Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

OD ROMANSE DO BIZNISA

ROMANTIČNA PRIČA O TIPU KOJEG JE UNIŠTIO TURIZAM: Skrasio se u Rovinju, otvorio lokal i mislio da ima sve. Oh, kako se prevario…

Miro Par piše o jednom rovinjskom lokalu koji se po novom zove Korta i jednom Nijemcu koji je prije par godina sve ovo pokrenuo

Na samom vrhu Bregovite ulice, jedne od manje komercijalnih u starom Rovinju, nalazi se dvorište puno svijeća, cvijeća, zaigranih jastučića na stolicama i s ljuljačkom koja služi kao ležaljka. Prostor je omeđen s nekoliko privatnih ulaza pa stanari praktički sjede s gostima tog inovativnog istarskog bara koji je ove godine preuzeo mladi istarski turistički poduzetnik Stefano Mužina.

Osim ovog lokala koji se po novom zove ‘Korta’, Stefano je do sada bio direktor hotela Delfin, sudjelovao je u lansiranju Maistrinih luksuznih hotela, uključujući Adriatic, a u posljednje vrijeme mnogo toga otvara i na svoju ruku. U blizini Rovinja, u Kanfanaru, tamo kod skretanja za Limski kanal, otvorio je neki hotelčić s izvrsnim restoranom, a u samom Rovinju zaslužan je još i za mali tapas bar na tržnici.

Riječ je zbilja o ugostiteljskom umjetniku kojega bi turistička zajednica grada Rovinja trebala angažirati da im osmisli ugostiteljski koncept za cijeli grad. Ili bi ga barem Maistra, ukoliko im je stalo do toga da vrate  kvalitetu koju su imali prije koju godinu, trebala lijepo zamoliti da im se vrati… Ne treba, međutim, zanemariti ni Nijemca koji je prije dvije-tri godine sve ovo u Bregovitoj ulici i pokrenuo. Ovo je priča o njemu.

Magično mjesto u starom gradu Rovinja

Elem, taj fini, pristojni njemački umirovljenik ispunio si je životni san i, nakon četrdesetogodišnjeg vrijednog rada, kupio nekretninu u starom gradu Rovinja. Magično mjesto koje mu se svidjelo još prilikom turističkih posjeta sa suprugom… Vrijedan kako to Nijemci uglavnom znaju biti, odlučio je u prizemlju svoje kuće otvoriti i mali lokal s par jela, a među kojima se posebno isticao nevjerojatno ukusan sataraš koji bi pripremala jedna od susjeda.

Njezin bi suprug onda, gol do pasa, taj isti sataraš svako malo donosio u lokal i onda opet dolazio po šerpu da je opere i, naravno, ponovno napuni. Taj koncept je unatoč tome što Nijemac nije znao naš jezik, konobariti, kuhati kavu, rezati istarsku kobasicu, niti bilo što drugo vezano uz ugostiteljstvo, savršeno funkcionirao.

Lokal su otkrili turisti pa je postalo naporno

Upravo zbog njega, te njegove velike ljubavi i želje da uspije u ostvarivanju svog davnog sna da živi na moru i vodi neki mali lokalčić, to mjesto je unatoč svim nedostacima bilo – odgovorno tvrdim pa čak i pod kaznenom odgovornosti – jedno od najboljih i šarmantnijih u gradu!

A onda su ga, jebatga, otkrili i turisti pa junak ove moje priče – koji i dalje tamo živi, samo je lokal prepustio Stefanu – više nije mogao udovoljiti svim zahtjevima.  Nije bio u stanju stići zaprimiti sve narudžbe, iznijeti ih, ispravno naplatiti i vratiti kusur te se, nažalost, u svemu tome malo pogubio. Postalo je napornije nego što je to želio i zamišljao.

Od zabave do ozbiljnog biznisa

Njegova dobra ideja je – bilo je jasno svima koji su vidjeli kapi znoja koje mu se cijede sa čela dok je protekle godine zapisivao narudžbe u svoj mali blokić – prerasla sve njegove profesionalne kapacitete. Od zabave, kako je to zamišljao dok je sa suprugom zaljubljeno šetao romantičnim rovinjskim ulicama, postalo je ozbiljan biznis koji, eto, ni uz pomoć susjeda nije uspio održati.

Stefano je bio jedini spas za ovaj lokal jer osim toga što se k’o od šale može nositi sa svime što Nijemac nije mogao, u stanju je zadržati onu prekrasno opuštajuću i domaću atmosferu koju je ovaj stvorio i zbog koga se, barem kada sam ja u pitanju, ali i svi oni sretnici koji su imali priliku barem jedanput posjetiti to magično dvorište puno svijeća, cvijeća, zaigranih jastučića na stolicama i s ljuljačkom koja služi kao ležaljka, ovo mjesto nikada neće zvati ‘Korta’, već će to zauvijek ostati – ‘Kod Nijemca’.

Povratak na Net.hr