u rijeke. Često bi se selili, nikad ne ostajući predugo na jednom mjestu i ne ostavljajući traga. U kratko vrijeme prošla je Bristol, Reading, Cardiff i London i neprestano uzimala novac i nove žrtve.

Sve do jednog hladnog ožujskog dana 1896. godine.

Zapeo motkom i razotkrio horor

Splavar koji je prevozio teret uz Temzu u Readingu zapeo je motkom o kutiju. Kada ju je otvorio vidio je tijelo novorođenčeta i pozvao policiju. Potvrdili su da je tijelo djevojčice stare od šest do 12 mjeseci i krenuli češljati rijeku te pronašli još niz tijela beba. Svako je bilo otežano ciglom.

Također su otkrili slabašnu poruku na na kutiji koja je ukazivala na stanovitu gospođu Thomas i jedva vidljivu adresu.

Detektivi su dugo sumnjali na Dyer, ali nisu imali čvrstih dokaza koji bi je izravno povezali sa zločinima. Prikupili su dodatne dokaze od svjedoka i više informacija od policije u Bristolu, ali nisu uspjeli pronaći nikakve konačne dokaze. No odlučili su je uloviti pa su ubacili mladu djevojku koja je glumila samohranu majku kako bi osigurali sastanak s Dyer i razgovarali o njezinim uslugama. Plan je uspio – 3. travnja 1896. Dyer je očekivala novog klijenta – no dočekala je detektive.

Čim su ušli osjetili su smrad smrti

Ušli su i pretražili dom. Svjedočanstva onog vremena govore kako ih je odmah zapuhnuo “smrad smrti”.

Ipak, nisu pronašli nijedno tijelo. Ali su zato pronašli brdo dokaza: telegrame o dogovorima za posvojenje i pisma zabrinutih majki koje su ispitivale za zdravlje i sigurnost njihove djece, potvrde oglasa za novine, možda najjezivije- potvrde od zalagaonica u kojima je prodavala i kupovala dječju odjeću. Nije joj trebala dulje vrijeme pa čemu da se baca…

Našli su i trake kojima je gušila bebe.

Porota vijećala samo četiri minute

Vlasti su procijenile da je preuzela brigu o više od 20 djece u samo posljednjih nekoliko mjeseci. No pravi broj žrtava je teško i procijeniti i vjerojatno premašuje 400.

Amelia Dyer uhićena je, optužena za ubojstvo i odvedena u zatvor Newgate. Sud je odbio njezinu obranu ludilom. Porota je vijećala svega četiri minute prije nego što su ju jednoglasno proglasili krivom. Jednako ekspresan je bio i sudac koji je odredio smrtnu kaznu. Dana 10. lipnja 1896. Amelia Dyer obješena je ispred zatvora Newgate.

Nastavila majčinim stopama?

Uznemirujuća priča dominirala je naslovima, a zbog pritiska javnosti ubrzo su postroženi zakoni o posvajanju. No nije potpuno dokinula praksu “farmi beba”.

Kružile su glasine da je i Polly, Amelijina kći koja se izvukla bez ikakvih optužbi nakon što je majka svjedočila da nikada nije bila upletena, nastavila s praksom usvajanja beba nakon što je Amelia smaknuta. U brojnim oglasima u novinama stanovita gospođa Stewart je majkama obećavala da će “maleni imati dobar dom i ljubav i brigu roditelja.” Mnogi su bili uvjereni da je gospođa Stewart zapravo pseudonim Polly Dryer, koja je nastavila obiteljski posao koji je tako dobro poznavala.

Povratak na Net.hr