EKSPERTICA ZA UŽITAK

LIJEK ZA NJEZINU BOLEST JE – ORGAZAM: Kljukala se jakim tabletama 12 godina, a sada po cijele dane masturbira – i to na osam načina!

Prije nego što je otkrila svoj sjajan trik, liječila se kod različitih specijalista – apsolutno ništa nije pomagalo

Život s jakim kroničnim bolovima više od deset godina ovu je spisateljicu natjerao na “očajnički” potez, kako bi barem na trenutke osjetila olakšanje. Nakon što je isprobala sve, od lijekova do joge, Hannah Shewan Stevans slučajno je naletjela na “lijek” za svoje stanje dok se seksala s bivšim partnerom.

Punih 12 godina ona je svakodnevno živjela s jakim kroničnim bolovima, a onda je otkrila da joj gotovo 100-postotno olakšanje pružaju – orgazmi. Hannah tvrdi kako ju je ova revolucionarna tehnika upravljanja boli revitalizirala.

“Moje iskustvo kronične boli eksplodiralo je niotkuda u dobi od 14 godina. Dok sam se zabavljala u svojoj sobi, osjetila sam kako mi tupa bol puže po kralježnici i nikada zapravo nije nestala. Blaga iritacija postepeno je prešla u trajnu probadajuću bol. Onda sam u očaju otkrila da mi orgazam vraća tijelo u ravnotežu”, ispričala je spisateljica za The Sun.

Prije nego što je otkrila svoj sjajan trik, liječila se kod različitih medicinskih specijalista. Međutim, potpuno je odbacila svaku medicinsku intervenciju prije 18 mjeseci.

Nitko nije znao što joj je

“U početku sam sate i sate provodila u ordinacijama opće prakse pokušavajući natjerati liječnike da ozbiljno shvate moje simptome, što se činilo kao da se borim protiv mrzovoljnog vratara koji štiti zdravstveni sustav od potencijalnih rasipnika vremena”, opisala je Hannah.

Jedan ljubazni liječnik na kraju ju je uputio u bolnicu, ali joj je također propisao vrlo jake opijate i oni su brzo postali osnova na koju se nesretna žena oslanjala za preživljavanje.

“Dok sam bila u bolnici, postavljeno mi je nekoliko dijagnoza, koje su kasnije razotkrili drugi stručnjaci, uključujući artritis. Neki su liječnici mislili da je sve to u mojoj glavi, drugi su slijepo teoretizirali, a jedan je liječnik inzistirao na tome da zasigurno pretjerujem s ozbiljnošću boli. Tako da sam nekoliko godina izbjegavala daljnje pretrage i oslanjala se na opijate”, priznaje spisateljica.

HRVATSKA INFLUENCERICA O POREMEĆAJU S KOJIM SE MNOGI ŠALE: ‘To je čudovište koje tjera strah u kosti…’

View this post on Instagram

It’s #WorldSclerodermaDay and almost the end of Scleroderma Awareness Month. I’ve stayed quiet this month simply because I’ve been so damn tired. Chronic fatigue is kicking my butt and I’ve sat back and chosen to enjoy the messages shared by my fellow scleroderma patients instead. But, as it’s WSD, I wanted to share a little message to raise awareness of what it's like living with a condition that impacts the lives of over 2.5 million people worldwide. In the UK, there are approximately 19,000 people who live with a type of the condition but there is still no real cure for the condition. My symptoms began when I was 14 and I’ve wrestled with the condition ever since. It even took nearly a decade to get a confirmed diagnosis. I now know that I have localised scleroderma, sometimes known as generalised plaque morphea, which means that it affects various parts of my skin. It also causes joint pain and fatigue. I’m not sure if I will ever have a life that’s not impacted by the symptoms of scleroderma but I have learned to embrace my ever-changing scars. They may look different from week to week and I may never stop acquiring new ones, but I love every single one. So, if you ever see someone with similar scars, remember that staring is rude (😘) and there are more people than you think struggling to cope with hidden illnesses. (Photo one credited to @sophiemayanne for the #BehindTheScars project) If you want to learn more about the condition, check out some of these accounts of people who live with it and foundations who support it: @georginapantano @memyselfsclero @wearesruk @mimiscleroderma @chichidevayneofficial @projectscleroderma

A post shared by Hannah Shewan Stevens 🏳️‍🌈 (@hannahshewanstevens) on

Napokon je dobila dijagnozu

Kada je započela studij na sveučilištu, bol se postupno pogoršavala sve dok nije provodila više vremena sklupčana u položaju fetusa nego stojeći. Napokon je dobila dijagnozu fibromialgije u dobi od 21 godinu, što je stanje koje karakteriziraju jaki i rašireni kronični bolovi.

