Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

VRIJEME JE ZA ODMOR

KAKO NE SAGORJETI U IZOLACIJI? Iscrpljujemo se na nove načine, a dom nam je postao ured, škola i kvazi-zatvor

Iscrpljujemo se na sasvim nove načine, a značenje riječi sagorjeti u doba pandemije koronavirusa se mijenja

Sindrom sagorijevanja izraz je za nemilosrdnu preopterećenost poslom koji je odnedavno sveprisutan, osobito kada opisujemo milienijalce, rođene između 1978. i 2000., koji rade do granica iznemoglosti. Trenutačno su milijuni ljudi u svijetu u izolaciji zbog pandemije koronavirusa pa je sagorijevanje još prisutnije, no izgleda nešto drukčije.

Mnogi su izgubili posao, a oni koji su ga zadržali sada ga uglavnom obavljaju zatvoreni u svojem domu. Neki od njih istodobno balansiraju između hitnih obiteljskih potreba, poput brige o djeci, piše BBC.

OVO JE VAŽNO: Sindrom sagorijevanja na poslu važan uzrok liječničkih pogreški

Uobičajeni način života u potpunosti je nestao, a mi se suočavamo s mnoštvom dilema kakve dosad nismo poznavali: Da dezinficiram povrće? Kako ću za vrijeme izolacije ostati u formi? Mogu li bez opasnosti od zaraze dodirnuti kartonsku površinu? Smijem li zagrliti djecu?

Povrh svega toga društvene mreže nas zasipaju dobronamjernim pozivima da “završimo započeti projekt”: napišemo taj scenarij, sastavimo taj ormarić, naučimo malteški… Na društvenim ćete mrežama kao poticaj naći podatak po kojemu je Newton otkrio gravitaciju, a Shakespeare napisao svojega ‘Kralja Leara’ dok su bili u izolaciji zbog epidemije kuge. Zato valjda ni vi ne biste u izolaciji smjeli gubiti vrijeme.

Ukratko: iscrpljujemo se na sasvim nove načine, a značenje riječi sagorjeti u doba pandemije koronavirusa se mijenja. Novi sindrom sagorijevanja nije dobar i možda bi ga trebalo izbjeći.

Iscrpljenost izborom

Najčešće, kad spomenemo pojam sagorijevanja pomislimo na dvanaestosatni radni dan, odgovaranje na poslovne poruke još dugo nakon što smo se odjavili s posla i završavanje uobičajenih radnih obveza da bismo se odmah nakon toga upustili u dodatne obveze. No, u krizi poput ove sagorijevanje može nastati zbog nečeg drugog – nečega što stručnjaci nazivaju “iscrpljenošću kao posljedicom izbora”.

I dok se vijesti stalno mijenjaju, “informacija je konstantna, bilo da je riječ o samoj pandemiji ili o stvarima koje biste trebali obaviti, poput rasporeda aktivnosti vaše djece, o tomu na koji način najbolje najbolje raditi od kuće…, riječ je jednostavno o mnoštvu informacija”, kaže Janna Koretz, bostonska psihologinja koja pomaže klijentima sa zahtjevnim poslovima da se uhvate u koštac s tim problemom i da izbjegnu sindrom sagorijevanja.

Drugim riječima, pandemija covida-19 tjera nas da se što prije uhvatimo u koštac s teškim odlukama, no u neugodnom novom okruženju.

ProfimediaFoto: Profimedia

“Obično ne razmišljamo o etičkim implikacijama dostave hrane niti o tomu hoćemo li starijem susjedu ponuditi da mu donesemo namirnice iz trgovine”, kaže Elizabeth Yuko, njujorška novinarka i gostujuća profesorica bioetike na Sveučilištu Fordham. Bioetika proučava etičke implikacije zdravstva, medicine i ostalih područja životnih znanosti. “Na ovakav psihološki stres većina nas jednostavno nije naviknuta. U modernim vremenima nismo doživjeli ništa slično”, kaže Yuko.

Živimo na način da se iz sata u sat suočavamo s glavnim brigama koje variraju –  od toga da razmišljamo kako će nam obitelji biti sigurne do toga što će djeca večerati.

“Raspon odluka kreće se od situacije koje graniče s brigom o životu ili smrti s jedne strane spektra do konzumiranja obroka s druge”, kaže Yuko.

