MISTERIOZNA UBOJSTVA

POKOLJ KOJI JE OSTAO VJEČNI MISTERIJ: Incest, duhovi i tajanstvena buka bili su tek početak i uvod u krvava ubojstva…

Ubojstva u Hinterkaifecku: Mještanima je dugo trebalo da shvate kako je cijela obitelj pobijena; nisu se brinuli jer su danima vidjeli dim iz kuće…

Andreas Gruber već je dulje vrijeme na svojoj osamljenoj farmi sjeverno od Münchena doživljavao čudne stvari. Prvo je sluškinja dala otkaz jer je bila uvjerena da kuću opsjedaju duhovi, a onda je i sam Andreas počeo primjećivati neobjašnjive detalje. Nestao je ključ od kuće, a na imanju je našao minhenske novine od 22. ožujka koje nije kupio. Mislio je da ih je možda ostavio poštar, ali ispostavilo se da nije; štoviše nitko u blizini nije bio pretplaćen na njih.  No puno više se zabrinuo nekoliko dana kasnije kada je vidio tragove u svježem snijegu koji su vodili iz šume do strojarnice imanja na kojima su vrata bila potrgana.

Bio je siguran da ih nije ostavio on niti nitko drugi od ukućana: njegova 72-godišnja supruga Cazilia, kći Viktoria Gabriel (35) i unuka Cazila (7), a sigurno nisu pripadali ni dvogodišnjem unuku Jozefu.

Probudila ih buka na tavanu

Što je još gore, tragovi su vodili iz šume do farme, ali ne i natrag. Iste noći obitelj je čula i čudnu buku na tavanu. Pretražili su cijelu kuću, no ništa nisu našli.

Andreas se o svemu požalio i susjedu koji mu je ponudio pušku, ali 65-godišnjak je mislio da mu unatoč svemu ne treba. Ipak su živjeli u mirnom bavarskom kraju, na osamljenoj farmi koju su svi zvali Hinterkaifeck.

U petak, 31. ožujka 1922., na farmu je došla i nova sluškinja Maria Baumgartner. Da je svoj novi posao počela samo dan kasnije, ne bi bila žrtva krvavog ubojstva. Do imanja ju je dopratila sestra koja se kratko zadržala, popričala s obitelji i otišla. Osim ubojice, ona je i zadnja osoba koja je Gruberove vidjela žive.

Mještani još dugo ništa nisu primijetili. U subotu su na Hinterkaifeck došli trgovci kavom kako bi preuzeli narudžbe, ali nitko nije odgovarao čak ni kad su kucali na prozore. Obišli su kuću ali nisu nikoga vidjeli. Primijetili su tek da su vrata strojarnice otvorena. Obitelj se nije pojavila ni na nedjeljnoj misi, što je zabrinulo mještane, ali s druge strane, Gruberovi su se i inače držali pomalo izolirano. Da nešto ne valja prvi je pomislio poštar kada je u ponedjeljak donio poštu, a u sandučiću je još stajala pošta od subote, a nikog nije vidio niti u dvorištu.

Tek nakon posjeta majstora mještani zbrojili dva i dva

U utorak je na farmu došao majstor kako bi popravio stroj za mljevenje stočne hrane. Čekao je sat vremena da netko od obitelji dođe, a onda se bacio na posao jer je vidio da su vrata strojarnice otvorena. Čudilo ga je što nema nikoga, ali sve životinje su bile u štali, a osim njih čuo je jedino psa. Nakon četiri i pol sata posla vratio se u mjesto gdje je sreo obitelj Schlittenbauer kojima je ispričao o sablasnoj pustoši na farmi Hinterkaifeck. Ispostavilo se i da sedmogodišnje Cadzille nema u školi, bez ikakve ispričnice. Tek tada su mještani odlučili provjeriti što je s obitelji Gruber.

Schlittenbauer je poslao 16-godišnjeg sina i devetogodišnjeg posinka da odu do farme, a kada su se vratili i rekli da se nitko ne javlja, i sam je s dvojicom sumještana otišao do imanja Hinterkaifeck.

Tek kada su ušli u staju, shvatili su razmjer užasa. Četiri dana ranije, u noći s petka na subotu, netko je brutalno pobio cijelu obitelj. Čini se da su članovi obitelji, jedan po jedan, namamljeni u staju gdje ih je dočekao ubojica (ili više njih) i ubijao ih udarcem motike u glavu. Istom motikom, ubojica je zatukao i novu sluškinju u njezinu krevetu, a nije poštedio ni malog Jozefa koji je masakriran u svojoj kolijevci.

Netko je živio u kući danima nakon ubojstva

Kada su istražitelji iz Münchena konačno došli, nisu mogli donijeti mnogo zaključaka. Preliminarna istraga je pokazala da je mjesto zločina prilično kontaminirano. Ne toliko od mještana koji su otkrili tijela koliko od čovjeka koji je živio u kući nakon ubojstva. Tijela su pomicana, a netko je čak i koristio kuhinju u kući, skuhao si obrok. Čak je i stoka bila nahranjena, a i susjedi su govorili kako su tijekom cijelog vikenda iz dimnjaka vidjeli dim.

