banner

Što to očevi nikad ne bi trebali reći kćerima

Razgovaraju li roditelji o skidanju suvišnih kilograma s djecom, kod njih potiču nezdrave prehrambene navike. Očevi bi se posebno trebali suzdržati od komentiranja tijela i predlaganja dijeta. Nažalost, tek jedan od četiri roditelja razgovara s djecom o zdravim prehrambenim navikama.

Ako s djecom pričate o tjelesnoj težini, puno je bolje naglašavati zdravlje, a ne ljepotu, dijete i gubitak masnih naslaga.

Osim toga, istraživanja pokazuju da bi se očevi trebali suzdržati od bilo kakvih prijedloga o gubitku suvišnih kilograma.

‘Važno je naglasiti da očevi trebaju izbjegavati bilo kakav razgovor o kontroli tjelesne težine sa svojim adolescentima’, ističu američki znanstvenici, koji su svoje istraživanje ovoga mjeseca objavili u JAMA Pediatrics. Uočili su da su adolescenti kojima su roditelji govorili o važnosti zdrave prehrane znatno rjeđe posezali za lošom prehranom nego oni kojima su roditelji rekli da trebaju na dijetu.

Tek jedan od četiri roditelja razgovara o zdravim prehrambenim navikama

Znanstvenici su tijekom 2009. i 2010. ispitali roditelje 2.348 adolescenata (prosječne dobi 14,4 godine) o tome jesu li i kako razgovarali sa svojom djecom o hrani i debljini. Oko polovina djece uključenih u studiju bila je pretila.

Otprilike trećina djece koja nije bila pretila dobila je upute o prehrani od majke i oca. Jedan od četiri roditelja razgovarao je s djecom o zdravim prehrambenim navikama. Dok više od trećine roditelja uopće nije razgovaralo s djecom o toj temi.

U slučaju da je dijete postalo pretilo, 60 posto majki i 59 posto očeva razgovaralo je o tome s djecom, i to tako da su im savjetovali da odu na dijetu i izgube na težini. Ako su djeca takav razgovor vodila s majkom, 64 posto adolescenata naknadno je imalo nezdravu kontrolu težine, poput korištenja laksativa ili posta.

Samo je 15 posto majki i 14 posto očeva pretilih adolescenata s djecom razgovaralo o zdravoj prehrani. U grupi djece koja je takav razgovor vodila s majkom, samo 41 posto ispitanika je kasnije imalo nezdrave prehrambene navike.

Djeca koja su o mršavljenju i dijeti razgovarala s ocem imala su puno veće šanse prihvatiti nezdravu kontrolu težine od one koja nisu uopće razgovarala o zdravim prehrambenim navikama s roditeljima.

‘Očevi ne bi smjeli komentirati djevojčice, tj. tijela svojih kćeri’, rekla je psihoterapeutkinja Mary Jo Rapini, koautorica knjige Start Talking. Dr. Rapini nije bila uključena u studiju, no dodala je da je važno da se kći osjeća voljenom od svog oca i da ima dovoljno samopouzdanja kako bi se nosila s tjelesnim problemima.

Ako su oba roditelja pozornost usmjerila na zdrave prehrambene navike, a ne na tijelo ili dijete, šanse da će djeca prihvatiti dijete i nezdrave prehrambene navike bile su manje.

‘Najvažniji je dobar primjer. Djeca će više pratiti što njihovi roditelji rade, a ne toliko što kažu’, rekao je dr. Russell Marx iz američke udruge za poremećaje prehrane (NEDA).

Dodao je da bi roditelji trebali biti oprezni da ne sramote ili ponižavaju svoju djecu kad se govori o zdravlju i težini. Ako dijete počne pokazivati ​​znakove poremećaja u prehrani, medicinski stručnjaci bi trebali biti uključeni jer su možda uključeni i neki drugi problemi, poput dijabetesa i depresije.

U posljednjih 30 godina raste broj pretile djece. Sa zdravstvenog stajališta, ovo je opasno jer pretila djeca imaju veći rizik od kardiovaskularnih bolesti. Veća je vjerojatnost da će imati i preddijabetes, veći rizik od razvoja problema s kostima i zglobovima, apneju te psihološke probleme.

Dugoročno, pretila djeca imaju veći rizik postati pretile odrasle osobe, što povećava rizik od bolesti srca, dijabetesa tipa 2, moždanog udara i osteoartritisa. Tu je i povećana vjerojatnost za razvoj mnogih vrsta raka.

Povratak na Net.hr