Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Ekranomanija

ZAŠTO NE GOVORI? Roditelji sve više zabrinuti jer im djeca ne progovore na vrijeme

Ruski dječji neurolog iz Novosibirskoga, Oleg Komarovski pronašao je odgovor na pitanje koje muči sve više roditelja male djece. Otkrio je zašto mališani, u sve većem broju, kasne u razvojnim fazama, točnije, zašto ne progovore, pojedini i do svoje četvrte godine. Razlog je više no zabrinjavajući, prisutan je svugdje i roditelji ga često smatraju nevažnom sitinicom.

Punih je pet godina proučavao djecu koja nisu progovorila do svoje treće, pojedini, četvrte godine. Složio je mozaik i formirao mišljenje, koje znanost tek treba potvrditi.

Razlog zašto djeca današnjice ne progovore na vrijeme nazvao je jednom riječju: ekranomanija.

“Djeca u dobi od tri godine koja su došla kod mene na preglede, imaju vrlo slične simptome djeci koja boluju od klasičnog autizma – ali nemaju tu dijagnozu niti će je ikada imati. Oni imaju jednu drugu dijagnozu, a zove se – ekranomanija”, rekao je pedijatar.

” Sva su ta djeca od svoje najranije mladosti prikovana uz ekrane, i da to nije nekakva moderna floskula. To su činjenice kojima se ozbiljno pristupalo”, bio je potpuno jasan Komarovski. Dodao je kako su sva djeca koja su završila kod njega već s otprilike godinu dana starosti dobila u ruke tablete, smartfone, laptope jer je to danas normalan dio odrastanja.

“Ta su djeca nakon samo dvije godine pokazala pogubne posljedice.  Mimika lica bila im je zakočena, pogled je bio usmjeren ravno, a svaki pokušaj da im se ekran oduzme iz ruke završavao je pobunom i agresijom. Govora nije bilo, niti pokušaja. Djeca su u pravilu nakon što im je uređaj oduzet iz ruku nastavila gledati ravno bez pokazivanja ikakve znatiželje za svijet oko sebe ili komunikaciju s drugima”, opisuje Kamarovski.

Teze je potkrijepio slučajem jedne devojčice koja je u dobi od šest-sedam mjeseci bila normalna vesela beba koja je mahala i govorila pa-pa. S otprilike 7-8 mjeseci djete je počelo jesti u hranilici ispred televizora te je od tada počela praktički živeti sa nekim od ekrančića u ruci.

U dobi od 15 mjeseci devojčica više nije reagirala na pozive roditelja niti na bilo kakav zahtjev. Roditelji su se obratili za pomoć te im je on savjetovao da sklone sve elektroničke naprave od nje. Prvih nekoliko dana devojčica je bila razdražljiva i ljuta, ali i dalje se nije odazivala ni na šta te nije ostvarivala nikakav kontakt očima.

Nakon nekog vremena, djevojčica je ponovno počela nesmetano komunicirati sa ljudima iz svoje neposredne blizine. Ovim je slučajem potkrijepio tezu kako upravo izlaganje djece modernoj tehnologiji uzrokuje ozbiljne smetnje u razvoju, u najranijoj dobi.

Povratak na Net.hr