Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

KAKVA LJUDINA

OSJEČANKA ŠETALA ULICOM KAD JU JE ZAUSTAVIO MUŠKARAC I OTVORIO GEPEK: ‘Ostala sam u šoku i zaplakala’

Iz Osijeka nam stiže priča koja će vas uvjeriti da u svijetu još uvijek ima onih koji nesebično pomažu drugima

Kad vas neznanci zaustave na ulici velike su šanse da ćete u komunikaciju s njima ući s dobrom dozom opreza. Upravo je to bio slučaj i ove gospođe iz Osijeka koja je danas šetala gradom sa svojim sinom kad se ispred nje stvorio muškarac i zamolio je da se zaustavi na tren.

Iako se isprva dobrano uplašila, piše portal SiB, uskoro se ova neuobičajena situacija pretvoril u pravo iznenađenje koje vraća vjeru u ljude.

Gospođinu objavu na stranici Spotted: Osijek-Slavonija, prenosimo u cijelosti.

“Danas me zaustavi gospodin na ulici dok sam isla sa svojim školarcem kupit mu neke stvari za školu, i kaze gospođo jel možete stati na tren, mi stanemo uplašeni, on otvara svoj gepek od auta i vadi prekrasan bicikl iz njega i kaže: ja i moj sin smo se dogovorili da je on prerastao ovaj bicikl i da ćemo ga pokloniti nekome, a vi ste mi izgledali kao najbolji kandidati. Ostala sam u šoku i pomalo zaplakala, pokušavajući ostati pribrana pred čovjekom kojeg prvi puta vidim u životu. Sin je stao i nije ni riječi progovorio jer mu nije bilo jasno sto se upravo događa. Najveća stvar od svega je što smo pričali prošli tjedan o biciklu jer dolazi toplo vrijeme, pa je sin pitao kad će on imati svoj bicikl, a suprug i ja smo mu rekli da trenutno ne možemo kupiti, jer nismo u mogućnosti. Ovog gospodina kao da su anđeli poslali, tek kad smo dogurali kući bicikl sin je progovorio i pitao da li je to stvarno njegov bicikl. Ovim putem se zahvaljujem gospodinu do neba, neznam mu ni ime ni ništa, jer kad sam ga pitala rekao je samo – gospođo nije bitno moje ime, poklanjam vam ovo od srca. Malo je sve ispalo zbunjujuće, jer ovo u svom životu nisam nikad doživila, Hvala vam još jednom na ovome, uljepšali ste nam život, i stvarno nije toliko bitan taj bicikl koliko ono što ste danas učinili”

 

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr