Rezultati kanadskog istraživanja koje je objavio časopis Pediatrics, pokazali su da osobe koje su kao djeca bila kažnjavana udarcima po stražnjici imaju više šanse u odrasloj dobi obolijevati od psihičkih poremećaja te razviti neki oblik ovisnosti poput alkoholizma.
Udaranje po stražnjici ne vodi ničemu dobrom, osim možda privremenom osjećaju moći i kontrole kod roditelja. Zato sljedeći put kada vam zbog nemoći i nesposobnosti da problem s djetetom riješite drugačije, padne na pamet udariti dijete, sjetite se sljedećeg (osim naravno da je u Hrvatskoj, kao i još 23 zemlje u svijetu, fizičko kažnjavanje djece zakonom zabranjeno):
1. Udaranjem djece stresnu situaciju činite još stresnijom. Udaranjem kod djece izazivate veliki strah. Zaista želite da vas se dijete boji? Želimo da nas djeca poštuju i vole, ali to nećemo postići tako da im utjeramo strah u kosti?
2. Niti jedno dijete dan ne započinje s mišlju da će danas biti zločesto. Djeca se umore, ogladne, imaju ispade i ne slušaju uvijek. Da, sve je to moguće, ali vjerojatno je to izuzetak a ne pravilo. Sami će uvijek izabrati vaše odobrenje, a ne odbijanje. Zbog udaranja se samo osjećaju još gore u svojoj koži, a nitko ne želi da mu se dijete osjeća kao gubitnik, zar ne?
3. Vi ste djetetu najvažniji uzor. Zato se, ako ga udarate kod kuće, ne trebate čuditi kada izvan kuće počne udarati svoje vršnjake.
4. Kada udarate djecu, oni osjećaju veliki sram. A kada odrastu, sram će osjećati svaki put kada naprave neku grešku.
5. Roditelji bi trebali biti na djetetovi najveći obožavatelji. To naravno ne znači da ga trebate podržavati i pljeskati rukama kada učini nešto loše, ali dajte mu vremena da se smiri i razmisli o postupku. To će vjerojatno biti dobro za vas i njega.
