Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

PIŠE MIRO PAR

NOSTALGIČNI ČETVRTAK: Jedan divan spot iz Tkalčićeve, Cvitanovićev gol i priča o tome kako se u Zagrebu, bez licence, otvorio Hard Rock Caffe

Miro Par u svojoj verziji Throwback Thursdayja piše o nekim davno zaboravljenim stvarima koje su veselile Zagrepčane

Pojam ‘Throwback Thursday’ koji je posljednjih godina postao nevjerojatno popularan internetski trend, a pogotovo na društvenim mrežama, podrazumijeva da ljudi četvrtkom – objasniti ću za one malo starije ili manje informirane čitatelje Net.hr portala – na world wide webu objavljuju neke svoje stare fotografije, podsjete na davne događaje ili se, eto, prisjete nekih dragih ljudi iz prošlosti.

Porijeklo tog pojma, ako je vjerovati magazinu Sports Illustrated, ali i nekim drugim relevantnim izvorima koji to potvrđuju, pripisuje se američkoj web stranici specijaliziranoj za tenisice, a koja je pod tim nazivom rubrike još prije 15-ak godina svakog četvrtka objavljivala fotografije starih modela košarkaških tenisica.

Pojavom društvenih mreža taj trend je dosegao neočekivane razmjere i sada skoro da nema čovjeka prisutnoga na istima, a da nije barem jedanput u tome sudjelovao. Objavio je neku fotografiju iz mladosti na kojoj ima glupu frizuru, sliku svog prvog kućnog ljubimca za kojega su mu roditelji rekli da je otišao kod nekih dobrih ljudi na selo ili, štajaznam, onaj spot grupe Latino iz Tkalče u kojemu pjevaju da je divno biti nekome nešto. Ako je za to dobio još neki lajk ili share, tim bolje…

Propast Hard Rock Caffea

Na ovaj današnji četvrtak, evo, i ja sam podlegao toj pošasti i prisjetio sam se nekih lajka vrijednih pojava iz prošlosti na koje bi valjalo podsjetiti i druge. Sjetio sam se tako, i na Facebooku odmah podijelio, onog vremena kada je u centru Zagreba samoinicijativno niknuo Hard Rock Caffe. U atriju između Gajeve i Tesline, tamo gdje je Pingvin, ZKM i podrumski bar Thalia, a nekoć su tamo bili još i poznati kafić Atriji te legendarni BP Club,

Albert Papo i partneri, iz čista mira i bez licence, otvaraju kafić iz tog svjetski poznatog lanca. S vremenom su ih naravno tužili, dobili na sudu i zagrebački kafić je morao promijeniti ime, a vlasnici platiti kaznu, ali hej – petnaest godina smo, prisjećam se s veseljem na ovaj ‘throwbackthursday’, baš poput ostatka civiliziranog svijeta izlazili u Hard Rock Caffe.

Šteta samo što nisu prodavali i one njihove majice pa da to možemo i dokazati, ovako nam za potvrdu te tvrdnje ostaje samo pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu. Svoje pratitelje na Instagramu, nadalje, podsjetio sam na razdoblje u svome životu kada sam skoro pa svakodnevno odlazio na Kamenita vrata.

Pizza kod Kamenitih vrata

Međutim, ne kao što bi se moglo pretpostaviti da zapalim svijeću, već kako bih pojeo jednu od najboljih pizza koja se ikada pojavila u našem glavnom gradu. Ona pizzeria kod Kamenitih vrata, sjetili su je se odmah svi na toj društvenoj mreži koja lagano preuzima primat nad Facebookom i nagradili je mnoštvom onih malih srca, ostala je upisana u kolektivno pamćenje svih ljubitelja tog talijanskog specijaliteta i sasvim sam siguran da je spomenu svaki put kada zagrizu u neku drugu pizzu, a ne samo na ove instruirano nostalgične četvrtke.