“Iako je dijagnoza bila olakšanje, i dalje sam se osjećala izgubljeno jer su lijekovi protiv bolova postajali sve manje učinkoviti, a liječnici mi nisu ponudili druge pouzdane alate za preživljavanje. Fokus mojih savjetnika bio je na opijatima, od gabapentina do tramadola, a neki su mi čak predložili da krenem s jogom”, kazala je.

Nakon preseljenja u London 2015. godine, bol je postala neodrživa i Hannah se vratila stručnjacima za upravljanje bolovima kako bi istražila svoje mogućnosti, koje su uključivale infuzije lidokaina i tretman nazvan Alexandrovom tehnikom, usredotočen na precizno držanje radi smanjenja boli.

View this post on Instagram

It was #GlobalAccessibilityDay yesterday and I forgot to post, so here's a little reminder for all my able bodied friends… This global lockdown has proven that remote schooling and work is possible, so when we all go back to some semblance of normality, please remember that disabled and chronically ill people constantly have to fight for the access that we're all freely enjoying right now. All the way through school, sixth form and university and into the workplace, I had to fight constantly for basic adjustments to meet my needs. For example, it often took months to move my uni lectures into accessible classrooms, I was refused access to the lift at sixth form because my problems "weren't severe enough", I was constantly lectured about my poor attendance in high school despite providing a constant stream of medical evidence and, while in full time employment, I was often pushed to take sick days when I asked to work from home when my mobility was too poor to use public transport. Others have had to leave education completely when they were unable to access lecture theatres or learning materials. Furthermore, countless disabled people struggle to gain employment because their disability is considered too cumbersome to deal with by employers. All these obstacles were knocked down in a matter of weeks when lockdown began and I am sure many of them will conveniently reappear when lockdown is lifted. Although accessibility is a legal right, that does not guarantee employers and educators are honouring their obligation to provide equal access to disabled people. So, next time your employer or school is discussing anything related to accessibility, remember this time and speak up for your disabled colleagues to help us all fight for the equal access we are legally required to have because we're really bloody tired of doing it on our own. #AccessibilityIsARightNotAPrivilege

A post shared by Hannah Shewan Stevens 🏳️‍🌈 (@hannahshewanstevens) on

Orgazam je ugasio bol

Tek prošle godine spisateljica je došla do slučajnog otkrića koje je u potpunosti promijenilo njezin život.

“Dok sam se mazila s bivšim partnerom, doživjela sam eksplozivan orgazam koji je ugasio moju bol prvi put u pet godina. Bezbolnost je bila toliko izvanzemaljski osjećaj da mi je trebalo nekoliko minuta da shvatim kako se to zapravo događa. Taj osjećaj normalnosti bio je bolji od bilo kojega orgazma koji sam ikad imala”, tvrdi Hannah.

Nakon toga čudesnog otkrića, danima je istraživala mogućnosti korištenja užitka za iskorjenjivanje boli tijekom uzbudljiva vikenda seksualnih avantura. Nažalost, ubrzo je postalo jasno kako orgazmi ipak neće funkcionirati kao lijek, no nije sve bilo izgubljeno.

NJEZINO JE ZANIMANJE – ŠAPTAČICA PENISIMA: ‘Ljudi ne razumiju čime se bavim, pa da pojasnim što točno dobivate za 230 kn’

Usavršila osam vrsta orgazma

“Dalje sam eksperimentirala i shvatila da su mi početak i završetak dana orgazmom smanjili prosječnu razinu boli za taj dan. Također, nakon svakoga vrhunca slijedilo je umirujuće razdoblje bez bolova, koje je ponekad trajalo samo nekoliko minuta, ali povremeno se protezalo na pola sata blaženog mira”, prisjetila se.

Orgazmi su brzo postali njezin alat za upravljanje boli pa je, u danima kada bi je fibromialgija prikovala za krevet, čitave dane uzastopno postizala orgazme kako bi barem malo ublažila muke. Koristeći ovu tehniku ​​dosljedno devet mjeseci, Hannah je umjetnost orgazma svela na slatku znanost i svoje tijelo poznaje bolje nego ikad.

“Moje ugodne ekspedicije također su otkrile da mogu postići osam jedinstvenih vrsta orgazma, a mogu čak i bez ruku. Zajedno s redovnom fizioterapijom, strukturiranim vježbama i tehnikama pažljivosti, sada mogu učinkovitije upravljati fibromialgijom i moje mentalno zdravlje znatno se poboljšalo”, zaključila je spisateljica.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr