U novom serijalu Net.hr produkcije "Pitaj što hoćeš" ugostili smo Mihovila Kurkuta, svećenika koji je odgovarao na vaša pitanja. U ovom serijalu ćemo ugostiti osobe različitih zanimanja, one žigosane od društva, pa i ljude s pričama kojima biste često postavili pitanje, a ne možete. Pratite naše društvene mreže jer ćemo tamo od vas tražiti pitanja koja biste postavili našem idućem gostu.
U nastavku donosimo odgovore koje ste željeli saznati od svećenika Mihovila Kurkuta.
Svećenik Mihovil Kurkut u Net.hr-ovom serijalu 'Pitaj što hoćeš' odgovorio je na vaša pitanja
NET.HR: Zašto katolici misle da je pobačaj grijeh?
Don Mihovil: Za nas katolike pobačaj nikada nije prihvaćen. Pobačaj je prisilno prekinuta trudnoća s nakanom. Kad se govori o ugrožavanju života djeteta ili majke, u tom slučaju ne radi se pobačaj iz nakane da se učini zlo djetetu, nego da se spasi majku. Legitimno je, moralno je u redu jer je to jedna stvar s dva efekta. Znači ti kad nešto radiš, može se dogoditi drugi efekt. Ali ako je prvi efekt dobar, onda je on na neki način opravdan. Oba života su sveta i bitna, ali ima se pravo pokušati spasiti jedan život. Ja poznajem neke majke koje su dale život za svoju djecu. Mogle su spasiti svoj život, ali nisu htjele. To je bila njihova odluka, Crkva ne traži od njih da to odluče.
NET.HR: Bi li država i dalje trebala financirati Crkvu?
Don Mihovil: Mnoge države u svijetu na neki način financiraju svoje vjerske zajednice. Hrvatska država je to regulirala nakon komunizma. Za vrijeme komunizma, Crkva je svim vjerskim zajednicama oduzela mnoga bogatstva, zemlje, kuće, zgrade i tako dalje. Kad je došla demokracija, Hrvatska je to odlučila priznati i vratiti. Država je to odlučila kompenzirati nekakvim ugovorima. Ti Vatikanski ugovori su sklopljeni između države Hrvatske i države Vatikan i garantiraju da će se Crkvi nešto vratiti. No, to ne vrijedi samo za katoličku crkvu. To vrijedi za sve vjerske zajednice. Je li pravedno? Mislim da se može naći model koji je bolji, neki modeli se mogu staviti pod upitnik. Ono što može najviše smetati ljudima, što smeta i meni, je što u tim trenucima Crkva nije transparentna. Znači ako je država dala neki novac, možda bi bilo dobro da Crkva kaže gdje je taj novac potrošen. Ja kao svećenik više bih volio da sam financiran od svojih vjernika, a ne od države. Kamo ide taj novac? On ide biskupima koji upravljaju prema potrebama svoje biskupije.
NET.HR: Odakle svećenici dobivaju plaću?
Don Mihovil: Svaka biskupija je to uredila na drugačiji način. Funkcionira ovako: jedan svećenik prema svom statusu, dobi, veličini župe ili prema svojim sposobnostima ima bodove. Na temelju tih bodova ima pravo na plaću. On može od onoga što je zajednica skupila, od milostinje, uzeti sebi plaću. Često se događa nekim župama da su one siromašne jer svećenik mora još pridonijeti. On mora dati jer neke župe od sebe ne mogu živjeti. Mi redovnici nemamo svoje plaće, mi živimo kao zajednica. Ako i dobijemo neke stvari, stavljamo u zajednicu i onda od toga živimo. Kad meni nešto treba, ja tražim od svog poglavara i onda mi oni to daju. Recimo, ja sam nakladnik i vodim poduzeće. Dobivam fiksnu plaću svakoga mjeseca, no ona trajnim nalogom ide u moju zajednicu. Ja tu plaću niti ne vidim.
NET.HR: Vi kao svećenik vjerojatno mislite da bi gejevima trebalo biti zabranjeno posvajajnje djece. Zašto?
Don Mihovil: Dijete uvijek zaslužuje ljubav i da se netko o njemu brine. Duboko sam uvjeren da djeca zaslužuju mušku i žensku figuru. Ja sam muškarac prema primjeru svoga oca. Nisam to učio teoretski, nitko mi to nije usadio. Zato mi je bitno da djeca imaju i mušku i žensku osobu u svom životu jer je to dio njihova identiteta. Često se tu dogodi da nemaju, no onda se vide neke rane i poteškoće koje oni nose u svom životu zbog toga. Smatram da kao katolik svatko ima pravo na obitelj, na oca i na majku.
Ostale epizode serijala Pitaj što hoćeš možete pogledati OVDJE.
