Obavijesti

News

Komentari 97

Ispovijesti strojovođa: 'Gledao me u oči, a ja sam ga pregazio'

Ispovijesti strojovođa: 'Gledao me u oči, a ja sam ga pregazio'
1

U HŽ-u priznaju kako nemaju stručnjaka za pružanje psihološke pomoći strojnom osoblju, ali im omogućuju plaćeni dopust od pet radnih dana u slučaju pregaženja ili naleta na vozilo...

VIDEO

U autu je bila žena. Ukopala se nasred pruge. Kočio sam, ali udarac je bio strahovit. Gurao sam auto po tračnicama još 100 metara nakon udara i u potpunosti ga smrskao. A onda je žena izašla, rekao je strojovođa Damir Brkinjač (56) iz Varaždina.

Baš kao i tog dana 2015. godine, i sad su mu, dok nam je ovo pričao, potekle suze. Crte lice su mu se zamrznule. Samo je šutio, gledao u jednu točku na stolu i plakao. Kasnije je rekao da uvijek kad se sjeti tog čuda jednostavno zanijemi. Ne može objasniti kako se žena uspjela spasiti i proći bez ogrebotine, ali nikad, kaže, nije bio sretniji. A sreća ga je zaobišla već toliko puta i prije i nakon tog događaja. Damir je strojovođa 19 godina, a 10 godina je prije toga proveo kao pomoćnik strojovođe. Kao mladić je završio školu za elektroničara i nije mogao naći posao u struci. Počeo je raditi u tvornici cipela.

'Uđeš u vlak i osjećaš se glavni'

- Plaća je bila dobra, ali posao težak. Žuljevi na rukama neviđeni. Onda sam čuo da na željeznici primaju pomoćnike strojovođe i odmah se prijavio. Nikad nisam zažalio - rekao je Damir, koji je potom završio tečaj za pomoćnika. Dodao je da se u tom poslu pronašao kao u nijednom drugom.

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.

- Sjedneš u tu grdosiju i osjetiš kako je moćna. Zastrašujuća mašina i još 17 metara iza tebe vuku se vagoni, a u njima i po 200, 300 putnika. A ti glavni - kaže Damir ne skrivajući ponos.

Divljač, priroda, sva ljepota koja prati izmjene godišnjih doba, zore i sumraka bili su mu razlog za uživanje tijekom vožnje po rutama u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.

A jedino bi te ljepote i pamtio doživotno te samo o njima pričao da sve to nije poništila smrt troje ljudi koje je pregazio, i to gotovo godinu za godinom.

Damiru se svijetle oči opet prvo zacrvene, pogled ukoči i suze krenu.

- Bilo je to 2014. godine. Srpanj. Sumrak, 20.30 sati. To je bilo kraj Zaprešića. Pomoćnik mi je rekao da u daljini mladić trči u blizini tračnica. Počeo sam trubiti. Više ga nisam vidio i nekako mi je laknulo misleći kako je opasnost prošla. A onda je skočio na nju baš kad sam mu se približio. I šok. Ne znam ni sam kako sam izašao s kutijom prve pomoći. Zvuči suludo, znaš da nakon toga nema spasa, ali dužnost ti nalaže da provjeriš u kojem je stanju čovjek i pružiš mu pomoć za slučaj da je preživio. Jer bilo je i takvih slučajeva kod drugih strojovođa, ali ja, eto, nisam bio te sreće. O onom što sam vidio kad sam izašao neću vam pričati. Imate osjećaj da nikad više nećete moći nastaviti s normalnim životom - s neopisivom težinom u glasu priča strojovođa Damir.

Najteži su, kaže, trenuci do dolaska policije i Hitne pomoći.

- Sjediš u vlaku i prolaziš kroz agoniju. A onda ti liječnici daju injekciju za smirenje i to donekle pomogne. Nakratko. Pravi pakao počne kad se sve slegne. Puna dva tjedna nakon toga budio sam se noću mokar od znoja. Supruga mi je rekla da sam stalno buncao. Pio sam tablete za smirenje i tri mjeseca bio na bolovanju - kaže strojovođa. Nije se ni stigao oporaviti, a onda je došla i ta 2015. godina. Bio je ožujak, a Damir je išao iz zagrebačkih Gajnica.

‘Gledao me ravno u oči’

- Vidio sam kako netko prolazi prugu na nekakvom divljem putu. Upalio sam sirenu. Izgubio sam ga iz vida. Nakon još nekoliko metara evo njega. Bio je skriven u grmlju i čekao me. Kad sam došao, stao je pred mene i rašio ruke kao narodni heroj. Na glavi je imao šiltericu i bio je mlad. Gledao me ravno u oči. O bože, taj zvuk. Muka mi je. Pitao sam pomoćnika može li izaći i otići pogledati. Rekao mi je da ne može. I što sam mogao. Opet sam ja izašao - prisjetio se Damir jezivog trenutka te dodao kako mladićev pogled nikad neće zaboraviti.

