Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

ŠKART ROBA

ZAŠTO SE ODJEĆA RASPADA NAKON NEKOLIKO PRANJA ILI SUŠENJA? Ovo je glavni razlog, ali najgori je način na koji se zaobilaze kontrole

Prema Direktivi Europske unije iz 2011. dovoljno je provjeriti samo odgovara li sirovinski sastav odjeće onome što je navedeno na deklaraciji, pa nikakvih drugih testova kvalitete odjeće nema

Gotovo svi primjećuju kako je kvaliteta odjeće sve lošija. Šavovi pucaju nakon nekoliko oblačenja, hlače dobiju rupe, rublje pušta boju ili se širi, odnosno skuplja, a izrada i materijali su loši. To primjećuju i oni kojima je odjeća posao.

“Čak niti cijene više ne garantiraju kvalitetu, ni brendovi koji se kupuju. Jedino što sam primijetila, a to nije reklama, je da je koliko-toliko kvalitetu zadržala turska roba. I dalje je od finog pamuka, kvalitetna i dobro sašivena. Sve ide prema tome da je trajanje sve kraće. Nekad ste traperice nosili šest godina, sedam godina, a danas ne traju ni dva mjeseca, jer se potrgaju. Svugdje su ubacili elastin. Elastin trga pamuk”, rekla je zagrebačka krojačica Jadranka Milin.

Problem s odjećom primjećuju i kupci, ali ne i oni koji bi trebali regulirati što se pojavljuje na tržištu. Naime, prema Europskoj uredbi iz 2011., koje se i Hrvatska mora pridržavati, propisano je da se mora provjeravati samo odgovara li sirovinski sastav odjeće onome što piše na deklaraciji.

“Svi ostali parametri, a tu ću spomenuti prisutnost azu bojila, nisu obuhvaćeni tom uredbom, nego na tržištu postoji velika količina odjevnih predmeta koji su zapravo bez kontrole. Vi možete imati ispravan sirovinski sastav, date na kontrolu taj sirovinski sastav, ali to vama ništa ne znači ukoliko te hlače puštaju boju, ukoliko vam pukne šav ili ukoliko vam se previše skupe. To su sve parametri koji nisu obuhvaćeni redovnom kontrolom niti su obuhvaćeni ovom direktivom”, rekao je Darko Mihelčić, voditelj laboratorija Euroinspekt Eurotextil, jednog od dva akreditirana laboratorija u Hrvatskoj za kontrolu kvalitete odjeće.

Nema sustavne provjere kvalitete

Mihelčić dodaje kako bi osim sirovinskog sastava trebalo analizirati čvrstoću, površinsku masu, postojanost, obojenost kod pranja i promjenu dimenzija kod pranja. No, rijetko se događa da trgovci šalju svoju robu na analizu, već se to provodi na zahtjev nezadovoljnih kupaca. Razlog tome je cijena, a posljedice su strašne.

“Ne postoji sustavna kontrola kvalitete odjevnih i tekstilnih predmeta koji se stavljaju na tržište Republike Hrvatske, nego vam to ovisi ili o zahtjevu stranke ukoliko želi ispitati materijal ili odjevni predmet koji stavlja na tržište. Ali generalno rečeno, prave kontrole nema”, rekao je Mihelčić.

Jedan od rijetkih trgovaca, ali i proizvođača, koji svoje odjevne predmete redovito daje na analizu je Varteks. Tvrtka koja je bila pred izdisajem danas proizvodi skupe brendove te si ne smije dozvoliti greške. Tako se jedno odijelo šije četiri sata, a svaki se odjevni predmet provjerava više puta tijekom proizvodnje.

“Imamo puno faza zato što je ovo jako kompliciran i osjetljiv proces proizvodnje. Muško odijelo, koje je naš bazičan i najvažniji proizvod, često se sastoji i od 130 komada. Svaka operacija, a bezbroj ih je, pošto se radi od strane čovjeka, podložna je ljudskim greškama, a sama tkanina se drukčije ponaša i svaki taj segment mi moramo kontrolirati. Zato to ponavljamo višestruko, na više mjesta i na različite načine”, rekla je kreativna direktorica u Varteksu Martina Vrdoljak Ranilović.