“Ljudi još uvijek nastoje uhvatiti korak s načinom funkcioniranja u novim vremenima”, kaže Koretz. Dokučiti na koji način organizirati dan i odrediti prioritete djeluje poput nečega što iziskuje golem napor, osobito u trenucima kada vaš dom, a nekad vaše utočište, dobiva trostruku ulogu – ureda, škole i kvazi-zatvora.

Iscrpljenost zbog donošenja odluka u kombinaciji s pritiskom što ga sami sebi namećemo da bismo donijeli što mudrije i što sigurnije odluke za sebe, svoju obitelji i za zajednicu, može rezultirati sindromom sagorijevanja specifičnim za razdoblje pandemije.

Stres od opuštanja

Stručnjaci kažu da je očekivano u ovakvoj situaciji doživjeti određenu vrstu emotivne iscrpljenosti i anksioznosti. No, problem je u tomu što su mehanizmi kojima se u uobičajenim okolnostima s njima nosimo – nestali. Primjerice, odlazak u teretanu ili na sat slikanja. Pokušaj da se prihvatite nekog novog načina opuštanja samo će još snažnije utjecati na sindrom sagorijevanja.

Savjeti koje svakodnevno možete pročitati na društvenim mrežama o tomu da trebate započeti ili završiti određeni projekt, za pojedince koji već osjećaju opterećenje jer smatraju da vrijeme ne koriste na pravi način i nisu dovoljno produktivni, mogu biti dodatan izvor stresa.

Lotte Dyrbye, liječnica na Klinici Mayo proučava korelaciju između sindroma sagorijevanja i zdravlja liječnika. Smatra da bi svaki pojedinac trebao pronaći nešto što mu odgovara, bilo da je riječ o meditaciji, dugoj šetnji ili gledanju filmova na Netflixu.

“Nema ispravnog ili pogrešnog izbora, svatko treba odabrati ono što mu odgovara. Ne gomilajte nove sadržaje, osobito ako ste otprije tjeskobni. Prionite starim hobijima, onima za koje pouzdano znate da vas čine sretnima i da će vam pomoći u odagnavanju stresa. Sagorijevanje izazvano pandemijom izbjeći ćete na način da izaberete aktivnost koja vas ne iscrpljuje, nego opušta”, savjetuje Dyrbye.

I ovomu će doći kraj

Koretz kaže da su ljudi zabrinuti zbog brojnih nepoznanica – osjećaju strah od gubitka posla, od gubitka sredstava za život, boje se za starije roditelje, neki su razočarani zbog otkazanih putovanja. Kaže da je i dalje prisutan pritisak zbog kojega se od pojedinca očekuje da i dalje bude dobar u svojem poslu (ako ga još ima) te da i dalje ispunjava sve nove zadaće odjednom, što bez sumnje može rezultirati sindromom sagorijevanja.

Ona savjetuje da čitavo vrijeme na umu imate širu sliku. “Proći će. Sada je teško i puno je zastrašujućih prepreka na putu od točke A do točke B, no točka B postoji i svaki dan koji provedemo u izolaciji bliže smo joj.”

Koretz kaže da do sagorijevanja obično dolazi zbog nerealnih očekivanja, bilo da je riječ o vlastitim ili očekivanjima naših poslodavaca.

No završetak pandemije mogao bi izmijeniti našu perspektivu. “Svi ćemo biti puno fleksibilniji. Kad se vratimo starim svakodnevnim obvezama, neke će nam stvari biti lakše jer smo pregrmjeli našto vrlo zahtjevno”, kaže.

Kad god niste sigurni, držite se osnova, kaže Yuko. Za svaku odluku koja u ovome razdoblju u vama potiče tjeskobu napravite jednostavan popis “za” i “protiv”.

No, najbolje što biste trebali učiniti u vrijeme fizičkog distanciranja je upravo suprotno želji koja potiče ponašanje zaslužno za sindrom sagorijevanja. Nemojte raditi ništa, savjetuje.

“Ostankom u domovima već ste napravili nešto pozitivno i to je uistinu najbolje što u ovome trenutku možete učiniti”, kaže Yuko.

“Ne radeći ništa, vi zapravo radite – nešto.”

Povratak na Net.hr