Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Postavljanje dijagnoze hiperaktivnosti kod djece

Čitamo da u SAD-u i zapadnim zemljama sve više djece ima dijagnozu hiperaktivnosti. Zanima me prati li i Hrvatska taj trend, koji je proces da bi se ona nekom djetetu postavila i koji su načini liječenja?

U literaturi se ne nalazi uvjerljivih podataka o povećanju učestalosti hipraktivnog poremećaja u nas. S jedne strane nije jednostavno postaviti dijagnozu (koji puta se olako postavlja) temeljem točno određenih kriterija.

S druge strane, dio djece koji bi prijašnjih godina bio okarakteriziran kao neodgojenima, zločestima ili s poremećajima čitanja (disleksija) sada bude prepoznat kao skupina koja ima hiperaktivni poremećaj, pa se može dobiti dojam veće učestalosti.

Premda potpuno izlječenje od poremećaja pozornosti s hiperaktivnošću danas još nije moguće, primjenjuju se različiti pristupi da bi se barem kontrolirali simptomi i ublažili specifični problemi djeteta i obitelji. Kako se svi simptomi i popratne teškoće ne javljaju kod sve djece, a različita je i njihova etiologija, primjenjuju se različiti postupci kojima se djeci može pomoći da se ne osjećaju manje vrijednima i da se donekle uspješno snalaze u obitelji, školi ili odnosu s vršnjacima.

Najbolji rezultati se postižu ako se djeluje odmah čim se detektira problem, jer se tako može prevenirati ili bar ublažiti pojava dodatnih teškoća u obliku poremećaja u ponašanju (agresivnost npr.) i psiholoških problema. U literaturi se kao najučinkovitiji i znanstveno provjereni navode psihosocijalni pristupi i farmakoterapija, s preporukom njihove kombinacije.

Liječenje se u pravilu počinje pedagoško-edukativnim i bihevioralno-kognitivnim programom, a ako uspjeh izostaje, uvodi se farmakološka terapija. Na žalost, u neke djece moramo odmah početi s medikamentoznom terapijom.

Doc.prim.dr.sc. Milivoj Jovančević
pedijatar

Povratak na Net.hr