Zadnju je nesreću imao prošle godine. I to na samo Valentinovo. Radovao se što će nakon smjene izvesti suprugu i razveseliti je nekom sitnicom. Znao je, kaže, da se i ona tome veselila.

- Krenuo sam iz Zagreba prema Zapadnom kolodvoru. Tamo je brklja i vidio sam kako se jedna žena izdvaja od ostalih. Nekako se čudno navirivala. Pomislio sam: ‘Buš pričekala valjda’. Nije pričekala. Stala je nasred pruge, bočno okrenuta vlaku. Lice je pokušala sakriti torbicom, valjda da ne gleda u smrt. Svejedno sam joj uspio vidjeti lice. Bilo je uznemireno.

Pakao počinje noću

Toliko sam shvatio. Udario sam je s mašinom od 100 tona i još 200 tona vagona koje sam vukao. U tom trenu, čim sam je vidio, počeo sam kočiti. Brzina mi je pri udaru u ženu bila tek 35 kilometara na sat. Uzalud - rekao je Brkinjač i tiho priznao kako o ovome inače nikad ne priča.

Dodaje da zna da su i drugi strojovođe prošli kroz iste stvari, ali međusobno nikad o tome ne razgovaraju.

- Šutimo o tome jer pokušavamo pronaći svoj mir - zamišljeno će Damir.

U proteklih pet godina na hrvatskim prugama poginuo je 181 čovjek. Od toga je bilo 111 samoubojstva. U HŽ Putničkom prijevozu priznaju kako nemaju zaposlenog stručnjaka za pružanje psihološke pomoći strojnom osoblju, ali im omogućuju pravo na plaćeni dopust od pet radnih dana u slučaju pregaženja ili naleta na vozilo. Radnici tako psihološku pomoć mogu potražiti negdje drugdje, a tvrtka im tijekom liječenja osigurava plaću u 100-postotnom iznosu. Poslodavac im podmiruje i dnevnu bolničku naknadu te troškove specijalističkih pregleda u iznosu do 1500 kuna po pregledu kod privatnih liječnika koje radnik sam izabere. Radnici mogu podnijeti i zahtjev za naknadu štete za pretrpljeni strah.

I strojovođa Dražen Ivić (46) iz Zagreba pregazio je troje ljudi, ali unatoč tome, baš kao i Damir, voli svoj posao.

Podrška obitelji ih spašava

Kako je to moguće? Dražen ima jednostavno objašnjenje: “Ono najgore preživiš zbog nagona za samoodržanjem. Nema druge. Pa nastaviš dalje”. Potom opisuje najgore trenutke u svojoj karijeri.

- Prije četiri godine muškarac mi je legao potrbuške na prugu. Glavu je stavio baš na šinu pa sam mu je odrubio. Prošavši pokušao sam ne gledati, ali sam krajičkom oka ipak vidio taj užasni prizor. Ostatak tijela odletio je u zrak zbog siline udarca - prisjetio se Dražen. I prije dvije godine imao je nesreću. Na tračnice mu je stao čovjek. Čekao je da ga pregazi vlak. Dražen je počeo kočiti, ali to je, kako kaže, gotovo besmisleno. Pregazio je i njega. A sjeća se Dražen i kobne 1999. godine, kao da je jučer bilo. Odmah nakon Nove godine pod njegov je vlak podletjela Peglica. U njoj je poginuo sredovječni muškarac.

'Nikad to ne zaboraviš'

- Točno zapamtiš kilometar na kojem se to dogodilo i, koliko god vremena prošlo, nikad ne zaboraviš. Potom, kad prolazim tom dionicom, okrenem glavu – objasnio nam je strojovođa Dražen Ivić. U teškim trenucima pomažu mu supruga i kćerkica. Bez njih, kaže, ne bi to mogao podnijeti.

Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.

Komentari 97
VIDEO

Manolićeva kći za 24sata: Triput me stisnuo za ruku. Tako smo se pozdravili. Samo je zaspao...
UMRO JE JOŽA MANOLIĆ

Manolićeva kći za 24sata: Triput me stisnuo za ruku. Tako smo se pozdravili. Samo je zaspao...

Pokazao mi je rukom da priđem krevetu, primio me za ruku i tri puta stisnuo. Tako smo se pozdravili, rekla je za 24sata Manolićeva kći Zrnka

Planirao je atentat na Pavelića, preživio je ratove i pandemije
UMRO JE JOŽA MANOLIĆ

Planirao je atentat na Pavelića, preživio je ratove i pandemije

Kad se on rodio, u svijetu su se pojavili prvi radio aparati. Bilo je to vrijeme nijemog filma, Tesla je imao tad samo 66 godina, a internet, televizija i slične stvari postojale su samo u njegovoj glavi...
Albanka koja je kod Dubrovnika usmrtila brata i sestru jurila je u svom BMW-u čak 170 na sat?!
TRAGEDIJA

Albanka koja je kod Dubrovnika usmrtila brata i sestru jurila je u svom BMW-u čak 170 na sat?!

Albanki Klevisi Ymeri (29) određen je jednomjesečni istražni zatvor