Zbog toga se primati, kao sto su ljudi, ali i mnoge druge zivotinje, poput pasa i stakora, smiju, objasnjava Greg Bryant, UCLA profesor komunikacijskih studija.
Dakle, moramo biti u stanju razlikovati vrste osmijeha smijeha. U svrhu istrazivanja Bryant i njegovi kolege napravili su mali test. Snimali su studente u razgovoru s cimerima i spontanom smijanju te pri smijehu koji im je bio u odredenom trenutku nametnut - nareden.
Nakon toga tim je pustio snimke smijeha 63 zenskih i muskih studenata sto je rezultiralo prepoznavanjem pravog smijeha u tri cetvrtine slucajeva, a lazni smijeh u dvije trecine slucajeva.
U dva eksperimenta, snimljeni smijeh bio je usporen i ubrzan. Ostali sudionici istrazivanja identificirali su usporeni smijeh kao ljudski tek u postotku slucajnog pogadanja, ali su bili puno uspjesniji u identificiranju odglumljenog smijeha kao ljudski.
Lazni smijeh nije uvijek los i neumjesan. On moze takoder ukazivati na spremnost na suradnju, strpljenje i otvorenost. Zanimljivo je i to da vecina djece moze otkriti prevaru s pet ili sest godina, a vec s dvije mogu odglumiti smijeh.
