Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

ŽIVOT S INVALIDITETOM

OVA HRVATICA JE S 15 GODINA IZGUBILA VID, A DANAS JE EUROPSKA HEROINA: ‘Moji psi vodiči za mene su više od života’

Ona je EU-protect heroj, predsjednica Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet te, prije svega, vrlo draga i srdačna osoba, kojoj sljepoća nikad nije uspjela skinuti osmijeh s lica. Mira Katalenić za Net.hr je progovorila o životu s invaliditetom te o značaju pasa pomagača u njezinu osobnom rastu i razvoju

Početkom 1990-ih godina, Mira Katalenić se pridružila grupi volontera koji su radili na osnivanju Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet. Udruga je tijekom godina provela nekoliko projekata financiranih iz EU fonda, od kojih je posljednji bio usmjeren na verifikaciju zanimanja instruktora orijentacije i mobiliteta slijepih, kako bi se stvorili uvjeti za bolju socijalnu uključenost u društvo i na tržište rada.

Od tada gospođa Katalenić sve svoje slobodno vrijeme i energiju usmjerava na razvoj programa orijentacije i mobiliteta slijepih u Hrvatskoj, programa školovanja pasa pomagača za osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju te stvaranju uvjeta za njihovu realizaciju.

Mira je i sama bila suočena s gubitkom vida u dobi od samo 15 godina.

S 13 godina dijagnosticiran joj je glaukom

“Prilagodba kod svakoga osobno ovisi, prije svega, o činjenici koliko čovjek brzo prihvati novonastalo stanje. Sljepoća je vrlo složen i težak invaliditet, jer vidom čovjek percipira oko 90 posto informacija iz okruženja. No, svatko od nas ima preostale sposobnosti – druga osjetila kojima može kompenzirati vid”, govori nam hrabra gospođa Katalenić. “Moj je životni put bio znatno teži i složeniji od današnje realnosti, jer su u ovom razdoblju razvijeni brojni servisi podrške, a kojih u mojoj mladosti nije bilo”, dodaje.

Miri je, naime, 1960-ih godina, u dobi od 13 godina, dijagnosticiran glaukom, očni tlak koji je uzrokovao postepeni gubitak vida, a do 15. godine ostala je u potpunosti slijepa. Da joj se to dogodilo danas, samo jedan operativni zahvat riješio bi stanje i njezin bi se vid sačuvao. No, u to vrijeme medicina nije bila dovoljno razvijena i mlada se djevojčica u pubertetu morala priviknuti na život bez osnovnoga ljudskog osjetila.

Mira Katalenić i njezin labrador Max

Europska komisija imenovala ju je herojem

Glavnu motivaciju i vjetar u leđa Miri je, kako kaže, od tada davala rečenica koju joj je u zagrebačkoj bolnici uputila pokojna doktorica Ljuština, koja ju je i operirala. “Znaš, dijete, ti više nikada nećeš vidjeti, ali možeš nastaviti školovanje”, rekla joj je liječnica i tako je i bilo. Mira je regularno završila osmi razred osnovne škole, a zatim i srednju školu, smjer administrativnoga tehničara.

“Bez pasa vodiča uz koje se krećem od 1997. godine, to ne bi bilo moguće. Moji su svi psi vodiči za mene više od mog života – oni su moja sloboda, sigurnost i neovisnost. Osobno mi je najveća satisfakcija doživjeti svaku pozitivnu promjenu u obiteljima djece s teškoćama u razvoju ili za nas druge osobe s invaliditetom, koje donesu naši psi pomagači. Te su promjene vrijedne i često nevjerovatne životne priče u ovoj ubrzanoj i surovoj životnoj stvarnosti”, govori nam Mira, koju je Europska komisija imenovala svojim herojem.

“Za lokalnog EU-protect heroja proglašena sam od strane Europske komisije među još šest drugih vrijednih osoba u Hrvatskoj. Birali su nas prema našemu doprinosu općim društvenim vrijednostima i rezultatima koje smo postigli”, objašnjava Katalenić.

Ljubica Hagen – trening psa pomagača

Usprkos invaliditetu, smatra se ispunjenom osobom

Katalenić je, na nagovor obitelji, odlučila nabaviti psa koji će joj pomagati u svakodnevnim aktivnostima. Tako se rodila ideja o udruzi, koja 2020. godine obilježava 30 godina postojanja. Na početku je udruga bila orijentirana na pse vodiče koji pomažu slijepim osobama, no s godinama se djelatnost proširila te danas ona radi i s djecom s poteškoćama u razvoju te na educiranju roditelja koji uz uključivanje pasa pomagača unapređuju razvojne procese djeteta.