Čak i prije proizvodnje, buduća odijela prolaze kontrole u laboratoriju. Naime, Varteks provodi testove kvalitete materijala, među kojima su i reakcija na različite pH vrijednosti i provjera čvrstoće. Mnogo popularniji brendovi nemaju toliko rigorozne provjere kvalitete, no bilo bi pogrešno krivnju za nekvalitetnu odjeću prebacivati samo na proizvođače i trgovce. Naime, kupci traže jeftinu robu i zbog toga je kupuju u velikim količinama.

“Potrošnja odjeće tako se udvostručila u samo 15 godina, od 2000. do 2015. Danas se nagodinu proizvodi više od 100 milijardi komada odjevnih predmeta, a ta bi brojka do 2030. mogla narasti dodatnih 63%. 2015. stanovnici Europske Unije kupili su više od 12 i pol kilograma odjeće po stanovniku, a bacaju je brže nego ikad prije. Ako se taj suludi tempo nastavi, do 2050. trebat će nam tri planeta kako bismo imali dovoljno resursa za održati takav način života čovjeka”, objavila je Svjetska banka – WRAP.

Ovisnost o ‘škart robi’

Na pošast kupovanja “škart robe”, upozorava i dizajner Boris Pavlin, koji smatra da je potreba za kupovanjem odjeće prerasla u masovnu ovisnost.

“Većina te odjeće spada u kategoriju izrazito rijetko nošena. Kupite nešto, obučete jednom, najviše triput, a onda će stajati u vašem ormaru kao bespotreban komad. Realno, naši roditelji, a tu je riječ o samo jednoj generaciji razlike, imali su četiri puta manje komada odjeće nego mi, a nije da su bili goli i bosi i nije da im je manjkalo odjeće. Mi jednostavno imamo užasne viškove”, rekao je za RTL Pavlin te objašnjava kako je najveći trošak odjeće u materijalu te opisuje kako prepoznati loš materijal.

“Ako stavite u sušilicu neku odjeću koja je u startu loše kvalitete, ta odjeća će se početi raspadati u sušilici. Vidjet ćete hrpu mucica, koje su zapravo dijelovi vlakana, dijelovi tkanine koji polako nestaju u svakom procesu što pranja, što sušenja. U pranju se to uglavnom ne vidi jer voda pokupi sve, ali u sušilici vidite onaj fini talog koji ostane”, opisao je Pavlin.

No, svaki bi komad odjeće, bez obzira na cijenu, trebao bi proći testove kvalitete i ne bi se smio raspasti nakon nekoliko pranja i sušenja.

“Svaki potrošač mora imati jednaka prava, bez obzira radi li se o cipelama od sto kuna ili cipelama od pet tisuća kuna. Kad ima problem s cipelama, majicom, kaputom, potrošač jedino što mora učiniti je otići do trgovca ili ga nazvati ili uputiti mailom prigovor i zahtijevati neko svoje pravo. Jedno od tih prava je da se popravi proizvod, da se zamijeni, a tek na kraju je povrat novca. Ukoliko trgovac ne reagira, ne morate se s njim prepirati, obratite se državnom inspektoratu i on može naložiti trgovcu da vrati novac, zamijeni ili popravi proizvod. Jedino što Državni inspektorat ne može je narediti trgovcu da isplati naknadu štete”, rekla je odvjetnica Dijana Kladar.

No, novoizglasana direktiva EU, koja će na snagu stupiti za dvije godine, produljit će sada šnji rok od šest mjeseci u kojem trgovac treba dokazati da njegov proizvod nema nedostataka. No, pitanje je koliko će to koristiti jer ni krpanje odjeće više nije isplativo zbog loših materijala i konca, a mlađe generacije uskoro neće ni znati da je nekad postojala odjeća koja je mogla ostati čitava dulje od jedne sezone.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr