Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

ZNACI UPOZORENJA Ovi ljudi bili su u formi i zdravi, a ipak ih je pokosio srčani udar

Stereotipno je razmišljanje da su žrtve srčanih udara sredovječni, debeli muškarci kojima najveći domet tjelovježbe predstavlja podizanje krigle piva. A to je daleko od istine, budući da se uljuljkamo u lažan osjećaj sigurnosti, dok smo ustvari svi u opasnosti.

Do srčanog udara dolazi kad srčani mišić ostane bez kisika, zbog blokirane arterije. Iako većina srčanih udara pogađa ljude koji imaju klasične rizične čimbenike, kao što je sjedilački stil života, dijabetes i pretilost, čak i oni koji vode zdrav život mogu postati žrtve, upozorava kardiolog Edward Duncan.

Predstavljamo vam pet osoba koje su nenadano doživjele srčani udar, te skrivene rizične faktore koji su mogli doprinijeti njihovoj bolesti.

“Fit i zdrava, ali moj tata je imao srčani udar”

48-godišnja Alison Caunter doživjela je srčani udar u ožujku 2013. godine, o kome priča sljedeće: “Većina ljudi misli da je srčani udar nekakav iznenadan, dramatičan događaj. Pa i ja sam tako mislila budući da mi je tata umro nakon jednog s 46 godine, kad sam ja imala svega 13.

Zato kad sam početkom siječnja počela osjećati oštru bol u rukama i čeljusti, te sam bila iscrpljena i često povraćala, posljednja stvar na pameti mi je bio srčani udar.

Uvijek sam imala normalnu razinu kolesterola i dobar krvni tlak, a uz to sam bila jako aktivna i zdrava osoba. No bol se pojačavala, i tijekom sljedećih osam tjedana nekoliko sam puta posjetila liječnika.

Rečeno mi je da imam refluks i dobila sam lijekove za njega. Kad sam spomenula da mi je otac imao srčani, doktorica je izjavila da sam ja premlada za to.

Bol je postajala sve gora i gora, te se pojavljivala u naletima. Kasnije sam tek otkrila da žene često ne osjete klasičnu bol u prsima, nego im bude slabo i boli ih čeljust, iako nije jasno zbog čega.

U ožujku sam se jedan dan jedva odvukla na posao. Sve živo me boljelo i kolege su me potjerale u bolnicu. Izvadili su mi krv i tad su mi liječnici potvrdili da sam taj dan doživjela dva srčana udara, jedan tijekom noći i jedan ujutro u uredu.

Brzo su me operirali i ugradili mi stent u koronarnu krvnu žilu, nakon što su otkrili blokadu u jednoj srčanoj arteriji. Poslije su me prozvali pravom sretnicom.

Jedini rizični čimbenik kojeg sam imala je bila obiteljska anamneza.

Provela sam u bolnici nekoliko dana i vratila se na posao nakon četiri mjeseca. Danas vježbam jednom tjedno s osobnim trenerom, te pokušavam izbjegavati stres. Ranije završavam s poslom i uzimam pauze za ručak.”

“Moj kolesterol je bio malo iznad prosjeka”

55-godišnji Geoffrey Noble doživjeo je srčani udar u svibnju 2007. godine. “Dan prije srčanog udara je bila ugodna nedjelja. Bio sam u teretani, šopingu i miran otišao na spavanje. No u četiri sata ujutro probudila me stežuća bol u prsima koja se protezala duž podlaktice. Mislio sam prvo da sam pretjerao s vježbanjem.

Nazvao sam hitnu službu gdje su se suglasili samnom, ali su mi ipak rekli da se svakako javim za sat vremena ako bol ne nestane. Budući da se bol nastavila, za sat vremena me pokupila hitna, te je ubrzo potvrđeno da sam imao srčani udar. Ja nisam mogao vjerovati da je to istina.

Prije toga, moj jedini zdravstveni problem je bio malo povišen kolesterol, najviši je bio na 7.5, a u vrijeme srčanog udara bio je oko 6.5 dok bi trebao biti 5. No zbog moje vitke građe, zdrave prehrane, normalnog krvnog tlaka i nedostatka sličnih tegoba u obitelji, liječnica nije smatrala da trebam poseban oblik liječenja.

U bolnici su mi ugradili stent, te sam otad na beta blokatorima, aspirinima i koktelu lijekova. Pokušavam paziti na prehranu, da unosim malo kolesterola, a smatram da bi svi trebali znati stanje kolesterola, jer je to, očito, tihi ubojica.”

“To što sam Azijatkinja me uvrstilo u rizičnu skupinu”

43-godišnja Hina Shah doživjela je srčani udar 2007. godine, kad je imala 37. “Bio je to običan dan, kao i svaki drugi, kad sam doživjela srčani udar. U kuhinji sam pekla tortu s kćeri kad sam odjednom ostala bez daha. Slučajno su moji roditelji bili prisutni, pa sam otišla prileći. No sve teže sam disala, pa je moj otac pozvao Hitnu. Čim je došla, otkrili su da sam imala srčani udar.

To mi se činilo bizarnim, bila sam vitka, u formi, redovito sam vježbala, nisam pušila ni pila i nikad nisam imala visok kolesterol ili krvni tlak. No imala sam blokiranu arteriju. I kad sam se vratila kući nakon nekoliko dana bila sam potpuno druga žena.

Odjednom sam bila bez snage, te mi je trebala sva snaga da prijeđem nekoliko metara. Tek nakon šest tjedana počela sam vraćati fizičku snagu, no puno dulje mi je trebalo da shvatim što mi se točno dogodilo i da se pomirim s tim.

Otad sam naučila da moje podrijetlo ima veze s onim što mi se dogodilo, jer su u Velikoj Britaniji najviše stope srčanih bolesti među osobama podrijetlom iz južne Azije, a ja sam indijskog podrijetla.

Pokušavam ostati zdrava koliko mogu. Izbacila sam prženu hranu, idem na jogu i tečaj zumbe, te šećem 45 minuta tri puta tjedno. Sad shvaćam koliko sam imala sreće.”

“Sve je to bilo zbog mojeg stresnog života”

76-godišnja Marion Jackson preživjela je srčani udar u siječnju 2012. godine “Uvjerena sam da je stres kriv za moju bolest. Iako sam u vrijeme srčanog imala 73 godine, bila sam vitka, tri sata tjedno se bavila plesom i zdravo sam se hranila. Nikad nisam pušila, te jedva da sam išta pila.

No prije otprilike četiri godine moja mlađa kći Julia, koja ima epilepsiju od rođenja, završila je u bolnici s napadajima koji su slijedili jedan za drugim. Užasno smo brinuli za nju i svo vrijeme provodili u bolnici. Prestala sam vježbati i počela sam se hraniti dostavom.

Kad je Julia napokon došla doma, bilo je jako naporno brinuti se za nju, te sam bila pod sve više stresa.

Sračni udar ‘pogodio’ me usred noći, kad sam se probudila s probadajućom boli koja je klizila niz moja leđa. Nikad prije nisam doživjela ništa slično, ali nije mi bilo ni na kraj pameti da je riječ o srčanom udaru. Kako bol nije prošla ni tri sata kasnije, moj suprug je nazvao Hitnu. Dali su mi morfij, te se ne sjećam ostatka noći. Ugradili su mi stent, a dva dana poslije sam otpuštena iz bolnice s prepisanim lijekovima.

Bila sam u šoku kad su mi rekli što mi se dogodilo jer sam dotad uvijek bila zdrava. Liječnici su rekli da nema drugog objašnjenja osim nakupljenog stresa pod kojim sam bila. Život mi je i dalje stresan, no pazim da radim vježbe opuštanja i pokušavam se ne opterećivati pretjerano s raznim stvarima.”

“Moj zločin? Previše vježbe”

30-godišnji Adrian Purtell preživio je srčani udar u svibnju 2012. godine. “Ja sam vjerojatno posljednja osoba za koju biste pomislili da bi mogao doživjeti srčani udar. Od 18. godine treniram ragbi i život sam posvetio tjelovježbi i sportskom stilu života.

Strčani udar dogodio se nakon posebno naporne utakmice. Nakon tuširanja osjetio sam užarenu, peckajuću bol u prsima. Liječnik naše ekipe pomislio je da me muči žgaravica, no na povratku kući sam bio blijed, znojio sam se, ostao bez imalo snage te sam jako povraćao.

Liječnik me doveo u bolnici gdje mi je rečeno da sam doživio srčani udar. Ostao sam u šoku. Brzo sam operiran te sam sljedeća tri dana proveo u bolnici. Nisam se vratio treningu sljedećih 10 mjeseci, a dva različita kardiologa su mi prioćila da se više nikad neću moći baviti ragbijem.

Ali s vremenom sam povratio snagu i u ožujku 2013. godine sam odigrao prvu povratničku utakmicu. To mi je donijelo golemo olakšanje. Iako sam na brojnim lijekovima, kako mi ne bi porastao kolesterol i kako bi spriječio eventualno zgrušavanje krvi, ne predajem se.

Liječnici smatraju da sam na dan udara dehidrirao i da sam možda jednostavno predaleko gurnuo svoje srce, koje je tog dana bilo pod velikim naporom. I dalje naporno igram, predma sam u početku bio malo nervozan. Ljudima govorim da bi trebali vježbati, no neka idu umjerenim tokom i slušaju svoje tijelo.”

Povratak na Net.hr