Psihologinja Gordana Kuterovac Jagodić s odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu za Novu TV objasnila je kako su potresi jedne od najtežih traumi, osobito u jeku pandemije utječu na naše mentalno zdravlje.
"Razorni potres je prirodna katastrofa koja ostavlja jednu od najtežih trauma koje se mogu dogoditi čovjeku. Razlog tome je nepredvidivost potresa te činjenica da se na potres ne možemo pripremiti. Ako se potres nadoveže uz panedmiju koja je također jedan iznimno stresan događaj, događa se kumulacija traumatskih iskustava koje slabe naše mogućnosti prilagodbe te samim time ugrožavaju naše mentalno zdravlje“, upozorava te dodaje kako je strah i tjeskoba normalna reakcija na ovakvu traumu, no problem nastaje ako potraju.
„Ovaj potres je izazvao jake emocionalne i fiziološke reakcije te se svi osjećamo iscrpljeno. To ukazuje na akutnu stresnu reakciju koja se čak može gledati kao poremećaj u iznimno jakim reakcijama. Normalno je da svi osjećamo jače kucanje srca, probavne teškoće, nesanicu, anksioznost, tjeskobu i strah. Međutim, kada bi ti simptomi potrajali duže od mjesec dana ili kada bi narušavali našu mogućnost funkcioniranja u svakodnevnom životu to bi označavalo da postoji mogućnost prelaska u anksiozni, depresivni ili posttraumatski stresni poremećaj", rekla je Kuterovac Jagodić.
"Nažalost, čini se da je jedina psihološka pomoć za potres je biti pripreman u fizičkom smislu. Dakle, pripremiti ruksak sa najbitnijim stvarima poput baterije, dokumenata i lijekova. Sukladno tome, da budemo pripremni skloniti se na sigurno mjesto u stanu ili kući. To nam daje barem nekakvu kontrolu nad situacijom. Neki ljudi u takvim situacijama bistrije funkcioniraju, dok neki padnu u paniku te im u tim situacijama trebamo pomoći. Za roditelje i bilo kakve skrbnike nemoćnih osoba je važno da zadrže nekakvu pribranost kako se ne bi ozlijedili. Iz tog razloga bi trebali imati organiziranu civilnu pripremu kako bi izvježbali svoje reakcije u ovim izvanrednim situacijama. Srećom su trenutno praznici, bilo bi puno gore kada bi djeca i srednjoškolci imali nastavu, pogotovo jer su te zgrade stare i loše su prošle. Moramo puno više raditi na sigurnosti zgrada i putevima evakuacije jer će nam upravo to dati neki osjećaj sigurnosti", dodala je Kuterovac Jagodić.