Udrugu je 8. prosinca 1990. osnovalo 32 volontera, a danas ima osmero stalnih zaposlenika, uključujući i nju samu, koja je ujedno i predsjednica udruge, te dvojicu instruktora pasa.

“Orijentacija i mobilitet slijepih osoba – preciznije snalaženje u vanjskom i unutarnjem prostoru – ključno je za sve aspekte života. Danas, sa 67 godina, mogu reći da sam se ostvarila u potpunosti –
profesionalno, kao majka, te kao liderica Udruge kroz protekla tri desetljeća. To bih istaknula posebno kao vrlo bogato i dragocjeno iskustvo, okupljanja i komunikacije s brojnim ljudima koji su zajedno sa mnom razvili programe Udruge u Hrvatskoj, koji su imali pozitivnog utjecaja i mnogo šire u regiji”, ponosna je Katalenić.

“Ideja o osnivanju Udruge potekla je od grupe zainteresiranih slijepih osoba da svoju sigurnost i brzinu kretanja poboljšaju uz pomoć pasa vodiča. Te 1990., u vremenu dinamičnih demokratskih promjena, okupila se zajednički skupina kinologa i nas slijepih osoba i započeli put školovanja i dodjele prvo pasa vodiča, a kasnije i drugih pasa pomagača u Hrvatskoj”, objašnjava Katalenić.

Korisnik sa psom pomagačem

Koje su pasmine najzahvalnije za školovanje?

Svima je poznato da su psi najprivrženija bića nama ljudima pa iz toga proizlazi puno njihovih uloga u našim životima. Djelatnost Udruge usmjerena je na programe pomoći i podrške djeci s teškoćama u razvoju, slijepim i drugim osobama s invaliditetom, pa psi pomagači mogu biti:

  • psi vodiči za slijepe
  • psi pomagači djeci s višestrukim teškoćama – onima s poremećajem autističnog spektra, Downova sindroma, različitih motoričkih teškoća, epilepsije, govornih i komunikacijskih, kao i mentalnih…
  • pomagači osobama u invalidskim kolicima i teško pokretnim osobama
  • pomagači gluhim osobama, kao i onima oboljelima od dijabetesa ili različitih psihičkih oboljenja…

“Najčešće su to labrador retriveri, a za neke uloge se kod djece s alergijskim simptomima mogu koristiti i kraljevske pudle. Osnovu treninga predstavljaju vježbe poslušnosti, a zatim svaki od gore
navedenih programa ima zahtjevne specifične zadatke, kako bi pas sa svojim korisnikom bio dobar tim. Pristup u školovanju je motivacijski, jer se tako jedino može postići pouzdanost u izvršenju zadataka, a međusobna ljubav i povezanost garancija je za ostvarenje svih postavljenih ciljeva”, tvrdi Katalenić.

Terapijske aktivnosti u dječjoj bolnici Klaićeva

U Hrvatskoj još uvijek vlada diskriminacija

Uz besplatnu dodjelu gore navedenih pasa pomagača, Udruga svojim korisnicima/članovima pruža kontinuiranu savjetodavnu podršku, kako bi individualnim pristupom i specifično osmišljenim aktivnostima izravno djelovali na smanjenje razvojnih teškoća kod djece. Također, stručni tim u prostoru Udruge provodi individualne ili grupne terapijske aktivnosti uz uključivanje terapijskog psa, a skoro tri godine svaki tjedan zaposlenici Udruge posjećuju male pacijente u Klinici za dječje bolesti, poznatijoj kao “Klaićeva bolnica”, te domove umirovljenika.

“Posebno bismo istaknuli edukativno-promotivne programske aktivnosti, što ih više od 20 godina provodimo u cilju senzibiliziranja društva u odnosu na prava pristupačnosti s našim psima pomagačima u sve javne prostore i sredstva prijevoza. Iako u Hrvatskoj još od 1998. godine postoji Zakon koji nam to mogućuje, nismo dobrodošli s našim psima pomagačima u mnoge prostore kada naiđemo na one ljude koji ne vole pse. Ti su oblici diskriminacije značajno prisutni u našoj zemlji”, žali nam se Mira.

Udruga je kao dio civilnog društva značajno doprinijela ostvarenju prava korisnika kroz sustav socijalne skrbi izgradnjom i stavljanjem u funkciju Centra Silver, koji slične usluge također pruža kao ustanova.

Svi građani i tvrtke koji su zainteresirani za donaciju odnosno sponzorstvo realizaciji programa udruge, novčana sredstva mogu uplatiti na IBAN: HR4123600001101351988. Ostale korisne informacije možete pronaći na službenoj stranici Udruge.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr