Na mjestu ugriza pojavilo joj se crvenilo i u početku je Jessica mislila kako je riječ o osipu. Međutim, krpelj koji ju je ugrizao bio je prenosnik Lyme borelioze, koja se, u prvoj fazi, očituje baš crvenilom oko mjesta ugriza.
Radi se o ovalnom crvenilu kože koje se širi do 15 centimetara u promjeru i postupno blijedi u središtu ostavljajući prstenastu formaciju. Ako u toj fazi bolesti osoba primi odgovarajući antibiotik, dolazi do potpunog izlječenja.
" Jednom kada mi je Lyme napao živčani sustav nisam više mogla stati na svoje noge. Vrlo brzo nisam mogla jesti, micati se. Zvukovi ili svjetlost, sve je to poticalo napadaje. Moj se život svodio na bol", rekla je djevojka.
Jessica je razvila refleksnu distrofiju, bolni poremećaj vegetativnog živčanog sustava koji se očituje na kostima, mišićima i koži. U njezinom slučaju, to je značilo kako njezino tijelo, živci, i na najmanji podražaj šalju mozgu upozorenje o boli, koji potom, na tu informaciju odgovara slanjem kemijskih spojeva koji uzrokuju stvaranje bolnih rana na koži.
"Imate osjećaj kako vam netko sipa benzin po koži i zapali ga. Ništa vam ne olakšava bol", opisala je stanje Jessica čije je stanje bilo toliko loše da je živjela na aparatima. Oslabljela od iscrpljujuće i jedne od najbolnijih neuroloških bolesti koju medicina poznaje, Jessica je molila majku da ju pusti da umre.
"Molila sam ju da isključi aparate. Rekla sam joj da ne mogu niti jedan dan više provesti ovako. Ona je to odbila. Rekla mi je kako ona nije Bog i kako samo On može donijeti takvu odluku", prisjetila se djevojka.
Nastavili su se boriti. Jessica i njezina majka otišle su u Meksiko, gdje je jedan liječnik napravio radikalan i riskantan medicinski zahvat, koji je u SAD-u zabranjen.
Jessica je pala u umjetno izazvanu komu. Dali su joj halucinogenu drogu i anestetik, ketamin i to u znatnim količinama. Nije bilo garancija da će preživjeti zahvat, a u komi je bila punih 7 dana. Doktori u SAD-u rekli su im kako će Jessica najvjerojatnije umrijeti u Meksiku. Međutim, medicina se ponekad doista doima čudesnom.
"Nakon sedam dana kome probudila sam se, a na tijelu više nije bilo rana", kaže Jessica koja je imala ozbiljne posljedice. "Potpuna amnezija. Nisam znala gdje sam, tko sam, tko su mi roditelji. Izgubila sam vid, halucinacije su bile strašne. Bile je to pakao", rekla je djevojka.
Oporavak je trajao godinama. Liječnici su ju, dvije godine kasnije, ponovno vratili u komu i ponovno su joj dali ketamin. Bol, rane i halucijancije bile su stalno prisutne.
Ta, treća po redu koma, bila je uspješna. Postupak je konačno pokazao rezultate, Jessica više nema rane po tijelu. Danas je još u invalidskim kolicima, jer je tolike godine provela u bolničkom krevetu. Djevojka se polako oporavlja, ali je zdrava.
"Bio je to osjećaj kao da smo ja i moja mama bile u ratnoj zoni. Za sve koji su teško bolesni, imam poruku: Nemojte nikada odustati. Postoji svjetlo na kraju tunela", rekla je Jessica.