Od ugostiteljskih objekata, a uz koje me i inače vežu najljepše uspomene iz mladosti, sjetio sam se nezaboravnih Badnjaka u Saloonu, šminkerskih izlazaka u Big Ben, Tkalče dok je još uvijek bila kul i, onih uskih ‘Gjurinih’ prolaza između prvog šanka i WC-a, te s druge strane između istog tog šanka i par izdvojenih sjedećih mjesta, u kojima se – odgovorno tvrdim pa čak i pod kaznenom odgovornosti – utorkom odvijalo nešto najbolje što je ovaj grad u svojoj povijesti noćnih izlazaka imao za ponuditi.

Eh, da, skoro sam zaboravio spomenuti, sjetio sam se tom prilikom i svih djevojaka s kojima sam na navedenim lokacijama stvarao te lijepe uspomene, ali kako sam već neko vrijeme u braku, a vjerojatno su to i one, neke od njih su to bile i tada, nisam to podijelio sa širokom društvenom zajednicom prisutnom na WWW-u. Ima uspomena koje se, eto, ne prodaju za ‘like’, pa makar bio i četvrtak…

Cvitanovićev gol protiv NewCastlea

Podsjetio sam se i neke druge, mile mi stvari, ljude i događaje, a koji nisu nužno vezani uz hranu i piće. Ima i toga! Sjetio sam se tako Cvitanovićevog gola protiv Newcastlea kojim smo izborili produžetke u kvalifikacijama za Ligu prvaka, onog starog pantomimičara koji je svaki vikend, bez obzira bila kiša ili snijeg, zabavljao ljude na Jelačić Platzu i, tapkaroša koji su ispred kina Urania preprodavali ulaznice za ‘Space Jam’.

Sjetio sam se, naravno, i ‘Space Jama’ – sjajan film! A, Elviton tenisica koje su nekoć bile najbolji pokazatelj da neko dijete na školskom dvorištu nije kul, te da s velikom sigurnošću može očekivati izrugivanje svojih kolega, možda i pokoji šamar, prisjetio sam se s nekom nelagodom. To dijete sam, naime, veći dio odrastanja bio ja, pa sam se prisjetio i trauma koje od tada datiraju…

O svemu tome sam, ali i još o mnogim drugim stvarima – kako i dolikuje na ovaj nostalgični dan u tjednu – obavijestio prijatelje s kojima sam povezan na društvenim mrežama, pa čak i neke poslovne partnere na LinkedIn-u. Samo za ovu prigodu, usput budi rečeno, otvorio sam i Twitter profil kako bih tu virtualnu zajednicu podsjetio na dobra stara vremena kada je SDP još uvijek bila ozbiljna politička stranka, Hajduk konkurent za naslov prvaka Hrvatske i Boris Mikšić za predsjednika države.

Spot grupe Latino iz Tkalče

To im se, naravno, svidjelo jer zajedljivci na Twitteru vole takvo društveno-političko pametovanje pa su moju uspomenu ‘retweetovali’ sve do Trumpova profila, a ja sam spremno nabacio još jedan sličan ‘throwbackthursday’ u kojemu sam podsjetio na one lijepe i bezbrižne dane kada internetska veza nije – pazi ovu smijuriju od vremena u kojemu živimo – bila jedina veza potrebna da se dođe do predsjednika SAD-a.

Onaj spot grupe Latino iz Tkalče, da se malo vratim na njega, nisam nigdje objavio, ali to ne znači da ga nisam stotinu puta pogledao na Youtubeu. Genijalan je! Odmah sam se sjetio i toga kako je Zagreb nekoć bio divan grad…

Za kraj dana napisao sam još i tekst za Net.hr o svemu što mi je na ovaj sjetni četvrtak palo na pamet i sada se napokon mogu posvetiti stvaranju novih uspomena. Baš me zanima kako će idući četvrtak biti prihvaćene na ovom prekrasnom i, barem jednom u tjednu nostalgičnom world wide webu.

Povratak na Net.hr