NERIJEŠENA UBOJSTVA

BRUTALAN SADIST JE SIJAO STRAH: Imali su svjedoke, otiske prstiju, ulicom su patrolirali naoružani dobrovoljci, ali on je i dalje ubijao

Zbog monstruoznih ubojstava, naselje na granici Teksasa i Arkansasa je postalo poznato kao “grad koji se užasava sumraka”, no istoimeni film nije uhvatio ni dio stvarnog užasa koji nije riješen ni nakon više od 70 godina

Silovao ju je pištoljem pa rekao da bježi

Malo prije ponoći 22. veljače 1946., 25-godišnji Jimmy Hollis i šest godina mlađa Mary Larey nakon kina odvezli su se na skrovito mjesto, poznato u Texarkani kao mjesto za mlade ljubavnike. Svega 10-ak minuta nakon što su se parkirali, muškarac s bijelom maskom, nalik jastučnici s izrezanim očima, pokucao je na vozačka vrata. Ispočetka, Hollis je mislio da je u pitanju neumjesna šala.

“Čuj, ne želim te ubiti, zato radi što ti kažem”, rekao je maskirani napadač. Rekao im je da izađu van, a Hollisu je rekao da skine hlače. Kada ga je poslušao, udario ga je dvaput drškom pištolja. “Toliko je bilo glasno da sam mislio da me upucao”, kasnije je rekao policiji. No, ustvari, pucala mu je lubanja.

Misleći da ih želi opljačkati, Larey mu je pokazala prazan novčanik svog dečka. No napadač je imao drugi plan i samo ju je udario u glavu. Rekao joj da ustane, a potom da bježi. Kada je počela bježati prema jarku rekao joj je da trči u drugom pravcu, uz cestu. Vidjela je automobil uz cestu, no bio je prazan. Napadač ju je sustigao. “Zašto bježiš?”, pitao ju je, a kad mu je odgovorila da joj je on tako rekao, nazvao ju je lažljivicom. Oborio ju je na pod i silovao sa cijevi pištolja. Potom ju je pustio da pobjegne i ona je konačno pronašla spas u kući manje od kilometra niz cestu te pozvala policiju. Policija je stigla na mjesto za 30 minuta, no napadač je već pobjegao. Obje žrtve su preživjele, iako je Hollis hospitaliziran zbog višestrukih fraktura lubanje. Ostale žrtve nisu bile te sreće.

Nakon večere, smaknuo veterana i mnogo mlađu djevojku

Još dok je policija istraživala sadistički napad, u ožujku su pronađeni Richard Griffin i Polly Ann Moore, ubijeni u parkiranom automobilu na osamljenoj cesti. Zajedno su bili šest tjedana, a kobne noći bili su na večeri kod Griffinove sestre i njezina dečka. Griffin, 29-godišnji veteran Drugog svjetskog rata, upucan je s leđa u glavu, kao i njegova 17-godišnja djevojka.

Svega nekoliko tjedana kasnije, ubojica, kojeg su mediji prozvali Fantom iz Texarkane, ubio je najmlađe žrtve. Paul Martin i Betty Jo Booker bili su prijatelji još od vrtića, a s 15 godina su počeli i izlaziti. Booker je svirala saksofon u lokalnom orkestru i Martin ju je pokupio nakon probe. Pet sati kasnije, otkriveno je Martinovo tijelo, a dvije milje dalje od njega, ležala je ubijena Booker.

Gradićem je zavladala histerija, svi barovi su skratili radno vrijeme, u grad su došle i snage teksaških rendžera. Brza cesta koja prolazi kroz grad bila je ispresijecana policijskim kontrolama, a u pomoć lokalnom šerifu došli su i šerifi obližnjih okruga, ali i agenti FBI-ja. Ulicama su patrolirali naoružani mještani, a čak su i postavljali zamke ubojici. Jedan od policajaca se prisjeća kako je prišao parkiranom automobilu i, srećom, predstavio se dok je još prilazio, jer je kad je došao vidio da je vozač cijelo vrijeme imao uperen pištolj u njega.

Gledala supruga kako pada mrtav

Početkom svibnja, Fantom je ponovo napao, ovoga puta bračni par Starks u njihovoj kući na osamljenoj farmi. Uvečer, dok je muž sjedio u naslonjaču i slušao radio, supruga, koja je bila u spavaćoj sobi, čula je neobičnu buku iz dvorišta i zamolila ga da stiša radio. Nekoliko sekundi kasnije, upucan je u glavu kroz zatvoreni prozor. Žena nije shvatila što se događa jer je čula samo razbijanje stakla. Kada je ušla u sobu vidjela je muža, koji je bio ustao, kako pada na naslonjač. Potrčala je do telefona, kako bi nazvala policiju, no tada je i ona upucana kroz isti prozor. Jedan metak ju je pogodio tik ispod usnice, slomio joj čeljust i izbio nekoliko zuba, a drugi je probio obraz. Bosa, u krvavoj spavaćici, uspjela je pobjeći i otrčala do najbližeg susjeda.

Histerija paralizirala grad

Kako je rasla panika, tako su i mještani počeli sumnjati jedni u druge, što je dodatno otežalo posao policiji. Iako su tri žrtve preživjele napad, njihova svjedočanstva su bila kontradiktorna. Na samom početku istrage, sumnjali su kako žrtve, ili barem jedna od njih, poznaje napadača i pokušava ga zaštititi, s obzirom na to da je Hollis opisivao bijelca, a njegova djevojka crnca. Kako su se ubojstva zaredala, tako su i mještani zatrpali policiju svojim svjedočanstvima, a svako je moralo biti istraženo.

Dodatan problem bio je motiv – dok je prvi slučaj, u kojemu su žrtve preživjele, ukazivao na seksualnog sadista, kasnije žrtve pronađene su odjevene i bez znakova iživljavanja. Materijalne dokaze, poput svjetiljke koja je pronađena nakon prvog napada, istraživao je i FBi, ali bez uspjeha.

Među osobama koje je policija razmatrala kao potencijalno osumnjičene bio je niz osoba, a većina sumnja kako je Fantom bio sitni kriminalac Youell Swinney, otprije poznat policiji. Kada je 1947. uhićen zbog krađe automobila,  njegova je supruga priznala da je on ubojica, no to nije bilo dovoljno za optužnicu jer prema tadašnjem zakonu nije mogla svjedočiti na sudu protiv supruga, a svjedočanstvo je kasnije i povukla. Zbog drugih kriminalnih djela, Swinney je bio u zatvoru sve do 1973. godine. Umro je 1994., bez da je priznao ili na bilo koji način sebe povezao sa serijom ubojstava.

 

 

 

Povratak na Net.hr