Jedine koliko toliko konačne rezultate dala je obdukcija. Pokazala je kako su svi ubijeni motikom iako nije bila pronađena. Prva žrtva je najvjerojatnije bila Viktoria, potom njezina majka, pa otac pa sedmogodišnja Cazila, a potom su u kući ubijeni sluškinja i dvogodišnjak. Obdukcija je otkrila i jeziv detalj. Dok su svi ostali umrli vrlo brzo nakon žestokih udaraca motikom, sedmogodišnja Cazila umirala je satima. U šakama su pronađeni i pramenovi vlastite kose koje si je iščupala.

Policija je prvo posumnjala u pljačku i ispitala brojne lutalice iz okolice, no u kući su pronašli priličnu sumu novca koju je ubojica lako mogao naći, osobito ako je u kući proveo još dane nakon ubojstva.

Izgubljeni svi ostaci obitelji Gruber

Tijela žrtava su ubrzo pokopana, no glave su im odrubljene i poslane na zavod za sudsku medicinu. Izgubljene su, pretpostavlja se, tijekom bombardiranja u Drugom svjetskom ratu. Nedugo nakon kraja preliminarne istrage, 1923., kuća i pomoćni objekti su srušeni. Tijekom demoliranja, otkrivena je motika kojom je obitelj ubijena.

Sumnjivaca je bilo mnogo, ali policija ni za jednog nije uspjela naći niti najslabije dokaze pa čak niti motiv.

Ostale su samo teorije, a većina se vrti oko 34-godišnje Viktorije, osobito zato jer se govorilo da je u incestuoznoj vezi sa svojim ocem, zbog čega su još 1915. i uhićeni.

Incestuozna veza, seoske glasine i izvanbračno dijete

Prema jednoj teoriji, ubojica je Viktorijin suprug. Karl Gabriel je navodno poginuo u granatiranju u prosincu 1914., na početku Prvog svjetskog rata. Njegovi suborci su potvrdili da su gledali kako pogiba, ali tijelo nikada nije nađeno pa se nakon ubojstva nagađalo da se vratio i ubio obitelj iz osvete jer je njegova supruga rodila izvanbračno dijete iz incestuozne veze s ocem.

Nakon ubojstva pojavilo se više ljudi koji su tvrdili da su vidjeli Karla koji im je potvrdio da je jednostavno zamijenio identitet s jednim od suboraca. Ipak, pred policijom su uglavnom promijenili priču. Skupina njemačkih vojnika nakon Drugog svjetskog rata pričala je kako ih je u zarobljeništvu držao sovjetski vojnik, koji je savršeno govorio njemački, i koji im je govorio da je on ubojica iz Hinterkaifecka. No i oni su uglavnom okrenuli ploču kada su razgovarali s policijom.

Druga teorija tvrdi kako je ubojica Schlittenbauer, susjed koji je predvodio sumještane kad su konačno pronašli tijela. Za njega se govorilo kako mu je Viktoria bila ljubavnica te da je zapravo on otac malenog Jozefa. Obitelj je ubio nakon što je, tvrdilo se, Viktoria tražila novac za uzdržavanje Jozefa. U okolici su toliko bili uvjereni da je ubojica da je pred kraj života odlučio tužiti za klevetu svakog tko ga nazove ubojicom i sve presude je dobio. No teorija se temelji na glasinama, a svi “dokazi” su u najmanju ruku okolišni.

Primjerice, po selu se pričalo da je otkrio stvari koje samo ubojica može znati, što se odnosilo na njegov komentar kako je “ubojica odustao od zakapanja tijela jer je tlo bilo smrznuto”. No puno vjerojatnije je da je to jednostavno znao kao susjed, kao što je i činjenica da je imao ključ farme prije dokaz bliskosti s obitelji Gruber nego da ih je ubio.

Treća teorija je, s još manje uporišta u stvarnosti, i ona da je otac pobio ostatak obitelji, a onda počinio samoubojstvo, no obdukcija je jasno pokazala da je i otac ubijen motikom.

Slučaj službeno zatvoren 1950., no istraga je nastavljena

Slučaj je službeno zatvoren 1950., no posljednje ispitivanje obavljeno je 1986. godine, prije nego što se umirovio tadašnji načelnik savezne kriminalističke policije.

Tijekom godina, policija je ispitala više od 100 potencijalnih osumnjičenika, bilo je i mnogo uhićenih, ali svi su pušteni.

Relativno nedavno, 2007. godine, policijska akademija Fürstenfeldbruck je ponudila svojim polaznicima mogućnost istraživanja neriješenog zločina modernom tehnologijom. Zaključak je bio da nedostaje previše tragova, neki dokazi su čak i izgubljeni u međuvremenu.

Snimljeno je svega pet fotografija nakon ubojstva (dvije fotografije tijela u staji, po jedna tijela u kući i farma). Nisu prikupljeni niti otisci, a kako su izgubljene i lubanje, nije se mogla provesti ni DNK analiza koja bi barem pokazala tko je Jozefov otac.

Nakon gotovo 100 godina, sigurno je kako je i ubojica mrtav, no jednako tako je sigurno i da je svoju tajnu odnio u grob.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr